Ne mogu bez kumova i satova?!

Da je hrvatska politika još daleko od ispunjavanja obećanja o vjerodostojnosti dovoljno pokazuju i dva “trna” koja su ovih dana upala u oko javnosti. Naime, Božin kum i Marićeva skupa ura jasno pokazuju koliko je zapravo sati. Tim više što su se upravo mostovac i predsjednik Sabora Božo Petrov i ministar financija Zdravko Marić, nametali kao osobe koje visoko kotiraju u novoj vlasti, zakletoj sljednici stručnosti, moralnosti i pravednosti. Oni su se izdavali za političare novog kova, one koji znaju promišljati korak unaprijed i predvidjeti posljedice svojih izjava i čina, a pokazalo se kako to ne znaju ili ih nije ni briga.
Tako je kum Bože Petrova, Mario Bukmir, iako široj javnosti anoniman, odjednom postao toliko poželjan za zamjenika direktora Hrvatskih voda da se radi njega čak mijenja i Statut te tvrtke, ali tu su Božine ruke čiste, ne bavi se on kadroviranjem, nema za to vremena?! Iako je jasno kako ta priča ne drži vodu, Grmoja koji u Mostu “vedri i oblači” uporno je objašnjavao kako nije važno što je Bukmir u kumskoj vezi s Petrovom nego što je kum Mostov čovjek od povjerenja, onaj koji bi imao političku funkciju pa bi s Mostom s nje i otišao?! Ali, na koncu je zbog pritiska javnosti Bukmir otišao i prije nego je došao, no ostao je taj neshvatljivi, otvoreni pokušaj političkog “kumiranja”.
Nevjerojatno je da ni Petrov ni Grmoja nisu vidjeli kako su se zapetljali u priču koju ne mogu razjasniti, a da budu moralni pobjednici. Bukmir im je, izgleda, bio toliko važan da su za njega spremni poljuljati svoj politički ugled. Čak i izgubiti njima tako dragu poziciju da svima drugima dijele lekcije o moralu u politici. Od njih se čula i inicijativa o moralnom kodeksu za političare. No, teško da će Most ovakvim postupcima vratiti povjerenje građana u politiku i političare što je Petrov sebi zadao kao visoki, zasad nedostižan cilj. A, potrebno je samo zapitati se koji je osnovni istinski motiv za bavljenje politikom. Je li to doista pošteni rad za opće dobro ili glad za moći, ugledom, vezama kakve se samo u politici mogu steći? Unatoč tome što se u posljednje vrijeme ipak skače na svaku rodbinsku i kumsku vezu u sferi politike povezano sa sferom gospodarstva i kapitala, još uvijek politika biva tvrdokorno tvrdoglava i bahata.
Kum je kum, ne može se na njega zaboraviti, ne može se njemu ne naći mjesto, to bi valjda bilo moralno neoprostivo?! Nemoguće je da se u cijeloj zemlji nije mogao naći netko tko bi imao visoku stručnu spremu i petogodišnje iskustvo nego se, kako priznaje Grmoja, Statut mijenjao za kandidata Bukmira koji te kvalifikacije nema, ali ima Most kojemu je odan i iskustvo iz Metkovića za povlačenje novca iz EU fondova pa zašto onda ne bi mogao i do samog vrha Hrvatskih voda, a kritičare nek’ voda nosi?!
Tako je Most, iako se kum povukao, prokockao priliku nastaviti smjelo dijeliti prodike svima, a posebno velikima HDZ-u i SDP-u i prečesto zaboravljajući kako je s HDZ-om u istoj Vladi.
Utvarao je Most i kako je on taj koji će barem dijelom doprinijeti socijalnoj pravednosti i biti glasnik malih ljudi, a onda je od, za hrvatske prilike bogatog mladog ministra Marića, jedva spasio niži PDV za kruh i mlijeko, a za ostalo u poreznoj reformi što bi išlo na ruku radnika s prosječnim i nižim plaćama, teško će više prstom mrdnuti kako ne bi iznervirao velikog partnera s kojim više ne može manipulirati kao u prošlom kratkom mandatu punom turbulencija i nepovjerenja.
A nije ni mladac Marić u financijama od jučer, pohvalio se sa svojom imovinom koju je, kaže, pošteno zaradio, a bome je pošteno i zarađivao, da se čovjek zapita što dođe na ministarsku plaćicu?!
Državni financijer Marić koji je slovio za dobrog ministra u prethodnoj Oreškovićevoj Vladi i koji je i sada eksponiran više i od premijer Plenkovića, ostavlja dojam čovjeka koji zna što radi pa je stoga u općem razočarenju s političarima brao simpatije šire javnosti, a onda ih zasigurno dijelom izgubio. Možda zna s novcima, no teško mu se može priznati kako zna i s pridobivanjem naklonosti građana. Pohvalio se, naime, kako je još tako “zelen” zaradio i skupocjeni sat pa na ruci nosi cijelu godišnju plaću potplaćenog radnika. Zaboravio je Marić da se građani još sjećaju satova nekadašnjeg premijera Sanadera pa mu se u današnjoj gospodarski devastiranoj Hrvatskoj nije politički mudro s tim hvaliti.
Političari ne mogu bez svojih kumova i satova?!