Fanatična nacistkinja i otrovni patuljak

S Adolfom Hitlerom Goebbels je Magdu upoznao u studenome 1931. godine u jednom hotelu. Tridesetogodišnja Magda od prvog je časa postala opsjednuta nacističkim vođom. U njemu je doslovno gledala božanstvo i nema sumnje, da ju je Hitler želio za sebe, istog trena ostavila bi šepavog Goebbelsa
Iako se uz nacističkoga vođu Adolfa Hitlera, osim njegove mlade nećakinje Angele Raubal i dugogodišnje samozatajne životne družice, na kraju života i supruge Eve Braun, vezuju imena još nekoliko žena, prvo mjesto među ženama nacističkih prvaka nesumnjivo pripada Magdi Goebbels, supruzi majstora nacističke propagande Josepha Goebbelsa.
Unatoč tomu što je Hitlera doslovno obožavala i bila mu do kraja fanatično odana, nikada s njim nije uspjela ostvariti intimnu vezu o kakvoj je, prema mnogim svjedočenjima, potajno maštala.
Ta žena oštrih crta lica i hladna, gotovo prezriva pogleda, u povijest je ušla prije svega kao ubojica vlastite djece. Samo nekoliko sati prije no što će s mužem Josephom Goebbelsom počiniti samoubojstvo, dok je zlokobni nacistički svijet nestajao u prahu i ruševinama Berlina, Magda Goebbels osobno je otrovala vlastitih šestero djece, od kojih je najstarijemu bilo trinaest, a najmlađem pet godina.
Odgojio je očuh Židov
Ipak, kad je došla na svijet 11. studenoga 1901. godine, kao kći neudane sluškinje Auguste Behrend, ništa nije naslutilo da će se u povijest upisati kao fanatična nacistkinja, a život okončati kao masovna čedomorka.
Rođena je u Berlinu kao Maria-Magdalena po ocu Ritschel, a po majci Behrend. Njen otac Oscar Ritschel, bio je imućni građevinski inženjer i mada je priznao Magdu kao vlastito dijete, tek se naknadno oženio njenom majkom. No brak se brzo raspao i njena se majka preudala za imućnog poslovnog čovjeka židovskoga podrijetla Maxa Friedlandera, vlasnika tvornice kože. Friedlander je Magdu odgajao kao vlastitu kći i ona je uz njega ostala emocionalno vezana cijeloga života.
U petoj godini života Magda se iz Berlina nakratko preselila k biološkome ocu u Bruxelles, a onda su se u belgijski grad preselili i Friedlanderovi. Iako po narodnosti i vjeri Židov, širokogrudni očuh dozvolio je da se njegova pokćerka odgaja u katoličkome duhu, omogućivši joj školovanje u samostanu kojeg su vodile časne uršulinke kod kojih je Magda provela osam godina.
Početkom Prvoga svjetskog rata cijela se obitelj iz Belgije vratila u Berlin. Majci uskoro propada i drugi brak te se razvodi od Maxa Friedlandera, ali Magda s očuhom i nadalje održava prijateljski odnos. Ratne godine provodi školujući se u berlinskoj gimnaziji, gdje je 1919. godine maturirala.
Biološki otac potaknuo je u njoj zanimanje za budizam kojega je mlada Magda tijekom školovanja predano izučavala. Dobila je mjesto u elitnom djevojačkom internatu Holzhausenu u bavarskome Goslaru.
Svjedočenja onih koji su je poznavali govore da je tada dvadesetogodišnja Magda bila vrlo lijepa i da se u nju na prvi pogled zaljubio jedan od najbogatijih Nijemaca, industrijalac Gunther Quandt. Upoznali su se u kupeu tijekom jednoga od njenih putovanja vlakom iz internata kući u Berlin. Iako od nje dvostruko stariji, Quandt koji je upravo ostao udovac, zaprosio je Magdu nakon samo nekoliko mjeseci poznanstva, te su se u siječnju 1921. godine vjenčali. S obzirom da je Quandt bio protestant, mlada supruga je iz katoličanstva prešla na njegovu vjeru.
Brak s bogatašem, nevjera i razvod
Brak nije počeo osobito sretno s obzirom da Quandtova konzervativna obitelj nije bila oduševljena njegovom drugom ženom. No Magda se nije obazirala na hladan prijam u novoj obitelji. Posvetila se bogatom berlinskom društvenom životu, uživajući u raskoši i ugledu koji je udajom stekla. Imponiralo joj je kretanje u visokim krugovima, a postala je poznata i cijenjena po bogatim i vrlo posjećenim zabavama koje je priređivala u svom luksuzno uređenom domu. Ubrzo nakon udaje zatrudnjela je i u studenome 1921. godine rodila njihovo jedino dijete, sina Haralda.
