Subota, 20. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

»Oni što nemaju ni šoldi ni gaća, svi dolaze kod Trovača«

27.12.2019. 14:00


Nakon gotovo jedanaest godina, kultni zadarski lokal »Dino«, mala ćevabdžinica u Varoši koju je vodio naš sugrađanin Fikret Rekanović, za prijatelje Fiki, oprostio se u četvrtak od svojih gostiju i prijatelja. Ode Fiki u zasluženu mirovinu!
Fikijev »Dino« bio je puno više od ćevabdžinice. Pohodili su ga brojni poznati i neznani Zadrani – od boema, umjetnika svih fela, glumaca, novinara, sveučilišnih profesora pa do škovacina i oriđinala. Za sve njih Fiki je imao pravu riječ i svakome od njih s jednakom pažnjom i brigom spravljao svoje delicije. I turisti iz cijeloga svijeta, brzo bi prokužili ovo čarobno mjesto gdje se uvijek jelo, veselilo, pjevalo i plesalo. Ovdje bi se mnogi, poglavito ljeti, prvi put u životu sreli, a družili su se kao da su sto godina prijatelji. Tako je to radio Fiki, kojega su bliski prijatelji od milja nazvali Trovač, aludirajući dakako na ćevape i pljeskavice koji spadaju u tešku spizu. Na sve je Fiki uzvraćao blagim mahom ruke i sebi svojstvenim prikrivenim smiješkom.


Ćevapi i briškula
Na fešti je bio i naš poznati pjesnik, Bibinjac Ante Sikirć, pa je u Fikijevu čast izrecitirao par prigodnih stihova: »Oni što ne radu i nemaju ni šoldi ni gaća, svi dolazu kod trovača«. Fikiju je došao na ispraćaj u mirovinu i Sikirićev »brat po peru i notama« Atilio Orović.
Jedan od najčešće viđenih Fikijevih gostiju, Ilija iz Bukovice, kaže da je ovo zasigurno jedina ćevabdžinica u Hrvatskoj u kojoj je osim ćevapa u golemim količinama bilo i briškule i trešete. Teško je bilo Fikija dobiti na karte, ali je Iliji to ipak uspjelo pa je »sa češljem« na ušima ispratio vlasnika u mirovinu.
Na oproštajnoj fešti nije krio emocije ni Vele Jelenić, naš nekadašnji vrsni vaterpolist. »Tu dolazim od prvog dana otvaranja lokala, već skoro 11 godina. Trovač je naš život začinio nekim posebnim šugom. Potpuno nam se prilagodio, on nama ali i mi njemu tako da smo uz bezbroj dalmatinskih pjesama znali i njemu za dušu otpjevati po koju bosansku sevdalinku. Ovdje su dolazili osebujni ljudi, puni mašte, humora, želje za akcijom«, priča nam Vele prisjećajući se i onih kojih više nema među nama poput Enrisa Sovittija, sina legendarnog Enza, zatim Brajkovića Bulde, pa pokojnog dobričine Mira, Marija Končurata, pokojnog Lilija, Nina Magaša i mnogih koji su zaslužni za izgradnju kulta Fikijeva lokala.


Znalo se okupiti do 300 ljudi
U ovih jedva 30-ak kvadrata bilo je toliko fešta, dolazili su eminentni pjevači poput Bepa Matešića, znalo se okupiti do 300 ljudi, nastavlja Vele hvaleći ekipu iz klape Stari Zadrani koji su pjesmom ispratili prijatelja Fikija u penziju. Ta je klapa, kaže Vele, neki konglomerat najstarijih klapskih pjevača u Zadru među kojima su Ante Jurin, Mladen Paleka, bivši spiker Radio Zadra Đoko Rajić, pa tu je i bivši sudac Antun Klišmanić, Ante Tesla, Zdenko Antić, Aldo Gazić, Edi Dorut i njegov Bokanjanin Dražović… Moglo bi se tu još nabrajati. U širem sastavu ekipe koja je predstavljala dio Fikijeva građanskog i ugostiteljskog imidža bilo je mnoštvo pojedinaca iz svijeta glume, novinarstva i uopće kulture. Među njima su i dvije dame, Lada Šokota, bivša bankarica i autorica izvanrednih šansona te Senka Paleka, naša vrsna pjesnikinja.
Svima će jako nedostajati Fiki i njegovih par kvadrata u Varoši. Šteta što neki kroničar nije bilježio ljude, događaje i štorije koji su tijekom jednog desetljeća prolazili Fikijevim lokalom. Nastalo bi tu djelo ravno »Našem malom mistu«.
E pa, naš dragi Fiki, hvala ti i neka ti je sretna mirovina! Kolika god bila.




Plavuša i trokut
Od prvoga dana svakidašnji gost u Fikijevu lokalu je i poznati zadarski urar Davor Hoffman, naš hodajući vicomat. Na ispraćaju je, onako s nogu, ispalio vic: "Zaustavi policajac plavušu i pita vozačku i osobnu. Ona mu pokaže. Da vidimo dodatnu opremu, kaže policajac i otvara gepek. Gdje vam je trokut, upita. A plavuša će: Nemam, jučer sam se obrijala".


Naše cure
Evo i pisme »Naše cure« Ante Sikirića koja se mogla čuti na fešti:
Ove naše cure pune su piture
Ne smeta im žega ni kotarske bure
U četri popodne one se ustaju
I pudlice šeću, neće se udaju.
Jedu sve na ulju, Bože mili dragi
Po cili dan doma miru se na vagi
Ćaća im je vridan i poštenog roda
A što ćemo ljudi sad je takva moda
Materi kužinu pometu na silu
Po četiri ure su u kupatilu
A kad se udaju sve u istom motu
Svaka dvoje dice donese u dotu
Od ćaćinih šoldi velik pir napravu
Ne prođe ni misec one se rastavu.