Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Od uljuljkanosti do stampeda u mjesec dana

Autor: Damir Maričić

25.11.2008. 23:00
Od uljuljkanosti do stampeda u mjesec dana


Hrvatska je kod odnosa spram krize pokazala uobičajen kampanjski i euforičan stil, u kojem zasad govori o štednji bez spomena drugog bitnog dijela – U Zadarskoj županiji kriza je prvo takla najbolje, ali su oni i prvi reagirali
Manje od mjesec i pol od tvrdnji da je Hrvatska vrlo stabilna, štoviše među najstabilnijim zemljama, riječ kriza osnovni je eho u Hrvatskoj. Kampanjski i euforično, kako to kod nas obično biva, politika, mediji i javnost iz uljuljkanosti upali su u stampedo.
Zagrebačka burza bilježi katastrofalne rezultate koji se često uopće ne osvrću na objave rezultata poslovanja tvrtki čije se dionice vrte na burzi, a koji su za devet mjeseci, treba to kazati, neusporedivo bolji od kotiranja njihovih dionica.
Zamrzavanje
Premijer Ivo Sanader i Vlada RH najavili su opće zamrzavanje, a u tripartitnim pregovorima najglasnije odjekuje traženje zamrzavanja plaća koji se prije svega pripremaju javnom sektoru, ali će zasigurno biti motiv privatnom za identično ponašanje. Vlada navodno ide tako daleko da čini upitnim scenarij isplate plaća državnim i javnim službama. Doznajemo i da 4,5 milijardi državnih jamstava brodogradnji pristiže na napaltu, a naravno – traži se reprogram. Hrvatska narodna banka raskravljivanjem remena, odnosno uzde bankama oslobodila je ipak 8,4 milijarde kuna te olakšala pozicije koje bi valjda ipak dovele do zadržavanja, odnosno tek blagog rasta kamata, umjesto euforičnih i krivih najava o divljačkom rastu, koji je u jednom trenutku pripisan izjavi Sanadera.
Rujanska prekretnica
Istovremeno osim fondovskih nevolja niti banke niti realan sektor u svojim iskazima o devetomjesečnom poslovanju na sreću, ali samo zasad ne prikazuju brojke koje bi tražile ovakve izjave. Devet mjeseci ove godine očito je shvaćeno kao vrhunac “zlatnog doba” nakon kojeg je kao nožem zarezano nastupilo drugo vrijeme. U panici i euforiji izjavljuje se pa i traži nešto što se sutra odmah pobija ili proglašava glupošću mahom od istih ili sličnih sudionika.
Turizam koji je obilježio rekordnu godinu, bio gotovo autističan na gromoglasno kotrljanje krize iz SAD-a preko Europe k nama, odjednom je počeo glasno vriskati. Pa su u HUP-u očito neusklađeno zatražili od Vlade između ostalog i kresanje turističke takse. Da bi odmah potom iz samog HUH-a, što je također poslodavačka udruga ali hotelijera, kazali kako je to glupost jer im novaca treba više nego ikad. Naravno riječ je o promidžbi za koju su od ministra zatražili, a on i najavio 50 posto više sredstava nego lani, kako bi se strance uvjerilo da ovamo dođu.
Po logici – da bi zaradio moraš i potrošiti.
Najavljuje se odgoda ili rastezanje nekih od krupnih infrastrukturnih projekata.
Pa kad bismo saslušali samo ove odjeke mogli bismo zaključiti da je niz javnih vapaja i traženja prilično nesuvisao. Naime, osim HNB-ovog otpuštanja kočnica bankama, koje direktno pojačavaju povjerenje i likvidnost financijskog sustava, sve druge mjere su upitne.
