DRAMA U AUSTRALIJI
Nikako mi ovo nije jasno.Tenisači u vrućoj Australiji, na tamošnjem turniru, padaju u nesvijest od strašne vrućine, ali, kako kažu na TV-u “organizatori su neumoljivi”. Ispada da tenisači tamo jednostavno moraju igrati, a da su “neumoljivi” organizatori bezdušni eksploatatori, koji su sa sirotim sportašima u odnosu koji bi se mogao nazvati feudalno- robovlasničkim. E baš ih žalim, ali se razumnom čovjeku (što ja svakako jesam, jednim svojim dijelom) nameće jedno pitanje. Moraju li oni tamo baš igrati? Postoji li neki zakon po kojem moraš nastupati na svim turnirima na svijetu, tokom cijele godine? Stiže li im ovrha na plaću pa da moraju igrati po svaku cijenu? Školuje li im se dijete pa trebaju novce za školarinu i podstanarstvo? Naravno da ne. A možda to rade radi prestiža i neke moralne obaveze. Potpuno sam uvjeren da bi, u slučaju da su svi naši tenisači otkazali nastupe u tom paklu, naša javnost ostala potpuno hladna. Ne’š ti događaja. Prema tome – tko hoće dobro zaraditi neka ide, a kome to ne odgovara neka ostane doma. Nitko im neće zamjeriti. Neće domovina i svijet propasti ako ne nastupe na nekom turniru. Ni domovina Hrvatska, a ni oni koji porez plaćaju u nekoj drugoj, za plaćanje poreza, povoljnijoj zemlji.
OČAJNE SERIJE – OČAJNA GLUMA
RTL je zbilja odlučio da me dotuče. Sjedim ja tako u jednom od salona moga dvorca, a u drugoj sobi trešti neoprezno ostavljen televizor. Sluge su imale slobodan dan, a meni se nije dalo dizati (a i inače mi se baš ne diže) pa sam bio prisiljen slušati jednu epizodu jedne domaće TV sapunice. Ne znam kako se zvala, a nije ni važno jer tu i nema neke razlike. Ono što sam slušao bilo je tako artificijelno, kao da pokupite desetak ljudi s ulice koji se nikada prije nisu našli u toj situaciji, u ruke im stavite scenarij i tjerate ih da čitaju svoje uloge. Toliko izvještačenosti, općenito neuvjerljivosti, dugo nisam vidio ni čuo. Razumijem ja ove glumce koji se time bave iz hobija. Ali tu postoje i oni koji su završili Akademiju pa se postavlja pitanje – kako su je završili i kakva je to akademija uopće? S druge strane, na pamet mi padne serija “Olujne tišine” u kojoj su inače odlični glumci grozno glumili, kao da se sprdače. Očigledno je kvalitet glume na neki način povezan s kvalitetom scenarija i produkcije općenito, jer kako drukčije objasniti ovu sprdačinu.
S RUKOMETAŠIMA UVIJEK ISTA PRIČA
Svake dvije godine s našim rukometašima ista priča. Otiđu kao favoriti na neko veliko natjecanje, Europsko ili Svjetsko prvenstvo, ili na Olimpijske igre i tamo igraju odlično nekoliko utakmica, dođu skoro do samog kraja… i onda izgube u najvažnijim trenucima i … piši kući propalo. Nakon toga se u TV intervjuima govori kako je i to treće ili četvrto mjesto veliki uspjeh, da je malo nedostajalo i sl. Sve je to lijepo, ali zvuči neuvjerljivo i pitanje je koliko su Hrvati uistinu zadovoljni postignutim rezultatima. Da smo mi neka prosječna ekipa koja se rijetko i pojavi na ovakvim natjecanjima, onda bi to bilo realno, ali s ovakvom reputacijom, s ovakvim rezultatima i konačno, kao najvažnije, s ovakvim igračima, ovo i nije neki uspjeh.
Ono što uvijek slušamo nakon što se naši vrate kući, to su priče o pomlađivanju ekipe, nakon čega slijedi izbacivanje igrača koji su, bar po onome što ja ovako grešan mogu zaključiti, u punoj snazi i onda opet ista priča, i svi se mijenjaju osim predsjednika saveza i selektora. Često sam razmišljao kako bi bilo da mene, koji ne znam ni sva pravila rukometnog sporta postave za selektora reprezentacije u kojoj igraju takve veličine poput Balića, Džombe, Metličića i drugih prerano odbačenih igrača. Ja sam uvjeren da bi takva ekipa i bez ikakvog trenera, oslanjajući se samo na genijalnost i iskustvo igrača, došla do polufinala, izbacivši usput Hrvatsku koju vodi Goluža. Zato, tek toliko da se zna, ako si, uz takve igrače kakve ima Hrvatska, ipak zadovoljan “odličnim petim mjestom”, onda je vrijeme da daš ostavku. Hrvatski rukomet je među najboljima u svijetu i sve što nije bar finale nije uspjeh za ovakvu ekipu. Kada već imamo ovakve sjajne generacije poput ovih od 2002. do danas, onda to treba iskoristiti i treba ih voditi netko tko ima autoritet i znanje. Ja se nadam da će nam se u Danskoj stvari poslagati tako da pobijedimo, a ako ne, onda treba smjeniti, ne igrače nego one koji ih vode. Prvo one koji slušaju cajke.
najnovije
najčitanije
Županija
DJEČJI VRTIĆ
[FOTO] Pogledajte kako je bilo na tradicionalnoj uskršnjoj radionici u Dječjem vrtiću Smješko u Viru
Hrvatska
EDUKACIJE
Edukacije policije za veću sigurnost na prometnicama
Ostali sportovi
Druga liga
Korak unatrag igrača Svetog Ante i Škabrnje
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Hrvatska
HTZ
Snažan interes Francuza za Hrvatsku potaknuo uvođenje sedam novih avio linija
Županija
U POLA SATA
Nin opet poplavljen!
Županija
TURIZAM NA OTOCIMA
PROFESORICA ČUKA: “Vir je ekstremni primjer pretjerane i nekontrolirane gradnje”
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo fra Josip Vrdoljak, višegodišnji gvardijan i župnik u Zadru
Zadar & Županija
NOVI SKANDAL
Skoro 5 milijuna eura moćnom zadarskom HDZ-ovcu za privatni hotel
Zadar
Plan B