Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Kad žena gleda televiziju, ja slikam

Autor:

25.10.2006. 22:00
Kad žena gleda televiziju, ja slikam


Nisam nikakav školovani slikar, ali rado prolistam priručnike o slikarstvu i nastojim poboljšati svoju tehniku. Slikam prirodu, životinje, crkve… Slikam jednostavno i iskreno, volim realistične slike, a za nešto ozbiljnije trebalo bi se školovati
Posjetitelji konobe Pepo nemalo se iznenade kad ispod slika pejzaža zadarskog kraja uoče potpis Stipe Zrilića. Stvar ne bi bila neobična da nije riječ o djelima zadarskog dožupana koji je u konobi svog prijatelja i stranačkog kolege Željka Lončara odlučio pokazati čime se bavi u slobodno vrijeme.
– Na zidovima konobe je nedostajalo slika, a onda sam ja prijatelju Željku ustupio svoje. Ma nisam ja nikakav slikar, to ja više onako za svoj gušt slikam, započeo je sramežljivo svoju slikarsku priču četrdesetsedmogodišnji dožupan Zrilić koji je ‘crtanje’ zavolio još u osnovnoj školi. Nekoliko puta u životu uhvatio se kistova i boje, ali vrlo brzo je odustajao. Slikarstvom, onim laičkim, kako voli reći, počeo se ozbiljnije baviti 2000. godine, kad mu nije bilo nimalo lako u životu jer je u kratkom roku dvaput ostao bez posla. Od tada je naslikao dvadesetak slika. Prvo platno koje je bilo izloženo u Lončarevoj konobi, ono s motivom arbanaške crkve, završilo je kao poklon vlasnika konobe ministrici Kolindi Grabar-Kitarović za jednog druženja u konobi.
– Umjetnost me uvijek zanimala. Nisam nikakav školovani slikar, ali rado prolistam priručnike o slikarstvu i nastojim poboljšati svoju tehniku. Slikam prirodu, životinje, crkve… Slikam jednostavno i iskreno, volim realistične slike, a za nešto ozbiljnije trebalo bi se školovati, kaže dožupan koji je dobio pohvalu slikara Marija Tomasa, kojemu je pokazao svoja djela nakon što je otvorio njegovu izložbu u Arsenalu. Pohvale su stigle i s drugih strana, a Zrilićevu sliku na svom zidu poželio je i pjevač Mladen Grdović, koji će na nju pričekati dok dožupan uhvati malo više vremena za posvetiti se svom hobiju. Najveći Stipin kritičar ostaje njegova je supruga Katarina.
Slikar bez ateljea
– U početku mi je govorila da se ostavim slikanja kad ne znam slikati, a od kada je vidjela da to na nešto liči, nije bilo nikakvih problema. Kaže da ono što slikam nije nešto, ali nije ni za baciti. Ona navečer gleda televiziju, a ja slikam.
Dožupan je još uvijek slikar bez svog ateljea i štafelaja. Ljeti slika na terasi svog doma, a kad zahladi, prebaci se u dnevni boravak. Reći će kako su mu čak i boje i kičice priručne, boje uzima u dućanu, platna radi od grubo tkanih lancuna koje razvuče između drvenog okvira… I nikad ne naslika sliku u jednom dahu. Prvo nastane obris, a onda popravlja. Nekad, priznaje, obris bude bolji od same slike, a onda popravlja ‘štetu’. Fali mu sigurne ruke i pravog slikarskog poteza, no i to će doći s vremenom. Velika ljubav mu je i fotografija, a fotografije nastale u zadarskom zaleđu ili u Lici, odakle mu je supruga, čest su predložak za slike koje nastaju u vrijeme inspiracije i malo slobodnog vremena.
Slikanje Zrilić doživljava kao izražavanje kreativnosti, ali i kao odmor od svakodnevnog posla, a koliko su njegove slike umjetnost, kako kaže o tom – potom. Od domaćih slikara posebno su mu dragi Kraljević i Murtić, a kad god je u prilici, rado posjećuje izložbe. Žao mu je što ranije nije počeo sa slikanjem, a kako je umjetnička duša završila u politiku, diplomirani odvjetnik objašnjava:
Život me odveo od slobodnih zanimanja
