Kad bih ja bio rukometni izbornik...

Slika korisnika admin
DRAMA U AUSTRALIJI

Nikako mi ovo nije jasno.Tenisači u vrućoj Australiji, na tamošnjem  turniru, padaju u nesvijest od strašne vrućine, ali, kako kažu na TV-u  "organizatori su neumoljivi". Ispada da tenisači tamo jednostavno moraju  igrati, a da su "neumoljivi" organizatori bezdušni eksploatatori, koji su sa  sirotim sportašima u odnosu koji bi se mogao nazvati feudalno- robovlasničkim. E baš ih žalim, ali se razumnom čovjeku (što ja svakako  jesam, jednim svojim dijelom) nameće jedno pitanje. Moraju li oni tamo  baš igrati? Postoji li neki zakon po kojem moraš nastupati na svim  turnirima na svijetu, tokom cijele godine? Stiže li im ovrha na plaću pa  da moraju igrati po svaku cijenu? Školuje li im se dijete pa trebaju novce  za školarinu i podstanarstvo? Naravno da ne. A možda to rade radi  prestiža i neke moralne obaveze. Potpuno sam uvjeren da bi, u slučaju da  su svi naši tenisači otkazali nastupe u tom paklu, naša javnost ostala  potpuno hladna. Ne'š ti događaja. Prema tome - tko hoće dobro zaraditi  neka ide, a kome to ne odgovara neka ostane doma. Nitko im neće  zamjeriti. Neće domovina i svijet propasti ako ne nastupe na nekom  turniru. Ni domovina Hrvatska, a ni oni koji porez plaćaju u nekoj  drugoj, za plaćanje poreza, povoljnijoj zemlji.

OČAJNE SERIJE - OČAJNA GLUMA

RTL je zbilja odlučio da me dotuče. Sjedim ja tako u jednom od salona  moga dvorca, a u drugoj sobi trešti neoprezno ostavljen televizor. Sluge su  imale slobodan dan, a meni se nije dalo dizati (a i inače mi se baš ne  diže) pa sam bio prisiljen slušati jednu epizodu jedne domaće TV  sapunice. Ne znam kako se zvala, a nije ni važno jer tu i nema neke  razlike. Ono što sam slušao bilo je tako artificijelno, kao da pokupite  desetak ljudi s ulice koji se nikada prije nisu našli u toj situaciji, u ruke  im stavite scenarij i tjerate ih da čitaju svoje uloge. Toliko izvještačenosti,  općenito neuvjerljivosti, dugo nisam vidio ni čuo. Razumijem ja ove  glumce koji se time bave iz hobija. Ali tu postoje i oni koji su završili  Akademiju pa se postavlja pitanje - kako su je završili i kakva je to  akademija uopće? S druge strane, na pamet mi padne serija "Olujne  tišine" u kojoj su inače odlični glumci grozno glumili, kao da se sprdače.  Očigledno je kvalitet glume na neki način povezan s kvalitetom scenarija i  produkcije općenito, jer kako drukčije objasniti ovu sprdačinu.

S RUKOMETAŠIMA UVIJEK ISTA PRIČA

Svake dvije godine s našim rukometašima ista priča. Otiđu kao favoriti  na neko veliko natjecanje, Europsko ili Svjetsko prvenstvo, ili na  Olimpijske igre i tamo igraju odlično nekoliko utakmica, dođu skoro do  samog kraja... i onda izgube u najvažnijim trenucima i ... piši kući  propalo. Nakon toga se u  TV intervjuima govori kako je i to treće  ili  četvrto mjesto veliki uspjeh, da je malo nedostajalo i sl. Sve je to lijepo,  ali zvuči neuvjerljivo i pitanje je koliko su Hrvati uistinu zadovoljni  postignutim rezultatima. Da smo mi neka prosječna ekipa koja se rijetko  i pojavi na ovakvim natjecanjima, onda bi to bilo realno, ali s ovakvom  reputacijom, s ovakvim rezultatima i konačno, kao najvažnije, s ovakvim  igračima, ovo i nije neki uspjeh.

Ono što uvijek slušamo nakon što se naši vrate kući, to su priče o  pomlađivanju ekipe, nakon čega slijedi izbacivanje igrača koji su, bar po  onome što ja ovako grešan mogu zaključiti, u punoj snazi i onda opet ista  priča, i svi se mijenjaju osim predsjednika saveza i selektora. Često sam  razmišljao kako bi bilo da mene, koji ne znam ni sva pravila rukometnog  sporta postave za selektora reprezentacije u kojoj igraju takve veličine  poput Balića, Džombe, Metličića i drugih prerano odbačenih igrača. Ja  sam uvjeren da bi takva ekipa i bez ikakvog trenera, oslanjajući se samo  na genijalnost i iskustvo igrača, došla do polufinala, izbacivši usput  Hrvatsku koju vodi Goluža. Zato, tek toliko da se zna, ako si, uz takve  igrače kakve ima Hrvatska, ipak zadovoljan "odličnim petim mjestom",  onda je vrijeme da daš ostavku. Hrvatski rukomet je među najboljima u  svijetu i sve što nije bar finale nije uspjeh za ovakvu ekipu. Kada već  imamo ovakve sjajne generacije poput ovih od 2002. do danas, onda to  treba iskoristiti i treba ih voditi netko tko ima autoritet i znanje. Ja se  nadam da će nam se u Danskoj stvari poslagati tako da pobijedimo, a ako  ne, onda treba smjeniti, ne igrače nego one koji ih vode. Prvo one koji  slušaju cajke.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno