Jednom ću “Zadre grade vilo moja” pjevušiti na Kalelargi

– Život nas je odveo na različite strane, ali s nekima sam u kontaktu i dalje i svaki put kad dođem doma u Zadar, žao mi je što nas je sve manje i manje, kaže Karlo Montana, koji Amerikancima pjeva standarde ameičke glazbe, ali i neke dalmatinske evergreene
Malo je onih koji nisu čuli pjesmu Zadre grade, vilo moja u izvedbi klape Lanterna. A još manje je onih koji znaju da je autor te pjesme Karlo Radosavljević, umjetničkog imena Montana, Zadranin koji posljednje 33 godine živi u Americi.
Stariji će ga se sjetiti kao člana nekad vrlo popularne zadarske grupe F i Ditiramba dok su žarili i palili na ljetnim terasama sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Karlo danas živi na Floridi, gdje se prije 12 godina preselio iz Bostona, gdje je radio kao parketar. U Cape Coralu je ostvario svoj san i posvetio se glazbi. Tamo nekoliko puta tjedno u Italian American Club i country klubovima u Cape Coralu na zapadnoj obali uveseljava Amerikance američkim evergreenovima. Povremeno zasvira i neku našu…
– Obožavaju Oliverovu Skalinadu i pjesme mediteranskog stila, kaže Karlo Radosavljević koji je rado viđen gost u klubovima. Na pitanje kako se odlučio za glazbu, kaže:
-Preko 20 godina radio sam kao parketar. Nisam mogao to više raditi. A i nije mi odgovarala bostonska klima pa sam se preselio na Floridu. Upoznao sam Johna Levyija i cijela štorija o pjevanju je krenula sasvim spontano. Iako sam se glazbom bavio u Zadru, ni na kraj pameti mi nije bilo da bih se time mogao baviti u Americi. Računao sam da nisam rođen tu, ali na njegov nagovor sam zapjevao u jednom klubu i to je bilo to. Publika me odlično prihvatila i nije bilo potrebe prekidati s nečim što dobro ide. Osim toga, ja sam ipak glazbenik koji je čeznuo za glazbom. Volio sam i parketarski biznis, ali to je bilo više zbog egzistencije.
Karlo Radosavljević još je u mladim danima za nastupe svoje prezime promijenio u Montana po tada slavnom igraču ragbija. Rado se prisjeća glazbenih ludih sedamdesetih i svih koji su u to vrijeme svirali po Zadru. On sam je bio član grupe F u kojoj su tada svirali Oliver Jović, Vlado Matić, Željko Fuzul i Davor Buškulić. Prije nego je krenuo u Ameriku svirao je u Ditirambima, čiji članovi su kasnije osnovali grupu Forum.
– Bilo je to vrijeme kad su svi glazbenici u Zadru imali posla. Svirali smo vikendom po terasama hotela i tako zarađivali. Svirali smo cijelo ljeto u Punta Skali na terasi od 20-23, nakon čega bi se Ditirambi prebacili u Maxi bar do ranih jutarnjih sati. Voljeli smo rock, svirali komercijalnu glazbu, a Pro Arte je u to vrijeme bila redovito na našem repertoaru, prisjeća se Karlo vremena dok je rock bio mlad.
– Surađivao sam s brojnim zadarskim glazbenicima tog vremena: Tonijem Perinovićem, Mišom Čakovićem Čičom, Borisom Jovićem, Boškom Colićem, Ozrenom Brajkovićem – Buldom, Željkom Petravićem – Đebom, Momirom Buterinom Momom, Jerom Masnovom, Zdenkom Rinčićem Luftom, Eduardom Matešićem Jimijem, Ivom Ivićem… Vjerojatno sam nekoga izostavio, ali nije lako ni sjetiti se svih nakon toliko godina, kaže Karlo.
– Život nas je odveo na različite strane, ali s nekima sam u kontaktu i dalje i svaki put kad dođem doma u Zadar, žao mi je što nas je sve manje i manje.
Veliko prijateljstvo veže ga s Davorom Grzunovom, koji ove godine slavi 30. obljetnicu rada u Kazalištu lutaka Zadar. Njemu je prije nekoliko godina pokazao stihove i glazbu koje je napisao za ‘Zadre grade vilo moja’ i Davor mu je rekao da je to pjesma koja se u Zadru mora pjevati. Grzunov je napisao aranžman, a klapa Lanterna ju redovito izvodi na koncertima po Hrvatskoj, ali i u inozemstvu.
– Nije mi ni na kraj pameti bilo da će ta pjesma biti tako pjevana i k tomu da će je klapa pjevati. Ali, moram priznati da u klapskoj izvedbi odlično zvuči, kaže Karlo koji je u tih nekoliko stihova opisao čežnju prema rodnom gradu.
Dite iz Šolajine, kako za sebe voli reći, sjeća se i svojih prvih intervjua koje je dao Dragi Čulini na Radio Zadru, ali i važnijih nastupa. Bilo je to 1973. godine u emisiji Zdravo mladi, no više se ne sjeća se koju je pjesmu pjevao. Dvije godine kasnije nastupio je na Subotičkom festivalu sa svojom pjesmom ‘Dosta je bilo laži’.
Oženio se mlad i s 22 godine, 1977., trbuhom za kruhom krenuo je sa suprugom Marijom, koja je tada imala 18 godina, preko oceana. Supruga Marija oduvijek mu je bila najveća potpora, a iz tog skladnog braka ima dvoje djece. U Americi su im se rodili sin Kosta (32) i kći Doris (30).
Želja za rodnim gradom vukla je Karla i Mariju, pa su se krajem osamdesetih vratili na dvije godine. Album ‘Karlo Montana’ izašao mu je 1989. godine u izdanju Jugotona, a iste godine je bio na Zagrebačkom festivalu na kojemu je pjevao ‘Ne trebaju mi tvoje suze’ čiji je autor Nenad Vilović. Tu godinu je, prisjeća se Karlo, na Zagrebfestu pobijedio Đani Maršan, a pjevali su i Jasna Zlokić, Zlatko Pejaković… Prisjeća se da je konkurencija bila velika, svoj plasman ne pamti, samo zna da su se dobro zabavili nakon festivala. Album u 20 tisuća primjeraka je rasprodao, a nakon toga se vratio u Ameriku i posvetio privatnom poslu.
Glazbenu karijeru nastavio je tek po preseljenju iz Bostona na Floridu. Dosadili su mu, kaže u šali, i parketi i klečanje na koljenima, a onda je priča o glazbi krenula sasvim nenadano. I to je počelo kao šala, a sada puni klubove pjevajući evergreenove. Njegov uspjeh popratile su i tamošnje novine, a novinar je u uvodniku prije deset godina napisao: Od Dean Martina do Rickey Martina, Karlo Montana je sve.
Karlo je tako nakon mnogo godina ostvario svoj san: svirati i živjeti od glazbe. U klubu u kojem svira upoznao je i vlasnika Konsing groupe Zdenka Lekana, koji mu je dao ponudu koju nije mogao odbiti – snimanje albuma u Beogradu. Tamo je snimio album ‘Kad prva mladost prođe’, a na njemu se nalazi i obrada uspješnice s prošlog albuma. Tekstove za nekoliko pjesama napisala je Nena Lekan, a tu su i obrade pjesama koje su, kako u šali Karlo kaže, bile popularne u njegovo vrijeme.
– Htio sam napraviti album na kojemu će biti za svakoga ponešto. Dragana je u reggae tonu, koji je jako popularan u Americi među mladim izvođačima. Šošana prevedena na engleski zvuči interesantno, Moj anđele je u ritmu španjolskog flamenga… Poigrao sam se malo različitim tipovima glazbe, kaže Karlo, a kad smo preslušali album, složili smo se s njim da će tu svatko nešto naći za sebe. One poznate pjesme kao što je ‘A sad adio’ iz nekad megapopularne serije ‘Vruć vetar’ s Ljubišom Samardžićem u glavnoj ulozi, zvuče moderno i zanimljivo, ujedno i vraćaju nekoga u mladost, nekoga u djetinjstvo, a Šošana je napravljena u interesantnom aranžmanu.
Na pitanje zašto na albumu koji će sigurno naći put do publike ne samo u Americi nego i u Zadru, nema pjesme kojoj je široj zadarskoj javnosti poznat, ‘Zadre grade vilo moja’, Karlo Montana govori:
– To je ipak na kraju ispala pjesma koja bolje zvuči u klapskoj izvedbi, kako je i predvidio moj prijatelj Davor Grzunov. Na svoj će je album uvrstiti i klapa Ponistra iz Crnog. Drago mi je da se ta pjesma pjeva, da živi, a manje je važno što sam je ja napisao.
A pjevat će je i Karlo Montana, ako ništa drugo, onda sotto vocce za svoju dušu, kad bude šetao Kalelargom. Ako bude sve po planu, kako najavljuje, još nekoliko godina Amerike i via Zadar za trajno.

