U 82. godini umro je Ivo Pulanić Učo

Slika korisnika valentinam
TUŽNA VIJEST
Zadru je dao puno, uskakao je i kao trener prve momčadi, a završnio dio svoje trenerske karijere proveo je s mladima, pokadšto i kao savjetnik kolegama znatno mlađima od sebe. Dolazio je na Višnjik dok je mogao, košarka mu je bila u krvi
Zvonko KUCELIN
Učo sa Stojkom Vrankovićem

Zadarska (i hrvatska) košarka i Grad Zadar ožalošćeni su nakon što su doznali da je prestao ovozemaljski život Ive Pulanića Uče, rođenoga 6. srpnja 1936. Pokojni Učo neizostavan je dio uzleta i značajni čimbenik zadarske košarke i njezinoga etabliranja kao svojevrsnoga igračkoga inkubatora.

Ivo Pulanić bijaše igrač KK-a Zadar, ali relativno rano je prekinuo tu karijeru i predao se trenerskom pozivu. Nije jedini, ali je svakako jedan od onih koji su u trenersko zvanje unijeli golemi entuzijazam i vječito ga njegovali radeći u Jazinama i dan i noć. Kad god je trebalo, u svaka doba dana, ljeti, zimi...

Nebrojeni igrači mnogih naraštaja upravo su kod Uče i počeli i poslije se razvijali radeći po njegovim, kadkad neuobičajenim metodama ili oblicima treninga. Ali, uvijek s jednim jedinim ciljem - biti bolji nego što jesi! Učo je imao takta, imao je načine ophođenja, svoj način vođenja treninga i utakmica... Uz njega su stasavali i potonji drugi treneri, a on sam uvijek je isticao da je svaki uspjeh plod zajedničkoga djelovanja, nikad samo i jedino pojedinca. Nikad nije prešao preko toga da je on mnoge mlade igrače predavao trenerima iz starijih dobnih kategorija koji su ih dalje razvijali, mnoge do velemajstorske razine. Nadalje, nikad nije dopuštao da ga se okarakterizira legendom. Dapače, isticao je da su samo dvije legende u Zadru - Pino Giergia i Krešimir Ćosić. I, to je to.

Učo bijaše od onih ljudi koji se gotovo nikad nisu umorili pridonoseći zajednici najbolje što su mogli. On je djelovao u košarci, u sportskoj igri koja je svojedobno u Zadru postala nešto uzvišeno i takva je bila sve do nekih žalosnih vremena. Radeći u Zadru, Učo je znatno pridonosio i hrvatskoj košarci. Iznjedrio je mnogoga igrača koji je, poslije, odlazio drugdje i egzistenciju tražio i našao u košarkaškim vodama. Mnogi su zadarski mladići, radeći s njim, dosegli i status državnoga reprezentativca u različitim dobnim kategorijama. Jest, neko je vrijeme Učo izbivao iz Zadra, ali bijahu to samo kratke epizode u njegovu bogatu i dugotrajnom trenerskom opusu čija se glavnina zbivala na dvjema točkama - U Jazinama (pretežito), te na Višnjiku.

Zadru je dao puno, uskakao je i kao trener prve momčadi, a završnio dio svoje trenerske karijere proveo je s mladima, pokadšto i kao savjetnik kolegama znatno mlađima od sebe. Dolazio je na Višnjik dok je mogao, košarka mu je bila u krvi. Često je znao reći:

- Čim voliš Zadar, moraš voliti i košarku!

Pokojni Učo za svoje je djelovanje dobio mnoge nagrade i priznanja, gotovo nitko od njegovih bivših igrača nije ga zaboravio ili da mu na ulici nije prišao i javio mu se, a godine 2014. Grad Zadar dodijelio mu je Nagradu za životno djelo.

Učo je otišao, ostala je praznina... Nek' mu je slava, gore na nebeskim poljanama!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 2 (2 glasova)