Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Kako se zaštititi od internetskih nasilnika

Autor: Anamaria Perović

26.03.2010. 23:00
Kako se zaštititi od internetskih nasilnika

Foto: Mario PADELIN



Mladi u svojim snimkama objavljenima na internetu znaju prikazivati brutalna iživljavanja nad slabijima, nemoćnima, starijima. Zadnji najbizarniji slučaj je samoubojstvo djevojčice u Londonu, koja nije mogla trpjeti svakodnevno omalovažavanje i verbalno zlostavljanje svojih “prijateljica” na facebooku, kaže dr. Miliša
Prema podacima s kraja 2008. godine, u Hrvatskoj je bilo registrirano nešto manje od dva milijuna korsnika interneta, što je oko 44 posto stanovništva. Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece pokazuje da 73 posto djece u Hrvatskoj, u dobi od 10 do 14 godina ima iskustvo u korištenju interneta, 58 posto djece njime se svakodnevno koristi, a 26 posto djece koristi ga jedanput tjedno.
No, uz sve mogućnosti koje ovakav oblik komunikacije pruža, stručnjaci konstantno upozoravaju na brojne negativne posljedice njegove prekomjerne i neprimjerene upotrebe. Internetsko nasilje ili tzv. cyberbullyng problem je koji je među mladima u posljednje vrijeme prisutan sve više. Uključuje poticanje grupne mržnje, napade, vrijeđanje i uznemiravanje, te širenje nasilnih i uvredljivih komentara na račun vršnjaka. Posljedice prouzročene takvim postupcima, naglašava se, katkada mogu biti mnogo ozbiljnije od onih izazvanih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama, a na opasnosti i brojne primjere internetskog zlostavljanja ukazuje i sveučilišni profesor dr. Zlatko Miliša.
Ovisnost o internetu
– Ovisnost o internetu je poremećaj u kojemu korisnici gube osjećaj za vrijeme i zanemaruju svoje osnovne potrebe. Takve osobe imaju stalnu potrebu za novom i boljom računalnom opremom, suvremenijim softwerom…, povlače se iz svakodnevnih “živih” komunikacija i to nadomještaju interakcijama u chat sobama, kaže dr. Miliša, navodeći kako internetski blogovi, forumi, servisi za komuniciranje poput messengera i skypea, te mreže poput myspacea i facebooka, uz svoju glavnu funkciju jačanja i produbljivanja komunikacije, postaju sve češće i dio ritualnih internetskih “posjeta”, osobito mlađe generacije.
Video-igre i prekomjerno surfanje internetom, dodaje dr. Miliša, prema nekim istraživanjima pokazuju da su tinejdžeri introvertirani, inteligentni, ali s fobijama, koje im dodatno stvaraju roditelji, kupujući im igrice koje pružaju prividnu sigurnost i zabavu, a zapravo im otvaraju put u odlazak iz obiteljskog miljea u virualnu stvarnost.
Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece od medijskog nasilja, 18 posto djece bilo je žvrtvom nekog od oblika nasilja podsredstvom interneta, a čak 11 posto njih za sebe je navelo da su “internetski nasilnici.” To je jedan od razloga, kaže Miliša, zašto valja pratiti djecu već od ranog djetinjstva kada se koriste internetom.
– Mladi u svojim snimkama objavljenima na internetu znaju prikazivati brutalna iživljavanja nad slabijima, nemoćnima, starijima, invalidima i životinjama. Zadnji najbizarniji slučaj je samoubojstvo djevojčice u Londonu, koja nije mogla trpjeti svakodnevno omalovažavanje i verbalno zlostavljanje svojih “prijateljica” na facebooku, kaže dr. Miliša, upozoravajući istovremeno i kako se pretpostavlja da u svijetu postoji oko 100.000 internetskih stranica s vizualnim sadržajima koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece, da su djevojčice pet puta češće žrtve od dječaka, te da su zlostavljači uglavnom muškarci i to djeci poznate osobe.
– Ponude ili zahtjeve seksualne naravi djeca najčešće dobivaju prigodom otvaranja aplikacija za izravnu razmjenu elektronske pošte, popularnih instant messangera, elektroničke pošte ili prigodom igranja igrica on-line. Počinitelji seksualnog zlostavljanja otkrivaju djetetove osobne podatke u njihovim korisničkim profilima na najrazličitijim aplikacijama za razmjenjivanje poruka. Oni često traže od djece, koju upoznavaju na društvenim internetskim stranicama ili stranicama s on-line igrama, da ih dodaju na svoju listu prijatelja, a potom ih potiču da druženje nastave slanjem SMS ili MMS poruka i izravnom razmjenom elektronske pošte. Iz tih je razloga, ističe Miliša, neophodno podcrtat neke važne savjete roditeljima.
Odgovornost roditelja
Postoje tako primjerice tehnička rješenja, poput zabrane prikazivanja određenih web stranica, koja omogućuju zaštitu od neprimjerenih sadržaja s interneta, a dijete je svakako potrebno pitati o njegovim novim iskustvima na internetu.
– Svaki roditelj trebao bi postaviti pitanje: Gdje se mogu naći s djetetom na zajedničkoj temi s interneta koju bismo zajedno analizirali i komentirali? Odgovor ovisi o sposobnosti i razvoju djeteta, ali i o znanju roditelja. Povremeno je potrebno pogledati na zaslon kada je dijete uz računalo, a roditelj bi trebao dopustiti da bude “učenik”, jer će dijete biti ponosno što može pokazati što sve može s računalom. Postoje dobri razlozi za kombiniranje zajedničkih aktivnosti učenika, nastavnika i roditelja, pojašnjava dr. Miliša, zaključujući kako je vrlo važno djeci i mladima ponuditi alternativu, pri čemu im aktivno promicanje kreativnih sadržaja i zabava može uvelike pomoći da osim rada na računalu, upoznaju i mnoge druge zanimljive aktivnosti.


