Plamenobacačem protiv sprava za vježbanje!

Slika korisnika admin

SANADER DVA PUTA U ISTOM DANU IZLAZI NA SLOBODU

Kako to? - reći će netko. Pa jednostavno. Prvo su ga pustili da izađe iz  zatvora, a onda su ga, u direktnom prijenosu, pustili da konačno izađe iz  automobila. O čemu se zapravo radi? Sanader je dva puta bio u situaciji  da ne može na slobodu. Prvi put malo dulje, kada je bio u zatvoru, a drugi put kada je iz njega izlazio u prikliještenom automobilu. To je izgledalo ovako. Stavili su nam direktan prijenos i u njemu se gomili novinara  iznimno polako približava veliki tamni automobil u kojem na prednjem  sjedištu sjedi Ivo Sanader. Gomila novinara se toliko približila da on jednostavno nije mogao izaći vani. Od reportera saznajemo da je on unutra  sa svojim odvjetnicima. Onda je stvar jednostavna - rekoh ja. Ako je njegov odvjetnik Čedo Prodanović - on samo treba izaći iz automobila i svojim korpulentnim tijelom odgurati znatiželjnike. Sa Nobilom je stvar još  jednostavnija. On je majstor borilačkih vještina. Znači, zauzeti stav i sa  par prezizno usmjerenih udaraca stvoriti neophodan prostor. Dosta je  klepiti jednog, a ostali će se sami povući na pristojnu udaljenost.

Da se razumijemo. Nije mi cilj zafrkavati ni Ivu ni Čedu ni Nobila (njega, karataša, pogotovo ne), jer su mi simpatični sva trojica, ali da bi se  ovakve situacije profesionalno odigrale, ipak bi trebalo cijelu stvar malo  bolje organizirati da se ljudi ne guraju i ne nadvikuju.

STOTINU MRTVIH, VIŠE ILI MANJE

Nažalost, u posljednje vrijeme slušamo jezive vijesti o nedužnim žrtava terorističkih napada. Te su vijesti uglavnom iz nekih dalekih zemalja i  svima nam je žao (bar svakom normalnom čeljadetu) jadnih ljudi koji  nisu ništa krivi, ali to nas ipak toliko ne prenerazi dok se to ne dogodi  negdje bliže nama. Ovo u Parizu je zbilja strašno i ja sam potresen, a u  takvom stanju volim gledati televiziju na bakerinom jeziku. Sada treba i  ovo objasniti. Ako postoji materinji jezik, onda mora biti i bakerini jezik,  tj, jezik kojim su govorile moje drage bake. Jednu nisam ni poznavao, ali  vjerujem da je i ona bila dobra žena, a druga je govorila i hrvatski i talijanski jednako dobro, jer to na Korčuli tada nije bilo čudno.

Ali, pustimo mi moje bake i vratimo se na temu. Dakle, okrenem ja televiziju na talijanskom jeziku i nažalost ne nađem na neku zabavnu emisiju s prstatim preplanulim ljepoticama (što je kod njih lijep običaj), već  na neku učenu raspravu o terorizmu i o tome kako se Turci na jednoj nogometnoj utakmici nisu pristojno se ponašali. I tu su Talijani rekli nešto  zanimljivo. Ovo u Parizu je strašno, ali je činjenica da se nedavno nešto  slično dogodilo i u Turskoj i to također sa velikim brojem žrtava pa je  reakcija bila upadljivo mlakija (zbilja, koji je komparativ riječi mlak?). Ne  bih sada ja tu nešto moraliziralo, ali žrtva je žrtva i nadamo se da ih više  neće biti, pa bilo to u Francuskoj ili u Turskoj.

RAŠPICA ZA STOPALA OD DIJAMANATA

Evo jednog vrlo kratkog kritiziranja, a ja, kao što je poznato, najviše volim kritizirati reklame. Reklame imaju tu moć da vas iznerviraju, da vam  zgade ručak ili večeru, a da vas onda kada vam po stoti put prekinu dobar film, natjeraju da sve pošaljete kvragu, bacite tevizor kroz prozor i  uputite se u najbližu trgovinu gdje ćete plamenobacačem uništiti sve te  čokoladice, madrace, sprave za vježbanje, prskalice za travu i da sad ne  nabrajam više što ne. Najviše volim one reklame u kojima se pedantno i  detaljno priča o hemoroidima, vaginalnim iscjetcima, prostatama i ostalim lijepim stvarima kao što je gljivično oboljenje noktiju npr. Jedna od  najveselijih reklama u zadnje vrijeme je ipak ona za rašpicu za stopala, ili  kako oni kažu - „rašpica za stopala s dijamantnim kristalima". Dijamantni kristali?! Komadići dijamanta koji služe za struganje stopala!? Moš'  misliti.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno