Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Jusup: Hrvatskoj reprezentaciji nedostaje karakter, a on ide od glave

25.09.2011. 22:00
Jusup: Hrvatskoj reprezentaciji nedostaje karakter, a on ide od glave


Nedostatak karaktera se očituje u završnici, kada nedostaje jedna uhvaćena ili presječena lopta, pogođen šut ili obranjeni napad. Mislim da u svakoj organizaciji karakter ide od glave. To vrijedi i u ovom slučaju


Premda je nova klupska košarkaška sezona sve bliža, netom završeno Europsko prvenstvo u Litvi još je uvijek glavna tema većine košarkaških razgovora. U proteklih dvadesetak dana “loptanja pod obručima” u zemlji košarke mogli smo doista uživati, posebno u drugom dijelu, odnosno samoj završnici, kada su otpale lošije, a ostale samo najbolje reprezentacije.
– Prvenstvo je bilo vrlo zanimljivo i mislim da je dobro što se proširilo na 24 momčadi. Prije svega jer sve to skupa duže traje, a i zato što tako uvijek postoji mogućnost nekog iznenađenja. To i jest draž ovakvih natjecanja, da se pojavi danas Makedonija ili sutra neka druga reprezentacija, koja će doći u završnicu. Ovoga puta u završnicu su se plasirale četiri momčadi koje su to svojim igrama i zaslužile – smatra Danijel Jusup, zadarski košarkaški stručnjak.
Makedonija je na koncu ostala bez medalje, ali je ispisala jednu od najljepših priča prvenstva, posebno nakon pobjede protiv favoriziranog domaćina Litve u četvrtfinalu.
– Makedonci, što se tiče same košarkaške igre, nisu donijeli neke novosti. Igrali na način da šire reket s Antićem, koji je to izuzetno kvalitetno radio i transferirao loptu, a McCalebb je taj prostor odlično koristio. I imali su karakter. Dakle, nije to bilo ništa novo u taktičkom smislu, ali su uz veliku dozu motiviranosti i karakter, dogurali do četvrtog mjesta.
Tko je prije početka turnira mogao očekivati da će baš Makedonija ostvariti najbolji rezultat od svih reprezentacija bivše države, a jedina nema predstavnika u regionalnoj ligi?
– Naravno da prije prvenstva to nisam očekivao, ali znao sam da će netko od tih momčadi s naših prostora iznenaditi i da to ne mora biti Hrvatska. Poznajem te igrače, naročito Antića, koji je jako zapaljen za reprezentaciju i uz to je vrhunski igrač. On je u stanju dobiti svakoga. Kada sam vidio prvu utakmicu Makedonaca i Crnogoraca, znao sam da su Makedonci ti, jer sam osjetio da imaju više žara i karaktera. Crnogorci, primjerice, imaju kvalitetu, ali kod njih nisam osjetio taj žar.
Pravedno postolje
U borbi za treće mjesto Makedonija je u završnici promašila nevjerojatan zicer, koji bi joj vjerojatno donio produžetak. Ovako je bronca pripala Rusiji.
– Rusi su na nekim utakmicama pokazali vrhunsku igru. Imaju vanserijskog igrača Kirilenka, na poziciji trojke, koji je vrhunski dodavač, skakač i igra fantastično u defanzivnoj tranziciji. Nevjerojatno je koliko se brzo vraća u obranu i ne dopušta da mu momčad primi lagani koš. Osim toga, demonstrirali su vrlo kvalitetnu pas igru. Kod njih se lopta vrlo brzo transferirala, naročito kada je bila kod Kirilenka. Za stepenicu više im je trebao kvalitetniji bek. Bikov, Kondrašov i Šved još nisu na toj razini, ali ovo ostalo je bilo fantastično. Igrali su izuzetno kvalitetno u visokoj formaciji. Toliko su visoki i pokretni da im je teško zabiti iznutra. Mogu i pogoditi, dodati, jednostavno znaju sve. I da su bili u težem dijelu ždrijeba, mislim da imaju kvalitetu da bi došli do medalje. Zaslužuju baš to treće mjesto.
U polufinalu Ruse su pobijedili Francuzi.
– Oni svakako zaslužuju drugo mjesto. Uz Parkera, koji je bio izuzetno motiviran, napravili su vrlo pametnu selekciju. Uveli su dva izuzetna šutera, Batuma i De Cola, dakle, nisu više momčad protiv koje se zonom može nadoknaditi razlika. Uz to su i fizikalci, tako da su stvarno potpuni kao momčad. Nedostaje im jedino unutarnja igra, odnosno čovjek kojemu mogu spustiti loptu i zato nisu prvi, nego drugi.
A prvi su potpuno zasluženo Španjolci.
– Imaju braću Gasol, koji su druga, viša razina. To su vrlo visoki igrači, koji izuzetno kvalitetno dodaju. Na ovom prvenstvu su me najviše impresionirala ta dodavanja i brzi prijenosi lopte, što sam vidio i kod Rusa i Makedonaca, a naročito kod Španjolaca. A kada to rade visoki igrači, čije su distance u igri kraće, to donosi otvorene šuteve. Njihova suradnja je bila fantastična. Naravno, uz odličnu vanjsku liniju, Navarra, Fernandeza… Uglavnom su šutirali, a visoki igrači su s kratkim dodavanjima otvarali šuteve i sami sebi izrađivali situacije. Imaju 12 zaista vrhunskih igrača, od kojih većina igra španjolsku ligu, dakle produkt su tog fantastičnog sistema i nekoliko NBA igrača te stranca Ibaku, koji je izuzetno kvalitetan, naročito u defanzivnom dijelu. Sve u svemu, prvenstvo je po meni bilo fantastično.
I još nešto, što bismo uvijek voljeli čuti.
– Suđenje je bilo stvarno u redu. Mislim da se nema tko žaliti.
Tko vas je od igrača posebno impresionirao?
– Braća Gasol. Čak me Marc iznenadio. Težak je, ali fantastičan dodavač. Iznenadilo me na kako visokoj razini igra. Zatim Parker, tu nema nikakve dvojbe i Kirilenko. Nisam rekao ništa novo, ali to su igrači, bez kojih bi njihove momčadi teško bile tu gdje jesu. Kada bi maknuo nekoga od njih, one bi bile značajno slabije. Naravno i McCalebb, ali svakako i Antić. On im je dao jednu višu razinu što se tiče karaktera, igre, dodavanja, svega…
Hrvatska bez karaktera
Mogli bismo, dakako, još dugo komentirati lijepe košarkaške priče iz Litve, no ona koja nas najviše zanima nije nimalo lijepa ni ugodna. Riječ je, naravno, o hrvatskoj reprezentaciji, koja je ostvarila najlošiji rezultat u povijesti i prvi je put jedno veliko natjecanje napustila već nakon prvog kruga.
– Rezultat je loš, tu uopće nema rasprave. Kao i sve ove godine, koliko gledam reprezentaciju, i ovaj put je trebala jedna lopta. Da je ušao onaj šut Bogdanovića protiv Makedonije, možda bi bilo nešto drugačije. Već godinama nam se događa da u završnici ili ne možemo obraniti ili zabiti ili skočiti. Ne mogu se oteti dojmu da to nije samo stvar taktike, nego karaktera. Svih ovih godina hrvatskoj reprezentaciji nedostaje karakter. To se očituje u završnici, kada nedostaje jedna uhvaćena ili presječena lopta, pogođen šut ili obranjeni napad.
Znači li to da hrvatski igrači ne žele dovoljno pobjedu ili…
– Ne može se reći da neka momčad ne želi pobijediti, ali postoji razlika u borbenosti i to se osjeti. I publika to primijeti. To je ono hoće li netko dati zadnji atom snage, hoće li se stvoriti kemija u momčadi ili neće… To je ključna stvar u postizanju rezultata, naročito kada se gubi u tijesnim završnicama, a suđenje je korektno.
Zašto je to tako?
– Mislim da u svakoj organizaciji karakter ide od glave. To vrijedi i u ovom slučaju.
Nakon prvenstva u javnosti se najviše prozivalo vodstvo HKS-a, konkretno predsjednik Danko Radić. Tražio se njegov odlazak. Kakvo je vaše mišljenje o tome?
– Za sve koji rade u sportu i žive od njega, jedini egzaktni pokazatelj je rezultat, odnosno ima li ga ili nema. Činjenica je da, kada ga nema, odgovara trener, jer on bira igrače i odlučuje tko će igrati, a tko neće. No, isto tako netko bira i trenere. Ako u posljednjih toliko godina nema rezultata, mislim da bi odgovornost trebao snositi netko, tko je birao trenere. To je jedino logično. Prema tome, zašto bi netko bio amnestiran odgovornosti? Kako trener, tako i stručni savjet i predsjednik saveza.
Predsjednik saveza je jasno rekao: “Nisam kriv.”
– Sada ću se vratiti na priču o karakteru. Možda i to ima veze s karakterom.
Šutnja iz straha ili interesa
Što je s ostalim košarkaškim djelatnicima, trenerima i ostalima u Hrvatskoj? Samo su mediji i javnost bili kritični.
– Nitko ništa ne govori. Svi šute. Zašto je to tako?
Doista, zašto?
– Svatko se mora zamisliti nad trenutačnom situacijom. Jer košarka nije ni trenerova ni predsjednikova, nego Hrvatska. Svi smo mi u službi toga. Osobno zamjeram mom trenerskom cehu, jer osim što se nismo ujedinili, ne vidim stručnu analizu etabliranih trenera, koji rade po Europi. Zašto se nitko od njih nije kritički osvrnuo na ovo što se u Hrvatskoj događa već neko vrijeme? Dva su razloga. Ili oni to ne vide ili ne žele reći. Ako vide, a ne govore, onda je to opet pitanje karaktera. Čini mi se iz razloga što imaju neki osobni interes. Po kuloarima se svašta priča, ali kada treba javno istupiti, svi šute. Jedino logično objašnjenje je strah.
Kako dalje? Nešto se mora promijeniti.
– Prvo treba razgovarati o tome koliku tko ima odgovornost i udio u svemu ovome. A nakon toga o promjenama.
Podobni, a ne sposobni
Kada je riječ o karakteru, možemo li to povezati sa “seljačkim mentalitetom”, o kojemu je govorio Marko Popović nakon teškog poraza od BiH?
– Nisam razgovarao s Markom nakon Europskog prvenstva, ali mislim da je to na tom tragu. Kada govorimo o karakteru, jako je bitno naglasiti da prvo trebaju progovoriti treneri, a tek onda igrači. Vjerujem da bi igrači imali puno toga za reći, ali treneri trebaju biti prvi. Ta hijerarhija je jako bitna, jer ako stvari nisu postavljene na pravedan način, ne može biti dobro.
Nije samo seniorska reprezentacija u problemima. I mlade selekcije su ovog ljeta, osim one najmlađe, polučile neuspjeh.
– Samo odabirom najkvalitetnijih ljudi, košarka može ići gore. Neke selekcije vode podobni, a ne sposobni.
Rezultat reprezentacije na EP u Litvi samo je još jedan udarac hrvatskoj košarci, koja je u očima javnosti ionako već dotakla dno.
– Mislim da je to posljedica onoga kako radimo. Ako radiš dobro, imat ćeš rezultate. Tako je to u svakom poslu. Zato i kažem da netko mora snositi odgovornost. Nije košarka došla u ovo stanje zato što je netko stavio krivog igrača pa se izgubila utakmica. Sistem nije postavljen kako bi trebao biti.
Na koncu, možemo jedino zaključiti da je točna ona teza kako je sport ogledalo društva.
– Sigurno da sport ne može pobjeći od toga. Ali mi smo tu da našu mikrosredinu, a to je košarka, pokušamo podići na višu razinu. Naročito moralno. Ako bi svi tako napravili, sigurno bi bilo bolje. Od nečega treba krenuti – za kraj će Jusup.


