Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Pozdrav mojoj Hrvatskoj

26.09.2018. 13:15
Pozdrav mojoj Hrvatskoj


Zadar ima najboljeg igrača na svijetu! Hrvatska ima najboljeg igrača na svijetu! Čudo, jednostavno čudo kojeg još dugo, dugo vremena nećemo biti svjesni. Barem ne u potpunosti. Ali takav je naš Luka Modrić. On je sam po sebi svjetsko čudo. On je naš samozatajni Luka, kojem se glas za govornicom pomalo trese, koji tremu kada mora govoriti jednostavno ne može ili ne želi skriti. I takav će vrlo vjerojatno biti dok je god živ, dok mu živo srce bije. Ali, tamo gdje treba biti pravi, tamo gdje treba biti goropadan i samopouzdan, tamo gdje treba dirigirati svojim orkestrom, tamo je pravi. Na zelenom travnjaku, bilo da na sebi ima kockasti dres svoje svetinje, bilo da nosi dres svog Real Madrida, Luka je nezaustavljiv. Neuhvatljiv. Nepredvidljiv. Tamo je Luka najbolji. Ljudi moji, najbolji na svijetu. Na kugli zemaljskoj. Nakon deset godina u kojima su se samo dvojica izmijenjivala na tronu. Samo Ronaldo i Messi.


Govor pobjednika
U poniznosti i skromnosti leži veličina čovjeka. I u njegovoj jednostavnosti. A upravo to Luka je pokazao za govornicom nakon što je primio FIFA-inu nagradu THE BEST za, kako joj i samo ime govori, najboljeg na svijetu. Svaka njegova izgovorena riječ imala je težinu. Imala je značenje. Imala je karakter. Nije zaboravio čestitati Salahu i Ronaldu, svojim suparnicima na odličnoj sezoni. Salahu koji je toliko želio taj trofej. I Christianu koji se nije udostojio pojaviti na ovoj gala večeri. Kao ni Messi. Ali, on im je svejedno čestitao i samim time kazao da je "veći" od njih. Kazao je da ovo nije samo njegov trofej, da je to nagrada svih njegovih suigrača iz Real Madrida i hrvatske nogometne reprezentacije. Da je to nagrada svih trenera i izbornika koji su tijekom njegove nogometne karijere s njim radili. Da je to nagrada njegovoj obitelji koji su za njega "the best". Da je to nagrada svih njegovih navijača koji mu pružaju podršku. Podijelio je ovaj trofej sa svima njima pokazujući koliko je skroman. Koliko ne zaboravlja. Koliko zna da u momčadskom sportu kakav je nogomet pojedinac ne može biti iznad kolektiva. Ili iznad navijača. Ili iznad obitelji koju smatra svojim temeljom. Svojom najvećom podrškom.
A onda su uslijedile Bobanove suze. Suze legendarnog kapetana "vatrenih" iz '98. kojeg je Luka u svom govoru spomenuo kao i cijelu tu generaciju koja mu je bila inspiracija u karijeri, inspiracija za sve ono što su učinili u Rusiji, inspiracija na čijem su zanosu doplovili do svjetskog srebra. I skromno spomenuo kako se nada da će i on sa svojom generacijom "srebrnih" biti inspiracija hrvatskim nogometašima u budućnosti. Bio je to trenutak u kojem je mnogima "knedla zapela u grlu" u Lijepoj našoj. Ako već nisu pustili suzu. Trenutak u kojem NAJBOLJI dijeli svoj uspjeh sa svojim idolima. I za kraj nam je dao nadu. I otkrio recept. 'Ova nagrada je potvrda da se radom i trudom može postići sve'. Poruka cijelom svijetu. Pozdrav i poruka "mojoj" Hrvatskoj, na našem, hrvatskom jeziku. Neka se čuje. I neka se zna.


Dite sa Stanova
Sa Stanova je odmah stigla čestitka. Iz njegovog NK Zadra gdje je Luka napravio prve nogometne korake. Uostalom, tako i treba. I glasi "Bravo maestro, Luka Modrić. Iskrene čestitke od tvog NK Zadra". Jedan mali dječak sa Stanova danas je najbolji igrač na svijetu. Čudo. Ali istinito čudo. Isti onaj Luka koji je nakon osvojenog srebra na Svjetskom prvenstvu, umoran "k'o pas" zajedno s Vrsaljkom, Subašićem i Livakovićem posjetio Stanove. Posjetio svu onu djecu iz Škole nogometa NK Zadra koji sanjaju da će jednoga dana postati Luka. Posjetio klub koji nije zaboravio jer je iz njega sve krenulo. I dokazao koliko je veliki čovjek. I veliki sportaš. Isti taj Luka danas je uzor svim malim zadarskim nogometašima, svim hrvatskim i svjetskim dječacima koji vole najvažniju sporednu stvar na svijetu. Uzor "broj 1". I po nogometnim vještinama. I po ljudskim kvalitetama. Koliko se samo djece u Krševanovom gradu krajem ovog ljeta i početkom jeseni upisalo u zadarske nogometne škole? Koliko znam, jako puno. Puno više nego što je to bio slučaj lani. Ili preklani. I sve to zbog Luke. Zbog Sube, Vrsaljka, Livakovića, Santinija… Zato danas ili sutra na ulazu u prostorije Škole nogometa NK Zadra moraju stajati fotografije Modrića i ostalih zadarskih "vatrenih". U prirodnoj veličini. Kako bi djeca, kada im se neda, kada ih sve boli, kada su im oči još uvijek sanjive, vidjela fotografije svojih idola. I znala da se radom i trudom sve može postići. Jer im je to kazao i dokazao njihov Luka. Naš ponos. Stipin i Radojkin ponos. Vanjin, Ivanov, Emin i Sofijin ponos. Ponos njegovih sestara Jasmine i Diore. Zadarski ponos. Ponos naše Hrvatske.