Vjernost joj nije bila jača strana, ali unatoč tomu što je muž sumnjao da ga vara, ništa joj nije uskraćivao. Uživala je sve povlastice braka, osobito Quandtovo bogatstvo. S njim je putovala po svijetu, prateći ga na njegovim službenim putovanjima po Južnoj i Sjevernoj Americi.
U osmoj godini braka Magda sreće svog prijatelja iz djetinjstva Chaima Arlozorova, Židova ruskog podrijetla s kojim stupa u ljubavni odnos. Veza s Chaimom trajala je navodno čak četiri godine, iako neki povjesničari smatraju da nisu bili u ljubavnoj već samo prijateljskoj vezi. No ono što je nepobitno jest da je suprug konačno shvatio da ga žena bezočno vara i na taj način izlaže ruglu, te je zatražio razvod. Navodno ju je prije toga izbacio na ulicu.
Kako bi izbjegli skandal, Quandtovi su Magdi ponudili izdašan iznos da se stvar riješi daleko od očiju javnosti, pa se par u miru razišao 1929. godine. Magda je tako postala bogata razvedenica kojoj ništa nije nedostajalo. Štoviše, brakorazvodnim je ugovorom dobila stan u jednoj od najelitnijih berlinskih četvrti.
I onda, 1931. godine njen život kreće posve drugim smjerom – prema politici i nacionalsocijalizmu koji ju je na kraju odveo u čedomorstvo i preranu smrt. Na stranački skup NSDAP-a (Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije), koji će joj promijeniti život, krenula je više iz dokolice nego stvarnog interesa za političku histeriju koja je vladala Njemačkom početkom tridesetih godina, uoči Hitlerova dolaska na vlast.
Fatalni odlazak na nacistički skup
Jedan od govornika na skupu bio je Hitlerov bliski suradnik, tada 34-godišnji Joseph Goebbels. Ovaj nizak i neugledan muškarac, pronicljivih očiju i pakosna pogleda, koji je zbog preboljene bolesti od rane mladosti šepao (nosio je posebnu metalnu protezu i posebnu cipelu kako bi nadoknadio skraćenost desne noge), svojim fanatičnim govorima već je uvelike opčinjavao njemačke mase dovodeći ih gotovo do ekstaze, pa se tako sudbinski dojmio i Magde Quandt. Toliko da je odmah nakon skupa pristupila Nacističkoj stranci i postala šeficom gradske nacističke organizacije žena. Uskoro joj je to postalo premalo pa se odlučila zaposliti u stranačkoj središnjici.
Je li već imala skovani plan o upoznavanju “otrovnog patuljka” kako su Goebbelsa, među ostalim, opisivali – nije poznato, ali je izvjesno da je do njihova susreta ubrzo došlo. Navodno su se susreli na stubištu u stranačkoj zgradi. Magda je ekspresno preseljena u Goebbelsov odjel kao njegova osobna arhivarka.
Par je započeo burnu ljubavnu, a onda i bračnu vezu, punu obostranih nevjera, koja je okončana u Hitlerovu bunkeru zajedničkim samoubojstvom kojemu je prethodila sporazumna likvidacija njihovo šestero maloljetne djece.
Goebbels je bio poznat kao razvratnik opsjednut seksom, i prije Magde imao je bezbroj veza. Dobro je znao da ni ona nije svetica, ali to mu nije nimalo smetalo.S Adolfom Hitlerom Goebbels je Magdu upoznao u studenome 1931. godine u jednom hotelu.
Tridesetogodišnja Magda, koja je već bila u intimnoj vezi s Goebbelsom, od prvog je časa postala opsjednuta nacističkim vođom. U njemu je doslovno gledala božanstvo i nema sumnje, da ju je Hitler želio za sebe, istog trena ostavila bi šepavog Goebbelsa.