Dvaput me se preskočilo




Jeste li ikad bili u kombinacijama za izbornika hrvatske košarkaške reprezentacije? Sada je to mjesto ponovno upražnjeno.
– U ovom trenutku sigurno ima ljudi, koji zaslužuju izborničko mjesto više od mene. Sada se ne smatram kandidatom za to mjesto, zato što moji rezultati proteklih godina nisu na toj razini i to je u redu. Ali imam jedno pitanje. Zašto me se zaobišlo 1998. i 2003. godine? Dva puta me se preskočilo. Ako sam ikada zaslužio, onda je to bilo 2003., nakon osvojene regionalne lige sa Zadrom, kada reprezentacija nije napravila rezultat u Švedskoj, ali onda se izbornik nije mijenjao. Dvaput sam sigurno zakinut, ali sada to mjesto zaslužuje netko drugi – kaže Jusup.


Pipan je dobro rješenje


Kako gledate na trenutačnu situaciju u KK Zadru?
– Kada je riječ o Zadru, ne mogu biti toliko objektivan, jer mi Zadar uvijek predstavlja nešto posebno. Nisam toliko upućen u ono što se radi u klubu, osim onoga što pročitam po novinama, a to je površno pa ne mogu nešto konkretnije komentirati – kaže Jusup.
Uvijek vruće trenerske klupe prihvatio se Aleš Pipan.
– Poznajem ga već godinama i mislim da je vrlo dobar i kao stručnjak i kao čovjek. Mislim da je njegov angažman stvarno dobro rješenje za Zadar.
Kao čovjek, koji je četiri puta bio trener Zadra i osvojio tri trofeja, možete li Pipanu dati kakav savjet, s obzirom da je ovo ipak specifična sredina?
– On je iskusan trener, koji ima rezultate iza sebe. Jedino što mogu je ne petljati se u tuđi posao i ne stvarati lošu klimu po tribinama, kao što to radi većina trenera u Zadru. Kada nisu treneri, onda idu okolo i govore kako ovaj ili onaj nemaju pojma pa ispadaju iz lige. Mislim da je najkorektnije ne miješati se u tuđi posao.


U potrazi za poslom


Zna se kakav je trenerski kruh, naročito na ovim prostorima, gdje čelni ljudi klubova (pre)često nemaju dovoljno strpljenja, te se odlučuju za promjenu na klupi čim se zareda nekoliko loših rezultata i malo uskomeša javnost. Danijel Jusup u Hrvatskoj je do sada, osim Zadra, vodio i nekadašnji Benston, te kasnije Split i Zagreb, dok je u inozemstvu vodio Široki, poljski Anwil, njemački Telekom Bonn i ruski Lokomotiv Rostov. Sada je bez posla.
– Krajem prošle sezone sam imao jednu ponudu iz Hrvatske, ali je nisam htio prihvatiti. Za sada nema ništa i morat ću sigurno pričekati još neko vrijeme.


Klub tužio trenera


Je li vam KK Zadar još dužan nakon posljednjeg mandata u klubu?
– Tadašnjem direktoru Beliću predložio sam da se otpiše sav dug kluba prema meni, pod uvjetom da napravimo novi dvogodišnji ugovor. Nisu pristali i nakon nekog vremena, tužio sam klub FIBA-i. A onda je klub tužilo mene zbog loše selekcije, odnosno traže da im platim dvomjesečne plaće za Greera, Golemca… Sada se taj proces vodi na FIBA-i pa ćemo vidjeti. Pitam se samo trebam li onda, kao trener, po toj logici, dobiti novac od transfera Popovića, Banića, Perića…, ako se zna koliko sam participirao u podizanju njihove igračke kvalitete – otkrio je Jusup svojevrsni presedan u svijetu sporta.
Po toj logici, većina bi trenera bila tužena od strane nekoga od bivših klubova, gdje nisu imali dobre rezultate, a isto tako bi se onda mogli tužiti i igrači, koji su pružali igre ispod očekivanja. A što je, pak, s predsjednicima i direktorima klubova ili saveza, koji su donosili loše odluke?