 SAVJETI DJECI


Kako bi se zaštitili oD internetskog nasilja, na nekoliko vrlo važnih savjeta, osim roditelje, kaže dr. Miliša, svakako je potrebno uputiti i djecu :
Nepoznatom ne davati osobne podatke – svoje ime i adresu elektroničke pošte, korisničko ime i lozinku, brojeve telefona ikućnu adresu, te osobne podatke svojih prijatelja i roditelja.
Osobe s kojima komuniciraš podsredstvom interneta mogu lagati o tome tko su i koliko imaju godina. Nisu sve informacije koje dobivaš podsredstvom interneta istinite, a susret s osobom koju si upoznao/upoznala putem interneta može biti opasan. S nepoznatim se možeš susresti samo uz dopuštenje roditelja, skrbnika ili učitelja i to isključivo u njihovoj prisutnosti.
Ako si dobio/dobila uznemirujuću poruku, ti nisi kriv/kriva. Iako ti je možda neugodno, skupi hrabrosti i o tome razgovaraj s odraslom osobom u koju imaš povjerenja (roditelji, skrbnici, nastavnici..) Ako ti treba dodatna pomoć možeš obavijestiti policijsku postaju na e-mail adresi: [email protected].




 EDUKACIJSKI MATERIJALI ZA NASTAVNIKE I UČENIKE


Usljed sve učestalije pojave internetskog nasilja među vršnjacima, kako bi upozorili učenike na potrebu odgovornog ponašanja, te ih poučili o korištenju interneta na siguran način, u zadarskoj Gimnaziji Vladimira Nazora, pedagoška služba pripremila je edukativne materijale. Kako ističe ravnatelj Rade Šimičević, riječ je o materijalima namijenjenim učenicima, kao i njihovim profesorima i razrednicima, a koji proširuju saznanja o tome na koji način se internet može koristiti, te koje bi u tome trebale biti granice.
– Virtualna komunikacija danas poprima drastične razmjere i učenici pritom ne vode računa o tome da li ugrožavaju tuđu slobodu. Internet, naime, omogućava da možete napisati bilo što, a nitko vas neće upozoriti. Stoga se o ovakvim temama kao što su internetsko nasilje bavimo na satu razredne zajednice, ali i kroz cijeli nastavno-obrazovni proces. Jer, danas, kada je sustav vrijednosti poremećen, svi su profesori obvezni odgajati, te moraju upozoriti učenike na negativne pojavnosti, i to ne samo pedagoška služba, već svi zaposlenici u školi, kaže ravnatelj Šimičević, napominjući kako i za korištenje školskog računala postoje ograničenja, te je postavljena blokada na bilo kakve sumnjive sadržaje.
Priručnik pod nazivom “Odgoj za medije – Kako do medijskih kompetencija”, autora dr. Zlatka Miliše, Mirele Tolić i Nenada Vertovšeka, koji se bavi problematikom utjecaja medija na ponašanje mladih, u jednom od poglavlja obrađuje upravo i temu internetskog nasilja.
– Priručnik u kojem se kroz 13 poglavlja govori o najaktualnijim pitanjima vezanim uz ulogu medija na razvoj svijesti i ponašanje mladih pisan je tečnim i jednostavnim stilom. Namijenjen je prvenstveno roditeljima, učenicima i nastavnicima, te svim odgajateljima, pedagoškim i stučnim službama, a nakon svkog od poglavlja slijede određene vježbe i pitanja koje se preporučuju mladima i nastavnicima, kaže dr. Miliša, napominjući kako je riječ o prvom takvom priručniku u Hrvatskoj, za kojega već sada postoje brojni upiti.