Ipak, odnosi među tom zlokobnom trojkom odvijali su se onako kako je to odredio Hitler. Zasigurno je Fuhrer brzo zamijetio da profinjena i inteligentna Magda predstavlja ideal prve dame Reicha. Ali on je već čvrsto odlučio da se neće ženiti, a dobro je znao da bi Magda, zahvaljujući svojoj dotadašnjoj društvenoj ulozi, ali i bogatom ljubavnom iskustu, zahtijevala brak i status. Preveliki napor iziskivao bi pokušaj da je svede na ulogu ljubavnice koja će poslušno sjediti u kutu. Jednom svom prijatelju Hitler je povjerio: “Ona bi u mome životu mogla imati važnu ulogu, čak i bez braka.”
Hitler ih “pogurao” u brak
Osim toga, nacistički vođa tada je već bio u vezi s Evom Braun i u usporedbi sa zahtjevnom i lukavom Magdom, devetnaestogodišnja naivka iz Muenchena, činila se Hitleru idealnom za ono što je od žena tražio – razonodu i predah od posla.
I tako je Hitler Magdu od početka njihova poznanstva pa do samoga kraja u svibnju 1945. držao podalje od svoje postelje. Ona je, pak, navodno upravo kako bi mu ostala blizu prihvatila brak s Goebbelsom. Štoviše, Hitler je osobno “pogurao” svog prijatelja i suradnika u brak s Magdom koji je započeo 19. prosinca 1931. godine. Hitler im je bio svjedok.
Odnos Hitlera i Frau Goebbels bio je platonski, a njenu nerealiziranu žudnju za Fuhrerom najviše je “platila” Eva Braun koju je Magda Goebbels, prema brojnim kazivanjima, istinski prezirala i mrzila, nastojeći je poniziti i uvrijediti u svakoj prilici.
S obzirom da je Magda nakon prve udaje postala protestantkinja, Goebbels je zbog ženidbe s njom bio izopćen iz katoličke crkve. Njen židovski očuh Friedlander, nakon što se udala za Goebbelsa, prekinuo je s njom kontakte, a isto je učinio i njen biološki otac Ritschel. Majka se, pak, morala odreći židovskog prezimena Friedlander kojeg je dotad nosila po bivšem suprugu i tek tada mogla se preseliti k Goebbelsovima gdje se brinula o njihovoj djeci.
Nakon vjenčanja Goebbels se preselio u Magdin luksuzni stan, kamo ih je, na njenu veliku radost, često posjećivao Hitler. Ona mu je kuhala njegova omiljena vegetarijanska jela i među nacističkim vrhom važila je za Hitlerovu službenu domaćicu. S vremenom je, pojavljujući se na stranačkim skupovima i predizbornim kampanjama diljem Njemačke, i u široj javnosti Magda Goebbels počela biti doživljavana kao prva njemačka dama. Hitler je, naime, i dalje bio samac, a Evu je držao daleko od očiju javnosti.
Goebbelsova afera s glumicom
Magda je s vremenom, i paralelno s uspjehom nacista, sve više cijenila supruga, osobito se diveći njegovu govorničkom daru. Krajem 1932. godine, nakon rođenja njihova prvog djeteta, opet je zatrudnjela. No pobacila je, te je njeno zdravstveno stanje jedno vrijeme bilo vrlo loše. Nakon dužega liječenja ipak je ozdravila i pridružila se mužu na brojnim stranačkim skupovima.
Kad je 1933. godine, nakon pobjede NSDAP na izborima Hitler postao njemački kancelar, supružnici Goebbels pobjedu su doživjeli uz okus gorčine. Naime, vjerni Goebbels ostao je bez položaja u prvoj Hitlerovoj vladi, što je osobito uvrijedilo njegovu proračunatu i taštu ženu. No, razočaranje je kratko trajalo jer je Fuhrer već u ožujku iste godine Goebbelsu osmislio ministarsko mjesto – postao je ministar propagande.
Supružnici su se tada iz Magdina stana preselili u Leopoldovu palaču u Berlinu, koju su dali rekonstruirati i okititi brojnim komadima pokućstva i umjetninama zaplijenjenima u raznim muzejima, zbirkama i privatnim kolekcijama. U palači su ostali tek nekoliko godina da bi se 1936. preselili u luksuznu vilu na poluotoku Schwanenwerder u Wannsee (mjesto održavanja čuvenog sastanka na kojemu je donesena odluka o “konačnom rješenju” židovskoga pitanja.) Vila je, dakako, oteta židovskim vlasnicima.
Magda i Joseph Goebbels u četrnaest godina braka dobili su šestero djece, čime je ona ostvarila jednu od zadaća savršene njemačke žene, prema nacističkom obrascu – na svijet je donijela sedam “arijevaca” (ako se računa i njeno prvo dijete, sin Harald kojeg je dobila s prvim mužem.) Uz to što je bila majka i supruga, Magda je bila i iskusna domaćica, mada za ženske pripadnice nacističke elite previše zlobna i cinična.
