Jurki i Grgi u velebitsku vrlet stižu put i struja

Mislili smo umriti, a ovu radost ne dočekati. Čuda se događaju. Ima Boga, uglas će Katalinići koji su upravo na jučerašnji dan, 26. veljače 1934. godine, sklopili neraskidivi bračni savez koji traje već punih 75 godina
Jurki i Grgi Katalinić, najstarijem bračnom paru na Velebitu, započeo se ostvarivati san. Na pola puta između neba i zemlje, na velebitskoj vrleti Dobro Selo – Katalinići, u njedrima kamenog gorostasa gdje “lisica poštu nosi, vuk podne zvoni”, a usamljeničkim životom žive 98-godišnja Jurka i tri godine mlađi Grgo, stiže struja, a zarastao 800-metarski makadamski put s puno oštrih i opasnih stijena u potpunosti se sanira i adaptira.
Dar za dijamantni pir
– Ovo je mirakul, čudo Božje. Ne možemo virovati. Sanjamo li? Mislili smo umriti, a ovu radost ne dočekati. Čuda se događaju. Ima Boga, uglas će Katalinići koji su upravo na jučerašnji dan, 26. veljače 1934. godine, sklopili neraskidivi bračni savez koji traje već punih 75 godina, tu gdje je vrijeme odavno stalo. Ovih dana ovaj skromni bračni par za dijamantni pir dobiva najljepši mogući dar koji su do sada samo snivali, vezu s ostatkom svijeta koju nikad nisu imali.
Potpuno izolirani Katalinići nikad nisu napuštali svoj skromni dom. Štoviše, od rođenja žive na Velebitu od Velikog Rujna, Velikog Vaganca do Dobrog Sela iznad Starigrada. Odsječeni od svijeta, bez struje, računala, televizije, radija, perilice rublja, telefona, mobitela (nema signala), vodovoda, automobila, puta i posljednjih 25-30 godina bez ijednog susjeda, samotnjački. Imaju sedmero djece, 74-godišnju Iku te Juru, Boju, Mariju, Nikolu, Ivanku i najmlađeg sina, 60-godišnjeg Antu, koji je jedini ostao živjeti u njihovoj neposrednoj blizini, u starigradskim Koićima-Slobodina. Oni su im podarili 11 unučadi i 11 praunučadi.
Do Katalinića se može stići strmim kozjim 3-kilometarskim putem kroz šikaru ili automobilom protupožarnim asfaltnim putem pokraj mirila, od starigradske Bikarije do zaseoka Dokoze. Put se nastavlja od stijene do stijene 800-tinjak metara pješice po velikoj strmini do Dobrog Sela – Katalinići. Prije nekoliko godina Katalinići i vlasnici napuštenih i oronulih stanova u Dobrom Selu samoinicijativno i o svom trošku započeli su po postojećem kozjem putu u Parku prirode Velebit probijati nešto širi put kojim bi se moglo doći motornim vozilom, kojim bi mogli doći Hitna pomoć, svećenik, vatrogasna kola, poštar…
– A već dan-dva nakon početka radova stigla zabrana, zaprijetio sud, novčana kazna, zatvor. Tko zna kome je zasmetala izgradnja puta života, povratak života u ovaj izgubljeni raj. Stali teški strojevi, ostao zarasli put prepun oštrih, opasnih stijena. A roditelji kad se razbole, kilometar puta ih dovedem na magarici Mrki do asfaltnog puta za Veliko Rujno gdje ih dočeka liječnik, govori Katalinićev najmlađi sin Ante koji svaki dan donosi hranu svojim roditeljima, bilo kiša, bura ili snijeg, pješice kroz šikaru, pješice ili na starom magarcu, jedinom dostavnom “vozilu” do Dobrog Sela – Katalinići.
Čari planine
A kad nema Ante ili ostale djece, unučadi i praunučadi (posljednjih mjesec i pol dana s njima je najstarija kći Ika koja živi u Njemačkoj), društvo im pravi stado od 10-ak ovaca, četiri koze, pijetao, kokoš, dva psa, sedam-osam izrazito pitomih mačaka i magarica Mrka.
– Ovdje je bilo osam-devet dimova, 50-ak čeljadi i puno, puno dječje cike i vike. Tu se rađalo i umiralo, bez liječnika i bez popa. Pokojnika, Bog mu dušu prosti, nosili smo dolje u Starigrad preko mirila, groblja duša. U planini se oduvik rađalo, živilo i umiralo. Cement smo nosili od mora, tri kilometra uzbrdo kroz planinu do sela i stanova. Danas smo tu samo moj Grgo i ja, i niko više, sjetno će baka Jurka, rođ. Erceg, koja poput svog Grge zbog očne mrene već nekoliko godina, nažalost, živi gotovo u potpunom mraku.
Jedan kotačić u ovoj priči sa sretnim završetkom ima i Zadarski list koji je proteklog ljeta prvi objavio priču o bračnom paru s Velebita koji danas ima ukupno 193 godine života.
– Fala vama novinarima, fala i našen načelniku Krsti. Fala svima koji nas nisu zaboravili, zahvaljuje ozareni Grgo.
Iako je duboko u planini, ovdje je raj na zemlji. Povoljne klimatske uvjete na ovom području obilježava prožimanje blage mediteranske i oštre planinske klime. Zrak osobito pogoduje osobama s problemima dišnih puteva te srčanim bolesnicima.
– Nakon puta i struje obnova zapuštenih i oronulih stanova postat će realnost. A i mladež će htjeti potpaliti vatru na starim ognjištima svojih djedova i pradjedova. Otvaraju se i druge mogućnosti, dolazak turista željnih planinarenja, promatranja ptica, kampiranja, piknika i idiličnog mira u netaknutoj, gotovo nadnaravnoj prirodnoj ljepoti, kazao je Ante, najavivši pritom feštu nakon završetka saniranja puta i prve upaljene žarulje u Dobrom Selu – Katalinići.
Radovi vrijedni 200.000 kuna
Saniranje postojećeg makadamskog puta od Dokoza do Dobrog Sela – Katalinići u dužini od oko 800 metara i dovođenje električne struje zajednička je akcija Općine Starigrad, HEP-a i zainteresiranih građana vrijedna preko 200.000 kuna. Općina sudjeluje sa oko 150.000 proračunskih kuna a HEP-Elektra s oko 40.000 kuna. Ishođena je potrebna dokumentacija. Saniranje puta radi obrt Ante Jurline, a električnu struju HEP. Nakon saniranja makadamskog puta i iskopa 30-ak rupa za električne stupove i struja će doći u Dobro Selo – Katalinići, u zagrljaj nedirnute prirode. Shodno općinskom operativnom planu cilj nam je saniranje putova do svakog zaseoka, stana u kojem netko živi. Nakon asfaltiranja puta do Paripova luga na Velebitu kod Ljubotića protekle godine, između ostalog, saniran je i makadamski put do Nekića Dolca u Selinama. Nakon Dokoza, Donjih Ercega i Milovca struja na Velebitu dolazi i u Dobro Selo – Kataliniće, rekao je načelnik Krste Ramić koji je primjereno korizmenom vremenu u posjet bračnom paru Katalinić došao s punim rukama kućnih potrepština.