Ovisnost o (nestajućoj) potrošnji
Država je opalila u štednju na svakom mjestu i koraku. Zasigurno ne posvećujući previše pozornosti svojoj prihodovnoj strani. Drastično smanjenje potrošnje značit će definitivno i drastično smanjen priljev novca u državnu blagajnu u idućoj godini. Jednako tako drastično smanjenje potrošnje dovest će do pada društvenog bruto proizvoda. Kako znamo potrošnja građana, dakle, maloprodajni rast, javna potrošnja ali i dio grana koji su indirektno vezani za nju (graditeljstvo, turizam i sl.) bili su temelji rasta društvenog bogatstva države kao i okosnica punjenja državnog i svih drugih proračuna.
Vlada ipak nije kazala kako će sve mjere svesti samo na štednju. Dakle, jasno je da se u takvim kriznim vremenima očekuje upravo od države da “podgrijava” potrošnju, odnosno investicije, razvoj, posebice one vidove u kojima će one koji imaju privući da u toj potrošnji participiraju barem koliko ona ili još i više. Riječ je, dakle, o poduzetnicima koje teba privući povoljnim kreditiranjem i zajedničkim programima. O dijelu stimuliranja ulaganja, potrošnje, investicija za sada nismo više čuli, kao niti o dodatnim mjerama privlačenja stranih investitora čije se povlačenje ili suzdržanost očekuje. Štoviše i kod spominjanja izvlačenja dobiti iz Hrvatske od strane stranih tvrtki i vlasnika za sada govorimo više argumentima molbi ili prijetnji, a ne stimuliranja da se takvo što ne dogodi već suprotno.
U svakom slučaju stječe se dojam prerevnosne euforije. Krizu kada se svom silinom sručila na svijet ovdje se ignoriralo. Dopustili smo si tada u ovoj maloj novini i ovom prilogu na to upozoriti. Štoviše nekon što je krenulo sumiranje turističke sezone kao da se ništa ne događa dopustili smo si napisati “Hoćemo li plakati za 2008.”… No sada se stječe dojam da se prelazi u drugu krajnost.
Trebaju nam investicije i potrošnja
Hrvatska je mala i slaba zemlja definitivno na udaru vjetrova svjetske financijske, ali onada i svake druge oluje.
No, Hrvatska, nažalost, nema značajnu proizvodnju, a izvoz joj je gotovo beznačajan. Kranje karikirano govoreći više će ono što se sad naziva restrukturiranje i privatizacija brodogradnje stajati hrvatski izvoz nego ova kriza. Naime, pad kupnje u svijetu na nas se ne može odraziti u drastičnoj mjeri, jer mu malo što i prodajemo. Velikih svjetskih investicija, osim kroz tu i tamo kakvu kupnju, ovdje nismo ni imali. Turizam nam je izložen, ali manje od dalekih svjetskih destinacija jer prvi su nam gosti Nijemci, Slovenci, Talijani, Austrijanci, Česi, Mađari, Slovaci, … kojima treba nekoliko sati do nas.
Ono što će nam najviše nedostajati ako se kriza manifestira makar upola onako kako je sada naša politika najavljuje bit će – potrošnja i investicijska potrošnja. Pomaknuti je kroz snažnije poticanje proizvodnje od poljoprivrede, sadnje novih kultura, uvećanje stada, do poticanja obrta, malog i srednjeg poduzetništva, ali i snažnijih gospodarskih struktura, zadaća je u kojoj nam i vlast i poduzetnici tek trebaju razotkriti svoje poteze.


