Pastorala iz Krneze u knjizi Jure Zekanovića

Zanimljivo je da je Jure Zekanović ovu prvu knjigu posvetio svome prvom i zasad jedinom unuku Petru, a s obzirom da već ima materijala i za drugu knjigu, kazao nam je, posvetit će je unuci Luciji, onoj koja je na putu i stiže uskoro u obitelj Zekanović

U Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar promovirat će se u ponedjeljak, 28. veljače još jedna knjiga, kojoj je izdavač sama Gradska knjižnica. Ova renomirana zadarska kuća knjige koja se, među ostalim bavi i izdavačkom djelatnošću, se odlučila i za izdavanje prve knjige  Zadranina Jure Zekanovića. Većina onih koji su čuli za Zekanovića njegovo ime povezuje s financijama, jer je on čovjek koji dugi niz godina, čak desetljeća, radi s gradskim financijama, razumije se u matematiku i ekonomiju. No, u zadnje vrijeme, moglo bi se kazati u svojim zrelijim godinama je pokazao da se razumije i u riječi, u pisanje priča. Odjednom je, kako su rekli neki koji ga poznaju puno godina, iz njega potekla bujica riječi, koja je vjerojatno dugo bila prikrivana, ali je, kako se to iz tekstova vidi, baš htjela izići na svjetlo dana. I izišla je nedavno u obliku priča, a prve su mu objavljene u našem listu, a evo sad je tiskana i cijela knjiga priča. Knjiga Jure Zekanovića nazvana “Jurčekove dogodovštine” je upravo izišla iz tiska, a u njoj i o njoj osim izdavača Ivana Pehara, govore recenzenti Ante Tičić i Goran Bujić i ocjenjuju je vrlo dobrim ocjenama.
“Jurčekove dogodovštine” gotovo dokumentarno prikazuju slike iz Jurina djetinjstva u njegovoj Krnezi, mjestašcu između Bokanjca i Ražanca. Knjiga nam nudi 12 kraćih priča i sve govore o isječcima svakodnevnih događanja iz Jurina djetinjstva iz vremena njegova odrastanja pedesetih, poslijeratnih siromašnih godina prošloga stoljeća. Sve priče su kažu oni koji su ih čitali, to govore i recenzenti, napisane zanimljivo, svaka ima fabulu, svoj početak i kraj i osobitu vrijednost u opisima ondašnjega sela, punoga života s vrlinama i manama njega samoga, obitelji i susjeda, prave seoske pastorale. I upravo ta svakodnevna idila ondašnje Krneze i okolice, sve do Nina, ili prekomorskoga Starigrada, toliko je slikovita da bi se moglo govoriti o dokumentu. Tim više jer Jure navodi i prava imena, odnosno nadimke junaka svojih priča, bilo da su oni iz vlastite obitelji, susjedi, poznanici.
Svi su u selu imali nadimke, što je autoru itekako pomoglo u oživljavanju ponekih sjećanja, onih koja ni danas ne bi možda bilo prilično navoditi s autentičnim podacima, poput primjerice imena u priči “Zašto je tukao ženu”. U toj i u svim ostalim pričama Jure slikovito opisuje svoje najjače doživljaje iz djetinjstva, nastale na događajima kojima je svjedočio vrzmajći se selom i poljima kao izuzetno živahan i bistar dječačić, nerijetko sa svojom kobilom Doratom ili pulićem Vlatkom, onim stvorenjem koje je u njegovu srcu pobudilo toliko topline, kako sam govori o voljenoj životinji.
Zanimljivo je da je Jure Zekanović ovu prvu knjigu posvetio svome prvom i zasad jedinom unuku Petru, a s obzirom da već ima materijala i za drugu knjigu, kazao nam je, posvetit će je unuci Luciji, onoj koja je na putu i stiže uskoro u obitelj Zekanović. Predstavljanje knjige Jure Zekanovića zakazano je za ponedjeljak u 19,30 sati.