Sva njihova djeca dobila su imena na slovo “H”, prema Fuhrerovu prezimenu, čime su roditelji i na banalan način iskazali slijepu privrženost i obožavanje nacističkog vođe. (Zanimljivo je da i njen prvi sin Harald također nosi ime na slovo “H”, iako je rođen kad Magda nije poznavala Hitlera niti je imala veze s nacizmom.)
Kći Helga rođena je 1932., Hilda 1934., Helmut 1935., Holda 1937., Hedda 1938. i Heidi 1940. godine.
Iako je Magda znala za brojne suprugove izvanbračne izlete i tolerirala ih, pravu krizu u njihovu braku izazvala je Goebbelsova veza s češkom glumicom Lidom Baarovom. U tu se ljepoticu Joseph Goebbels zaljubio toliko da je 1938. godine počeo razmišljati čak i o razvodu od Magde. Ponižena Magda o njegovoj vezi s Čehinjom potužila se Hitleru koji je u nastupu bijesa naredio Goebbelsu da smjesta prekine tu vezu. Vjerni sluga poslušao ga je bez prigovora i tako je brak s Magdom očuvan.
Cijanid za djecu, pismo za sina
Neposredno pred slom nacističke Njemačke svi Goebbelsovi našli su se u tzv. Fuhrerbunkeru u Berlinu, mračnom podzemnom kompleksu koji se nalazio ispod Kancelarijata Reicha. Stigli su 22. travnja uvečer, poslušavši tako izričitu Hitlerovu naredbu. Magda i Joseph u to su mračno i hladno sklonište doveli svu svoju djecu. Te posljednje Hitlerove dane života uoči kapitulacije Njemačke, kao i sve ono što se tih tjedana odvijalo u bunkeru, uključujući i sudbinu obitelji Goebbels, izvanredno je dočarao njemački film “Der Untergang” (“Hitler – konačni pad.”) iz 2004. godine.
Zadojena nacizmom, nakon spoznaje da će njen voljeni Hitler doista počiniti samoubojstvo, o čemu se danima nagađalo po hodnicima bunkera, Magda Goebbels donosi odluku – bez nacionalsocijalizma nema života ni njoj ni njenoj djeci.
“Za njih u Njemačkoj kakva će postati nakon rata nema mjesta”, nije se ustručavala svoju odluku glasno izgovoriti. Mnogi su je, žaleći nedužnu djecu, od monstuozne zamisli pokušavali odgovoriti. Pilotkinja Hanna Reitsch, koja je pristigla u bunker zadnji put dati Hitleru potporu, ponudila je Magdi da će s djecom odletjeti iz Berlina i odvesti ih na sigurno. I Albert Speer trudio se odgovoriti je od odluke da ubije djecu. Uzalud.
Magda Goebbels, uz prešutnu suglasnost muža, 1. svibnja uvečer djeci je najprije dala da popiju sredstvo za spavanje, a onda ih – jedno po jedno – otrovala kapsulom cijanida. Petero mališana ništa nije naslutilo, jedino je najstarija dvanaestogodišnja Helga bila sumnjičava i uznemirena i nije željela dobrovoljno popiti “lijek za smirenje.”
Kad je Joseph Goebbels, nedugo nakon smrti djece ustrijelio najprije Magdu, a onda sebe, Hitler je već bio mrtav. Prema nekim izvorima navodno nije imao hrabrosti pucati u sebe, te je svome podčinjenom naredio da ispali hitac.
Svih osmero Goebbelsovih zakopano je u plitko iskopani grob i zapaljeno. Kad su na to mjesto nakon pet dana pristigli vojnici Crvene armije, nagorena tijela bila su još uvijek prepoznatljiva.
Pilotkinja Reitsch uspjela je pobjeći iz Berlina i dostaviti Magdino pismo sinu Haraldu Quandtu, koji se nalazio u jednom britanskom logoru za ratne zarobljenike. U njemu je Magda, tri dana prije smrti, među ostalim, napisala: “Naša veličanstvena zamisao propala je – a s njom sve lijepo, plemenito, dobro i divljenja vrijedno što sam u životu poznavala. Svijet koji dolazi nakon Fuhrera i nacionalsocijalizma nije dostojan življenja…”