Zadar nema kadar za rad sa žrtvama obiteljskog nasilja

Moram priznati da postoji još uvijek veliki broj stereotipa vezanih uz nasilje, pitanjima tko je žrtva, a tko nasilnik i sl. I među nama stručnjacima nekada vladaju predrasude te smatram da nam svima treba dodatna edukacija kako bismo bolje razumjeli žrtve i pomogli im na primjeren način. Na način da imaju povjerenja u nas, da nam vjeruju da im mi možemo pomoći, kazala je Mila Špinderk

U odnosu na proteklu godinu nasilje nad ženama u Hrvatskoj poraslo je za 100 posto. Ubijena je 21 žena, odnosno dvije žene na mjesec. Iz naše županije toj brojci se pridružilo dvoje ljudi, od kojih je jedan bio kolateralna žrtva, brat ubijene, istaknuto je na jučer održanom Okruglom stolu o nasilju nad ženama i psiho-socijalnoj pomoći u organizaciji Odbora za ravnopravnost spolova Skupštine Zadarske županije.
Aktivnost policije
Ovom prigodom istaknuta je velika angažiranost i uloga policije koja je u posljednje vrijeme dosta aktivna kada je u pitanju nasilje u obitelji te je u skladu s tim i krenula edukacija o ovom velikom problemu po zadarskim školama.
Prema podacima iz policije, nasilje u obitelji je u udnosu na prošlu godinu smanjeno za 4,4 posto. Zabilježeno je i obrađeno 475 prekršaja za razliku od 497 prošlogodišnjih. U ovoj godini je registrirano 513 počinitelja obiteljskog nasilja za razliku od prošlogodišnjih 555, dok je, onih zavedenih, žrtava u ovoj godini bilo 578 za razliku od prošlogodišnjih 622.
Ljiljana Gašparov Dujmović iz PU zadarske istaknula je kako smatra da povećane brojke ne govore u prilog relativnom povećanju nasilja u obitelji, odnosno u najčešćem broju slučajeva nad ženama, već da se isključivo radi o sve većoj osviještenosti ljudi, ali i samih žrtava da o svom problemu konačno progovore.
– Ne bih mogla reći da se zaista radi o porastu nasilja. Mislim da se prvenstveno radi o sve većoj osviještenosti ljudi koju postižemo u raznim akcijama u suradnji sa svim institucijama koje su implementirane u ovu problematiku. Osim toga i svijest samih žrtava je na višem nivou te se usuđuju prijaviti nasilnika. Jednako tako, veliki utjecaj zasigurno ima i osposobljavanje stručnih kadrova u svim instancama, policiji, Centru za socijalnu skrb itd., poboljšanje resursa za pomoć žrtvama, ali velikim dijelom međusobna povezanost svih nas koji radimo na svom području kako bi zajedno pomogli žrtvama i podržali ih u njihovom istupu. Za razliku od prošlogodišnja 62 kaznena djela, ove godine ih je obrađeno 26. Kroz listopad i studeni proveli smo edukaciju policajaca koji izlaze na intervencije kako bi zadobili i zadržali povjerenje žrtve jer smo mi prva stepenica na koju nailaze. Policajci moraju znati prepoznati nasilje, nešto što se događalo unutar četiri zida između dvije osobe u obitelji, čak i onda kada nema vidljivih tragova fizičkog nasilja, kad je u pitanju psihičko ili neka druga vrsta nasilja. Stoga, ovim edukacijama želimo unaprijediti naš rad i još više pomoći žrtvama, istaknula je Dujmović.
Psiho-socijalni tretman
Ana Uranija, psihologinja u Obiteljskom savjetovalištu pri Caritasu Zadarske nadbiskupije istaknula je kako se u rješenje ovog problema treba uključiti žrtve nasilja, počinitelje, stručnjake koji sa njima rade, ali i medije koji o ovoj problematici izvještavaju.