 MALA IZLOŽENOST SVJETSKOJ KRIZI


 
Gledajući na same pokazatelje izvoza zadarsko gospodarstvo jako je malo izloženo svjetskoj krizi. Naime, ispalo bi da se odavde izveze proizvoda težine od oko 200 milijuna dolara ili štogod preko milijardu kuna. U odnosu na preko 10 milijardi prihoda samo domicilnih tvrtki, a da nedomicilne ne nabrajamo, to je jako malo. No istina ipak nije takva, jer golem dio prihoda turizma ali sa satelitskim učinkom možemo gledati kao devizni. Zadarska županija destinacija je cestovnog turizma prije svega, a u dijelu avioprijevoza prije svega destinacija low costa, što će reći onih jeftnijih putovanja i putnika čiji se senzacionalni padovi ne očekuju. Nevolja Zadarske županije da je dominantno vezana za privatne apartmane može se pokazati dobrim amortizerom. Najveći dio naših privatnih apartmana ionako nije nastao kao poduzetnički projekt na tržišnom temelju te se može očekivati fleksibilnost cijena kakvu si veliki hotelijeri ne mogu dopustiti. Naravno do neke granice. Naime, komercijalni turistički sadržaji moraju raditi, dok se kod onih netržišnih privatnih apartmana znatan dio vlasnika u jednom trenutku može odlučiti ne raditi.
Izloženost zadarskog gospodarstva svijetu ipak je osim u turizmu jaka u nekoliko područja. Prvo je svakako promet, odnosno brodarstvo, a Tankerska plovidba već osjeća svjetsku krizu vozarina koje su za neke suhe terete od najviših u povijesti pale na nezapamćeno niske. Velik problem je i survavanje cijena, odnosno vrijednosti brodova u trenutku kada mnogi odustaju od novogradnji ili panično traže kupce za stare brodove.
Drugi segment snažnije izložen svijetu je marikultura i ribarstvo koje mahom završava u Japan kad je u pitanju tuna, odnosno Italiju kada je u pitanju inćun, odnosno brancin i lubin kao i dobar dio druge ulovne ribe. Izloženost je značajna i kod metalaca koji se mahom obraćaju, odnosno prodaju proizvode automobilskoj industriji koja je u krizi, što može smanjiti ili već smanjuje njihove narudžbe. Nažalost, do TCG-a u Benkovcu kriza je već stigla. Isto tako proizvodnja jahti, kao za prosječnog čovjeka prilično luksuznog proizvoda, mogla bi se naći na udaru. Istina kod takvih se proizvoda nikad ne zna, jer bogatiji s krizom i ne moraju trpjeti ono što trpe prosječni i sirotinja.
Tu je naravno i Aluflexpack kao veliki izvoznik s ambalažnom proizvodnjom, što će reći da njegov rast i pad ne ovisi toliko o njemu koliko o rastu i padu prodaje uglednih kuća mahom iz prehrambene industrije kojima prodaje robu.
No i u najširim projekcijama zadarsko gospodarstvo u svojoj izloženosti svjetskim trendovima ne prelazi 30 posto. Više od toga imamo izloženost domaćoj potrošnji.
Naime, trgovina čini gotovo 45 posto gospodarstva, industrijom dominira prehrambena za domaće potrebe, a snažno se razvija graditeljstvo namijenjeno prodaji stanova i poslovnih prostora te financijske usluge i setkor nekretnina. Njima za funkcioniranje trebaju potrošači, domaći i strani. A mogli bi im nedostajati.
Najbolje, pak, što nam se može dogoditi je da se u takvom vremenu pojača ulaganje u poljoprivredu, daju poticaji malom i srednjem poduzetništvu, a da poslovne zone koje se postupno otvaraju uspiju privući nešto novih investitora, kao što je slučaj s nekoliko programa u Poličniku, odnosno od ovog tjedna i s jednim programom u Stankovcima.
Paradoks je što kad govorimo o osjećanju krize u realnom gospodarstvu na prvom mjestu spominjemo Tankersku plovidbu, odnosno Metalni lijev TCG Benkovac kao tvrtke koje čine nesumnjivu okosnicu zdravog gospodarstva u ovoj županiji. No samo naizgled. Normalno je da svjetski angažirane tvrtke sa stabilnim organizacijskim ustrojem i prve osjete i prve moraju reagirati na krizu. Jednako tako naizgled paradoksalno je da će svaka od njih na svoj način i u svom poslu uz štednju provoditi nužne i vrijedne investicije. Naime, samo modernizacija i ulaganja jamče izlaz iz krize. Štednja nije dovoljna. Što vrijedi za njih vrijedi i za sve druge, pa tako i državu koja nam se zasad bavi samo štednjom.