IZ PRVE RUKE Odluka o cijepljenju mora biti osobna, nikako nametnuta i obvezna

Goruće teme u svim društvenim krugovima su nove epidemiološke mjere, cjepivo i možebitne posljedice, a pitanje svih pitanja je – nazire li se kraj pandemiji i kad će epidemiološka slika postati povoljnija. Stoga smo razgovarali sa zadarskim uglednim infektologom, prof. dr. sc. Borisom Dželalijom, dr. med. Osim toga, i on je zaražen pa je podijelio svoje osobno iskustvo i upozorio još jednom na ozbiljnost ovog neprijatelja imena COVID 19.

Osobno iskustvo
– Iako su odmaknula već puna tri tjedna od prvih simptoma bolesti, ja još uvijek nisam ozdravio, tek sam prizdravio. Možda ću o simptomima bolesti najbolje odgovoriti kad kažem imao sam sve simptome. Hvala Bogu što nisam završio na liječenju u bolnici, a nisam od toga bio daleko, započeo je priču dr. Dželalija.
Poručuje svima da COVID 19 stvarno nije bezazlena bolest, suprotno tome, to je iznimno teška bolest koja zahvaća cijelo ljudsko tijelo, cijeli sustav. Nadodaje kako ne zna kakve će biti kronične posljedice.
– Najčešće me pitaju u čemu je razlika ili koja je bolest teža, COVID 19 ili gripa. Znam odgovoriti, obje su teške, ali su i obe teže, a da ne ostanem dužan čitateljima, objasnit ću zašto je ipak COVID 19 teža bolest od gripe. U današnjim okolnostima o COVIDU još uvijek imamo brojne nepoznanice i nedoumice, a o gripi znamo puno više, iako ne znamo sve, s gripom smo naviknuli, dolazi nam očekivano sezonski, dostupno nam je cjepivo, a u vrijeme trajanja gripe nema ni bučne i stalne medijske izloženosti, a nema ni stožera. Iako je danas zdravstvena struka, i kadrovski i prostorno, u svim svojim oblicima djelovanja pretežito usmjerena na COVID 19, ne postižu se niti željeni niti očekivani rezultati. I kad sve to znamo, javljaju se opravdani strah i zabrinutost za zdravlje i ishod za sve COVID bolesnike, uspoređuje dr. Dželalija.
Dodatno opterećenje svakako čine i neodgovarajući uvjeti u prenatrpanim bolničkim odjelima, ali i nedostupnost, odnosno nepostojanje učinkovitih antivirusnih lijekova.
– Stoga, čuvajmo sebe i svoje najmilije i bližnje, ali nikako i nikad ne zaboravimo čuvati i druge. Ova tri protekla tjedna za mene i moju cijelu obitelj sa simptomima bolesti i pozitivnim testom, bili su dani neizvjesnosti i nesigurnosti i u mojim mislima prolazile su različite slike COVID bolesti. I ja sam htio da je sve to nestvarno, ali nije bilo tako. Naša obiteljska COVID 19 priča, makar naizgled, ima sretan završetak, upozorava dr. Dželalija na važnost brige za sebe, ali i druge.

Cijepiti se ili ne cijepiti
Posebnu pozornost zadnjih dana privlače ankete među zdravstvenim radnicima. Naime, za sad se tek manji broj izjasnio afirmativno, odnosno iskazali su želju da se oni osobno cijepe. Zasigurno će brojka rasti, ali neosporno je da ovi podaci ulijevaju dozu nepovjerenja i skeptičnosti među građanima.
– Svakodnevno me ljudi pitaju o cijepljenju, a nije ni meni lako i jednostavno dati odgovor. Prije dva tjedna, iscrpljen i slomljen od simptoma bolesti ležim u postelji, a mobitel ne prestaje zvoniti. Prijatelji i poznanici zovu i pokazuju zabrinutost za moje zdravlje, ali još više pokazuju zabrinutost i nedoumice u prevenciji stjecanja COVID 19 infekcije, zapravo pitaju cijepiti se ili ne cijepiti se. Načelno, cijepljenje protiv zaraznih bolesti nužna je mjera u prevenciji infekcije, očekivana je veća korist od moguće štete. I kad ljudima tako kažete, oni nisu zadovoljni, traže još više, tako postavljaju brojna druga pitanja, osobito o štetnosti cjepiva. Ni mi medicinari ne znamo sve o učinkovitosti cijepljenja, kao ni o trajanju postignute imunosti nastale bilo cijepljenjem bilo preboljenjem same bolesti pa tako i nismo u mogućnosti ponuditi gotove odgovore na različite upite. U sadašnjim okolnostima odluka o cijepljenju mora biti osobna, a nikako nametnuta i obvezna, ističe dr. Dželalija.
Lome se koplja i oko učinkovitosti, odnosno potrebi najnovijih epidemioloških mjera, posebice o zabrani napuštanja prebivališta i nemogućnosti putovanja iz jedne županije u drugu bez valjanog i hitnog razloga. Tako je molekularni biolog i član Vladina Znanstvenog savjeta, Gordan Lauc ukazao na nepotrebnost uvođenja strogih epidemioloških mjera, posebice ograničavanja kretanja te tvrdi da su za kontrolu epidemije dovoljne blage mjere i osobna odgovornost pojedinca, a pad novozaraženih smatra rezultatom kolektivnog imuniteta. S druge strane, znanstvenik Ivan Đikić pozdravlja mjere i smatra ih učinkovitima.