– Divim se ljudima koji rade svoj posao, žive od njega i uživaju. To su ta slobodna zanimanja: slikari, pisci, glazbenici… Ja sam išao u životu drugim putem, ne baš po svom izboru, ali jednostavno me život odveo na tu stranu. Studirao sam pravo i nije mi žao. No, nemamo uvijek mogućnost izbora. Volio bih da sam bio odvjetnik, i dan-danas žalim zbog toga. To nije bilo moguće jer morate imati nekakve materijalne pretpostavke koje ja nisam mogao imati. Mislio sam da se nikad neću zaposliti jer nisam bio u Savezu komunista. Dvije i pol godine nakon diplome dobio sam prvi posao kao vježbenik jer je na svu sreću tu stranku u Zadru već zahvatila liberalizacija. Išao sam na posao s velikom rupom na cipeli jer nisam imao novca za nove. Uvijek u životu trebate nešto osigurati da možete normalno živjeti. Ja sebi nisam mogao dopustiti da idem za onim što volim nauštrb egzistencije, nisam od tih ljudi. Volio bih da sam se specijalizirao i da sam dobar odvjetnik negoli da sam zamjenik župana.
Tri “ružna” posla
Zbog struke, dožupan rado pogleda domaće serije čija se radnja odvija u sudnici, a kako je radio u policiji pogleda i kriminalističke serije.
– Imao sam tri ‘ružna’ zanimanja: poreznik, policajac i političar. Da nije bilo rata, vjerojatno nikad ne bih bio u policiji, a u politici nikad ne bih bio da se nije pojavila prilika osnivanja novih stranaka. Svaki od ta tri posla ima svoje prednosti i nedostatke. U porezima sam upoznao dosta ljudi, što mi je dosta značilo u prvoj fazi. Tada još nisam shvaćao da su ljudi takvi kakvi jesu. U policiji sam upoznao tamne strane ljudi koje mnogi ne upoznaju, stekao sam iskustva i nije mi žao što sam sve to prošao. Kako se nisam specijalizirao za svoju struku, tako sam se specijalizirao za upravu.
Na pitanje bi li se volio okušati u ulozi odvjetnika, pa makar i u televizijskoj sudnici Melani Vukmirice, odgovara:
– Preozbiljan sam i preodgovoran da bih olako prihvatio takvo nešto i bez temeljitije stručne pripreme. Odvjetnik štiti interese i slobodu svojih klijenata, a moje eventualne pogreške mogle bi utjecati na njihove statuse. Mogao bih raditi slučajeve oko radnih odnosa i rješavanja u upravi, ali to nisu atraktivni predmeti.
Sastavljač križaljki
Prije negoli je otkrio slikarstvo, u srednjoškolskim danima Stipe Zrilić bio je strastveni rješavatelj križaljki, a nekoliko ih je i sam sastavio. Objavio ih je u Vikendu, a sastavljao je i rebuse. Kasnije se prestao baviti enigmatikom. Ne bi se prijavio na kviz, ali znanje rado testira na internetu i često ga produbljuje koristeći tražilicu.
U kažnjeničkoj bojnoj u JNA rezbario je drvo, a slikarstvo mu je preokupacija i hobi zadnjih šest godina. U posljednje vrijeme intenzivnije razmišlja o svojoj izložbi, a oko toga mu je pomoć ponudio kao i oko izrade kataloga Mario Tomas. O poslu političara umjetnik u duši kaže:
– Nikad nisam u životu mislio da ću biti političar. Život me doveo do tu i nije se lako više maknuti od politike, jer tko se ne bavi politikom, politika se bavi njime.
Knjiga pobijedila nogomet
U mlađim danima Stipe Zrilić trenirao je karate, igrao košarku, a nogomet još bolje. Nogomet je trenirao kratko u Omladincu. Bio je pravi gol majstor, špicer. Nadavao se, kaže u šali, golova kao malo tko, ali je s nogometom prestao kad je otišao na studij u Zagreb. Shvatio je da se kao stipendist mora uhvatiti knjige i nije smio riskirati da zbog ljubavi prema balunu padne godinu, što bi značilo i kraj studija. Početkom rata ozlijedio je meniskus, tako da se ostavio i rekreativnog igranja nogometa. Hajduk mu je, kao i svim Dalmatincima, bio mladenačka ljubav, a sad prvenstvene utakmice ne voli gledati jer misli kako tu ima svega više od nogometa. Ali, reprezentaciju rado pogleda, uvjeren je kako će sadašnja generacija s Bilićem daleko dogurati nastavi li igrati kao protiv Engleske. To je, reći će, bila prava lekcija iz nogometa.