Nakon trideset godina rada po hranu u Pučku kuhinju!

Većina korisnika Pučke kuhinje ne želi razgovarati s novinarima, predstaviti se niti fotografirati. Svi su ogorčeni i nezadovoljni situacijom u kojoj su se našli, a pogotvo oni koji su radili pa su otišli u mirovinu ili su dobiti otkaz. Čovjek mora progutati ponos da bi, nakon što je marljivo i pošteno radio 30 godina, doživio da mora koristiti usluge Pučke kuhinje kako bi preživio
Svjetska gospodarska kriza zakucala je i na zadarska vrata i moguće ju je osjetiti u svim porama društva. Osjećaju je svi građani, ali najviše oni najugroženiji – umirovljenici, obitelji s više djece i malim primanjima, ali i samci s malim ili nikakvim primanjima. Neki od onih najugroženijih pomoć u preživljavanju te spajanju kraja s krajem traže i u Caritasovoj pučkoj kuhinji “Sv. Vinko Paulski” Zadarske nadbiskupije.
Tamo oni najpotrebitiji mogu doći i svaki dan osim nedjelje i blagdana dobiti topli obrok te si na taj način mogu olakšati preživljavanje još jednog mjeseca.
Većina zadovoljna hranom
 – Pučka kuhinja dnevno skuha oko 230 obroka za ručak i korisnici mogu doći po njega već od 11.30 pa do 13 sati. Meni je svaki dan drugačiji i prilagođen je tjednu. Tako su korisnici u utorak ručali grah i orzo s kobasicama dok su za Čistu srijedu jeli ribu, doznajemo od kuharica u zadarskoj Pučkoj kuhinji.
Kuharice, dalje kažu, kako svake srijede pripremaju neku vrstu ribe za ručak. Ističu kako je velika većina korisnika Pučke kuhinje zadovoljna s hranom koju one skuhaju. Ipak uvijek se nađe neki nezadovoljnik koji se malo buni zbog hrane, ali i takvi se opet sutradan vrate po još, ističu kuharice i kažu da osim ručka svaki korisnik ima pravo i na četvrtinu kruha.
 – Svakodnevno nam dolaze razni profili ljudi, imamo i beskućnika, samaca, mnogo penzionera kao i obitelji s mnogo djece. Ima i ljudi koji su nedavno izgubili posao i imaju jako male mirovine. Svi oni dolaze ovdje kako bi rasteretili svoj ionako vrlo opterećen kućni budžet, rekao nam je Boris Sačić, voditelj Pučke kuhinje.
On dodaje kako vrlo veliki broj korisnika dolazi s vrećicama i hranu nosi kući gdje onda sa svojom obitelji ili u samoći blaguju taj skromni objed. Drugi, pak, koji nemaju kamo ručaju u blagovaonici Pučke kuhinje, u društvu ljudi koji su u sličnoj situaciji i tako skrate nekoliko sati dana ispunjenih samoćom i besparicom.
– Radila sam trideset godina u “pokojnom” TIZ-u i imam 1.500 kuna mirovine, i vidite na što sam spala, rekla nam je ogorčeno i tužno jedna gospođa koja je htjela ostati anonimna, a koja već šest godina svakodnevno ide po ručak u Pučku kuhinju. Ona je rekla da od svoje mirovine uspije platiti račune za režije i kad ih sve plati ostaje joj jako malo za hranu koja je sve skuplja.
– Hvala Bogu i Majci Božjoj da imam barem ovo, zaključila je gospođa.
S njom se slaže i 63-godišnji Valentin koji ima samo 760 kuna mirovine. I on gotovo svaki dan dolazi u Pučku kuhinju na ručak jer s tako niskom mirovinom nema novca ni za što.
– Radio sam u “Prigorki” privatno i prije godinu i pol dana sam izgubio posao, sve što sam zaradio sam i potrošio, kaže ogorčeno Valentin te nstavlja:
– Nemam obitelj, a i bolje da nemam da ih ne moram voditi ovdje. Dodao je kako mu hrana nije loša, ali mu smeta što ne rade nedjeljom pa se onda mora misliti gdje i što da ruča.
Većina korisnika Pučke kuhinje ne želi razgovarati s novinarima, a nitko ne želi reći svoje ime ili se slikati jer im je neugodno. Svi su ogorčeni i nezadovoljni situacijom u kojoj su se našli, a pogotvo oni koji su radili pa su otišli u mirovinu ili su dobiti otkaz, pa sad imaju primanja koja nisu dostatna za život. Čovjek mora progutati ponos da bi, nakon što je marljivo i pošteno radio 30 godina, “spao” na to da ima tako malu mirovinu i da mora koristiti usluge Pučke kuhinje kako bi preživio.
Beskućnicima sva tri obroka
 Osim ovih korisnika, uslugama Pučke kuhinje koriste se i beskućnici koji noću spavaju u Caritasovom prenoćištu. Njih desetak, ima sva tri obroka – doručak, ručak i večeru.
Inače, Caritasova pučka kuhinja u Zadru djeluje već dvanaest godina, a ideja vodilja za njeno osnivanje bila je “organizirana prehrana najprimjereniji je način skrbi za najsiromašnije”.
Osim obroka koje kuhaju za korisnike koji dolaze po njih u kuhinju imaju i mobilni tim volontera Hotelijersko-turističke škole u Zadru koji teško pokretnima obroke dostavlja na kuću. Oni dnevno dostave oko osamdeset takvih obroka, a Caritas je trenutno u pregovorima s Ninom, Poličnikom i Biogradom da i tamo voze obroke za teško pokretne osobe ili osobe s invaliditetom.
Jedan dio obroka Pučke kuhinje financira sam Caritas, dok se drugi financira iz Centra za socijalnu pomoć, a i neku hranu dobijaju iz donacija.
– Caritas Zadarske nadbiskupije ima razna socijalna davanja i u posljednja dva mjeseca primijetili smo povećanje u potraživanju tih davanja od 20 posto, kaže don Ivica Jurišić, ravnatelj Caritasa. On je dodao su korisnici tih davanja u većini slučajeva obitelji s djecom koji imaju primanja, ali ta primanja nisu dostatna za život pa se obraćaju Caritasu za pomoć. U tom socijalnom programu Caritas ima oko tisuću obitelji kojima pomaže.
– Čini nam se da će se broj obitelji koje će potražiti našu pomoć na žalost još povećati, rekao je Jurišić. On je objasnio kako kad neki korisnik ili obitelj zatraži pomoć od Caritasa oni izlaze na teren vidjeti kako oni žive te im moraju priložiti odreske od plaće ili mirovine prema kojima će se vidjeti mogu li ući u program pomoći ili ne.
Jurišić još dodaje kako su ljudi iscrpljeni u materijalnom smislu i na žalost očekuju još više takvih zahtjeva.
– Pokušavamo svima pomoći s onime koliko imamo. Imamo dobru suradnju i s Gradom i sa Županijom i sad moramo vidjeti koliko ćemo od njih dobiti sredstava toliko ćemo moći dalje pomagati korisnicima, zaključuje Jurišić.
On je još istaknuo kako se sredinom ožujka u Zagrebu organizira okrugli stol “Caritas i gospodarska kriza – znakovi nade” na kojem će sudjelovi stručnjaci iz svih segmenata društva te će razgovarati o krizi i izazovima koji su pred nama. 

 KORIZMENA CARITASOVA AKCIJA

Zadarski Caritas već tradicionalno sudjeluje u Korizmenoj akciji Zadarske nadbiskupije. Tako će ove godine imati na trgovima Zadra, Benkovca i Biograda štandove na kojima će u Velikom tjednu prodavati uskrsne pogače te keramičke rukotvorine koje su izradili njihovi korisnici. Sav novac koji se prikupi u akciji donirat će se Psihijatrijskoj bolnici Ugljan.