(Ne)potrebne mjere
– Besmisleno je očekivati kako se respiratorne infekcije, što uključuje i aktualnu SARS-CoV-2 infekciju kao i dolazeću gripu, mogu u potpunosti spriječiti u svom nastanku i širenju. Širenje ovih infekcija može se samo usporiti što ovisi o izboru i provedbi epidemioloških mjera, a za relativni uspjeh nužno je djelovanje stručnjaka i znanstvenika u zajedništvu s narodom. Sukladno rečenom, nove epidemiološke mjere, što uključuje i zabranu napuštanja mjesta prebivališta, kao i zabranu rada ugostiteljskih objekata, promijenit će nabolje, poboljšat će epidemiološku sliku, ali ne i u potpunosti zaustaviti širenje infekcije. Zapravo, ovim mjerama u tijeku samog provođenja nitko neće biti baš sretan i zadovoljan, odgovorni u stožerima jer neće postići planirane i očekivane rezultate, a dio naroda jer ovakve mjere i ovakvo stanje doživljava ograničavanjem slobode. Znam, svima nam je teško, dobra djela moramo stvarati, ne padaju sama s neba i samo za nas. Zaključno, da sam ja član stožera, nisam siguran da bih dao svoj glas za zabranu napuštanja mjesta prebivališta, to mi se ne čini učinkovitom mjerom u odnosu na psihološke potrebe ljudi. Međutim, ja nisam član stožera i tako nemam odgovornost, a ne bi bilo korektnim napadati te ljude koji zasigurno imaju dobre nakane. I oni su samo ljudi, a u tom iznimno odgovornom poslu često rade i pod pritiscima raznih institucija i autoriteta, kazuje dr. Dželalija uzimajući u obzir sve aspekte novonastale situacije.
Budući da je odgovornost na svakome pojedincu kako bismo uspješno prebrodili ovu nedaću, nameće se pitanje koliko smo postali svjesniji, odnosno spremniji objeručke prihvatiti sve epidemiološke mjere i preporuke za kolektivni boljitak.

Polako, ali sigurno bit će bolje
– Ne sumnjam u svjesnost ljudi o opasnosti koje im nosi COVID 19 bolest, samo je upitna odgovornost, ali i njihova izdržljivost. Tako ne sumnjam ni u njihovu savjest i odgovornost, ali umorni su ljudi, iscrpljeni, potrošeni, izloženi silnim pritiscima od obitelji do radne sredine, a sve ovo predugo traje i neumoljivo crpi i posljednje izvore njihove snage. To moramo razumjeti, a nismo ni svi isti. Ne smijemo ljude olako napadati, učinimo sve što možemo da ih ohrabrimo, dajmo im poticaj za bolje dane. Doći će to »sunčano« vrijeme u dolazećim tjednima, možda i mjesecima, u kojima će svoj učinak dati i cijepljenje te će se stvoriti taj dugo čekani i željeni imunitet zajednice ili imunitet »krda« u kojem će većina ljudi biti otporna na virus i tako neće razviti bolest, pun je razumijevanja i ohrabrujuće govori dr. Dželalija.
I za kraj, pitali smo dr. Dželaliju kada bismo mogli očekivati smirivanje nepovoljne situacije, hoće li to biti tek kad se procijepi dio pučanstva ili pak prije, kao rezultat simbioze kolektivne odgovornosti i epidemioloških mjera.
– Smirivanje ove nepovoljne situacije već je počelo, sigurno će se u dolazećim tjednima polako, ali sigurno stabilizirati, što ne znači da će bolest u potpunosti nestati, provlačit će se nadalje i tijekom zime, u manjoj jačini i tijekom prvih tjedana proljeća. Naravno, ovo su samo moje pretpostavke temeljene na motrenju kretanja bolesti kod nas i u svijetu. Stoga, ne znam hoće li baš sve ovako biti, ali ja zaista očekujem postupni i sigurni dolazak boljih dana, što i našim građanima od sveg srca i želim te neka to bude i dio moje čestitke za radostan i čestit Božić i dobro zdravlje u dolazećoj novog godini, zaključuje dr. Dželalija.

»Ova tri protekla tjedna za mene i moju cijelu obitelj sa simptomima bolesti i pozitivnim testom, bili su dani neizvjesnosti i nesigurnosti i u mojim mislima prolazile su različite slike COVID bolesti. I ja sam htio da je sve to nestvarno, ali nije bilo tako. Naša obiteljska COVID 19 priča, makar naizgled, ima sretan završetak«
Boris DŽELALIJA