 TAKO JE TO BILO 1989.

Kad je izašao Karlov album prvijenac, u prodavaonicama Zadranke 1989. godine s trona najprodavanijih ploča maknuo je Cacadou Look s albumom Uspavanka za Zoroa, a iza sebe je na top ljestvici ostavio i Lačnog Franza s albumom Tiha Voda te Bajagu i Instruktore s albumom Neka svemir čuje nemir.

 REGISTRACIJA “BOSTON CELTICS”

Karlo Montana se krajem osamdesetih vratio u Zadar s američkim automobilom i registracijom ‘Boston Celtics’. Krenuo je na turneju po Dalmaciji, a navijači tadašnje Jugoplastike su po toj registraciji shvatili da on želi ‘kupiti’ Stojka Vrankovića za taj klub. Montana je tu registraciju imao iz šale, a poslije tih neugodnosti registraciju je promijenio.

 ZADRE GRADE VILO MOJA

Kroz prozor gledam i vitar slušam,
misli su moje daleko
I kad bi barem moga ka tica
poletit gnizdu svom
Tamo je duša, tamo je srce,
tilo mi je daleko
I sad se pitam što život vridi
kad čežnja traje u srcu mom
Di god ja sam ti si s menom
Zadre grade vilo moja
Svakog dana ja se sitim
Kalelarge, Pet bunara,
đira rivom il’ Murajem
Pa se sitim što sam proša,
di sam lipe cure ljubi,
di sam svoju mladost proša
Pa se pitam di sam poša,
jer di god ja sam ti si s menom
Zadre grade vilo moja.