– Čini mi se da svi mi često volimo teret problematike svaljivati na samu obitelj u kojoj se nasilje događa. Moram istaknuti da mi imamo relativno dobre zakone koji reguliraju ovu problematiku, jednako tako i procedure i protokole no u svemu tome je jako važno definirati i ozakoniti sam pojam nasilja. Prijava, identifikacija nasilja te zaštita u zakonodavnom smislu je samo pola učinjenog posla. To je kompleksan problem jer nakon višegodišnjeg zlostavljanja žrtva i počinitelj imaju jako mnogo zajedničkih karakteristika. Dakle, moramo sanirati i one psihološke posljedice koje nakon nasilja ostaju. Psiho-socijalni tretman nije predviđen samo i isključivo za počinitelja nasilja već on mora uključivati i njegovu ženu i djecu te nas stručnjake koji na tome radimo jer takva problematika utječe i na zdravlje ljudi koji na tome rade. Psiho-socijalni tretman je obvezatan samo za one počinitelje nasilja koji su upućeni od strane Prekršajnog suda. No, ljudi se na njega mogu i sami, dobrovoljno prijaviti. Psiho-socijalni tretman nije za anti-socijalne ličnosti kada je u pitanju nasilje jakog intenziteta. Tu naši tretmani ne pomažu, a jedini lijek za takve osobe na neki način je zapravo novčana kazna ili kazna zatvora. Trebamo pravilno diferencirati nasilje u obitelji i prema tome djelovati, istaknula je Uranija.
Jednako tako upozorila je kako nasilno ponašanje nije uvijek svjesno i s namjerom počinjeno, jer su, kako kaže, vrlo česti slučajevi da ljudi izgube kontolu, odnosno ne znaju kontrolirati svoje emocije, a sve odgovorne institucije bi trebale imati zadatak da ih tome pouče.
– Nasilnici počinju biti nasilnici već u adolescentskoj dobi, već tada bi im trebalo pomoći jer će poslije biti kasno. Stoga je bitna prevencija i ove akcije po školama koje su se počele provoditi, naglasila je Uranija.
Manje financijske potpore
Na još jednom u nizu okruglih stolova na temu nasilja nad ženama i psiho-socijalne pomoći ukazano je i na nedostatak adekvatnog stručnog kadra koji bi radio sa sve brojnijom populacijom i žrtava i počinitelja, ali i djece te ostalih članova njihovih obitelji.
Osim toga istaknuto je kako su i financijske potpore institucijama nadležnima za rad u problematici nasilja u obitelji ove godine još manje te automatski posve nedovoljne za provođenje osnovnih programa resocijalizacije i sl., što automatski paralizira sve one koji su dužni pomoći žrtvi, ali i nasilniku te njihovoj djeci, prvenstveno pritom misleći na transgeneracijsko preuzimanje nasilničkog ponašanja iz primarnih obitelji.
Mila Špinderk, psihologinja pri Obiteljskom centru Zadarske županije naglasila je kako je jedan od velikih problema i činjenica kako i sami stručnjaci imaju određene predrasude prema žrtvama nasilja te da i njima u svim uključenim institucijama prvenstveno treba i adekvatna dodatna edukacija.
– Jedan od glavnih segmenata rada je prevencija nasilja te se na tome temelji najveći dio našeg rada. Možemo se složiti da je prevencija najjeftinija te upravo u tom smjeru treba uložiti više truda i napora. Moram priznati da postoji još uvijek veliki broj stereotipa vezanih uz nasilje, pitanjima tko je žrtva, a tko nasilnik i sl. I među nama stručnjacima nekada vladaju predrasude te smatram da nam svima treba dodatna edukacija kako bismo bolje razumjeli žrtve i pomogli im na primjeren način. Na način da imaju povjerenja u nas, da nam vjeruju da im mi možemo pomoći. Smatram da bi edukacija stručnog kadra trebala trajati tijekom cijele godine, naglasila je Špinderk.
Na Okruglom stolu upozorilo se i na sve veći broj nasilja djece nad starijim roditeljima, ali i na problematiku osvještavanja ljudi u ruralnim sredinama koji su vrlo često u nemogućnosti doći zatražiti pomoć do grada, ali i borbu protiv samog patrijarhata još uvijek duboko ukorijenjenog na ovim našim prostorima, te se stoga razgovaralo o mogućnostima mobilnih timova koji bi bili zaduženi za takva područja.