NASILNI MALOLJETNIK Odgovornost za nepoželjna ponašanja i tragične ishode je na svima nama

Nesretna smrt 44-godišnjeg Zadranina Marina Tičića, koji je  preminuo nakon što ga je šakom u glavu udario 17-godišnji učenik zadarske Tehničke škole na Autobusnom kolodvoru u Zadru, još uvijek je  tema mnogih rasprava, polemika pa i raznih špekulacija u javnosti jer su  pouzdani detalji ovog tragičnog događaja   javnosti – nepoznati.
No, činjenica jest da se opet, po tko zna koji put, ponovila priča o dobrom mladiću "iz susjedstva" koji nikad prije nije pravio probleme. Do  sad je, kako su kazali iz njegove škole, tijekom svog školovanja bio solidan učenik i ni po čemu se nije izdavajao od svojih vršnjaka.
U ovakvim slučajevima uvijek se neminovno  postavlja pitanje – tko je  odgovoran za ovakvo nasilničko ponašanje mladog čovjeka? Je li odgovorna obitelj, društvo, obrazovne institucije? Kako je moguće da mladić  koji do sada svojim ponašanjem nikada nije iskazivao agresiju, "pukne"  na ovakav način? Jesu li  mladi ljudi danas agresivniji nego generacije prije njih?

 Javnost osjetljivija na sve vrste nasilja
– Teško je govoriti  i uspoređivati stope nasilja prije i sada, iz razloga što  su ranije bili drugačiji zakoni i pravilnici te se većina nasilja najčešće nije  bilježila. Percepciji o povećanoj stopi nasilja doprinosi i činjenica da je  danas puno više medija koji aktivno prate i često objavljuju sadržaje vezane za nasilje među djecom i mladima. Zbog toga je i javnost danas daleko osjetljivija na pojedinačne slučajeve, što dokazuje velik društven utjecaj medija. Agresija kod mladih može biti odraz nedovoljno razvijenih  socijalnih vještina pa u tom slučaju ono što vidimo kao agresivno ponašanje,  ustvari je nespretni oblik uspostavljanja kontakta s drugom  osobom, a  tome su sklonija mlađa djeca. Starija djeca agresiju koriste kako bi upravljali vlastitom okolinom, a to su najčešće obitelj i škola, objašnjava dr.sc. Dario Vučenović ugledni psiholog, donedavno ravnatelj  zadarskog Obiteljskog centra, a sada docent kliničke i zdravstvene  psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.
– Adolescenti ljutnjom iskazuju neslaganje s obiteljskim i društvenim  ograničenjima. Ljutnja je u određenim situacijama ne samo korisna nego i nužna – ona nas štiti od opasnosti te signalizira kada su naša prava  ugrožena. No, osjećaj za ispravno ponašanje stječe se u obitelji, od najranije dobi. Empatični roditelji potiču empatiju kod svoje djece, ukazuju  na pogreške i posljedice nepoželjnog ponašanja i potiču dijete da ih ispravi. Njihova djeca su manje sklona agresivnom ponašanju, jer shvaćaju kako se napadnuta strana osjeća. S druge strane, djeca koju silno  kažnjavamo, vjerojatnije će postati  neposlušna i agresivna, ističe  Vučenović.

Roditeljima je potrebno omogućiti stručnu podršku i  pomoć u odgoju
 Naglasio je i kako činjenica da razvoj osobe počinje i najvećim dijelom  se odvija u obitelji ne znači da među njezinim članovima nužno treba  tražiti krivce za nepoželjna ponašanja i tragične ishode. Takva razina optuživanja samo stvara paralizirajuću krivnju i sprječava obitelji da postanu dio rješenja.
– Naglasak uvijek treba biti na odgovornosti u budućnosti, odgovornosti koju svi mi zajedno dijelimo – roditelji, škole, predstavnici vlasti, mediji i šira javnost. Roditeljima je potrebno omogućiti stručnu podršku i  pomoć u odgoju, a vrtići i škole bi trebali biti nositelji kvalitetnih i djelotvornih preventivnih programa kojima će učiti djecu nositi se s vlastitim i  tuđim emocijama, odlijevati pritisku vršnjaka te razvijati vlastitu empatiju kako prema sebi, tako i prema drugima, poručio je na kraju psiholog  Dario Vučenović dodajući kako bez toga nema ni prave obrazovne reforme.

Nisu uvijek "krivi" roditelji!
Psiholog Dario Vučenović kaže kako je, kada se spominje samokontrola, roditeljima, ali i nastavnicima najteže  raditi s impulzivnom djecom teškog karaktera.
– Ona ne reagiraju dobro na kažnjavanje, već je s njima potrebno raditi na uspostavljanju pozitivnog odnosa. Budući da imaju problem s kontrolom emocija ljutnje i  straha, sklonija su agresiji. Takvu je djecu lakše prepoznati i potrebna im je pravovremena reakcija stručnjaka jer su i ona na neki način žrtve vlastitih emocija. Daleko  je teže predvidjeti ponašanja sramežljive djece, koja većinu vremena tu istu ljutnju  potiskuju i skrivaju – zbog srama ili straha od kazni i gdje postoji opasnost od "pucanja", odnosno ekstremnih oblika nasilnog ponašanja, kao reakcije na nove ili  prijeteće situacije. Zbog toga je pogrešno zaključivati kako agresivna djeca potječu isključivo iz obitelji koje se po nekim obilježjima uvelike razlikuju od prosjeka i u kojima nešto "ne štima", ili kako su za reakcije djeteta uvijek odgovorni roditelji. Ipak,  određene prakse unutar obitelji mogu pomoći prevenirati nasilno ponašanje.   To je  naročito vidljivo u periodu adolescencije kada su mladi suočeni s brojnim promjenama i generalno zbunjeni. Njihova agresija u tim je slučajevima često motivirana  strahom i logikom: napad je najbolja obrana, stoga reagiraju agresivno kada se osjete ugroženo, rekao je  Vučenović. 

Šimičević: Za ovakvo ponašanje ne  mogu naći opravdanje
Komentirajući slučaj s Kolodvora Rade Šimičević, ravnatelj Gimnazije Vladimira  Nazora i predsjednik Aktiva ravnatelja srednjih škola Zadarske županije, kazao je kako su to grozne stvari.
– Nemam riječi i u šoku sam od kad se to dogodilo. Užasavam se svakog oblika  agresivnog ponašanja i mislim da je to jednostavno – nedopustivo. U našoj školi uvijek nastojimo sve riješavati razgovorom, dogovorom, dijalogom pa i kompromisom. I  u ovom se slučaju pokazalo da sve ono što strpljivo i pažljivo gradimo, sve one vrijednosti koje mladim ljudima usađujemo i koje ih učimo, samo u jednom trenutku  padnu u vodu. Ali ne smijemo nikada prestati graditi i usađivati mladim ljudima vrijednosti kao što što su ljubav, poštovanje prema drugom čovjeku, toleranciju, prihvaćanje… Ne smijemo se obeshrabriti. Mislim da bi se i zakonodavac trebao postaviti drugačije i da bi trebalo oštrije kažnjavati sve vrste nasilja kako bi se postigla  svrha i spriječilo sve moguće vinovnike ovakvih i sličnih događaja. Sada su uništene  dvije obitelji. Za ovakvo ponašanje ne mogu naći opravdanje, naglasio je  Šimičević.