Smrtna kazna skuplja od doživotne robije

Slika korisnika admin
Autor: 
43 smrtne kazne izvršene su lani u Sjedinjenim Američkim Državama

Dannel Malloy, guverner  Connecticuta, savezne države na sjeveroistoku SAD-a je već sedamnaesti po redu potpisnik ukidanja smrtne kazne u toj prekooceanskoj svjetskoj velesili. Tako se Connecticut uključio u ovaj novi sjevernoamerički trend "zamijenimo smrtnu kaznu doživotnom robijom" zajedno sa zapadnim susjedom, državom New York. Novi "abolacionisti" koji su proglašeni saveznom državom SAD-a još 9. siječnja 1788.  od susjeda imaju još na sjeveru državu Massachusetts i na istoku saveznu državu Rhode Island. Na jugu gledaju na Atlantski ocean. Glavni grad im je je Hartford,  koji se gospodarski natječe s rivalom New Havenom. Kada smo već kod ekonomije, ljubitelji dolara su izračunali koliko je doživotna robija jeftinija od ubijanja zatvorenika, ali naravno nije rečeno da je to presudilo u odluci države s izraženim građanskim ponosom iako su vjerojatno na to pomislili u New Londonu, Norwichu, Stamfordu, Waterburyu, Torringtonu, Bridgeportu, najvećem gradu te države, ali i u ostalim od 169 gradova i drugih naselja tog dijela Amerike gdje su nekada Hartford i New Haven, bili dvije odvojene kolonije u kojima su davno stanovali Indijanci plemena Algonquian. Povijesna odluka je prihvaćena u Senatu, a nakon desetosatne debate, za nju glasovalo 86 poslanika Donjeg doma dok ih je 62 bilo protiv. Zatvorenici kojima se smrtna kazna zamijeni doživotnom robijom neće imati mogućnost podnošenja žalbe. Od 1976. u Connecticutu izvršena samo jedna smrtna kazna, no sretna okolnost se nažalost ne odnosi se na 11 osuđenika koji trenutačno čekaju izvršenje smrtne kazne.

Referendum u Kaliforniji

Smrtna kazna se na sjeveroistoku SAD-a počinje doimati reliktom nekih prošlih vremena i polako se povlači. U posljednjih pet godina ukinulo ju je čak pet država, osim spomenutog Connecticuta to su još New Jersey, Illinois, New Mexico. Iako je brojka od 17 država mala u odnosu na ukupni broj federalnih jedinica u SAD-u, trend je u korist manjine, a pogled govori kao da su od Građanskog rata SAD podijeljene. Smrtna kazna je naime prisutnija na Jugu. Ta politička, etnička i religijska podjela se mijenja zahvaljujući Kaliforniji. Tamo se naime priprema referendum o ukidanju smrtne kazne ali "abolacionistička desnica " pritom izgleda ne brine toliko brigu o "zdravlju i životu" osuđenika nego o proračunu. Pragmatični razlozi upućuju na troškove kojih vladajući žele riješiti jer su im balast u doba kada ih pritišće "Tea Party", konzervativni pokret koji se uz ostalo zalaže za rezanje troškova. Uostalom i baza Republikanske stranke zaziva štednju. "Komora smrti" postaje luksuz za Ameriku, pošto je puno skuplja od doživotne robije, brojke govore o trošku jednog do tri milijuna dolara za smrtnu kaznu nasuprot pola milijuna  dolara za držanje zatvorenika na "doživotnoj". U potonjih skoro 36 godina je izvedeno 1.278 smaknuća u SADu, ali taj broj značajno opada od 1999. godine. "Death Penalty Information Centar" ističe tu godinu s povijesnim padom izvršenja kazni, bilo ih je 98.  Poslije deset godina taj se broj skoro prepolovio spustivši se na 52, a lani je su izvršene samo 43 smrtne kazne.

Konfederacija uporna

Smrtna kazna je na snazi u 35 država te na saveznoj razini, a u tomslučaju može biti primijenjena zbog dijela terorizma. Što se tiče brojke od 35 država, ona se ljulja kao ribarski brod na valovima.  Među državama u kojima je tema diskusije ukidanje ove kazne su Maryland, Montana, Kansas, Kentucky, Washington, Ohio, Oregon, Pennsylvania. Čak će o tome pokušati raspravljati i dvije velike južne države, Florida i Georgia. Front koji najčvršće pruža otpor ukidanju smrtne kazne jest ipak onaj južni.

 -  U državama koje su pripadale staroj Konfederaciji kraj smrtne kazne nije iza ugla. U tom ping-pongu Sjevera i Juga istaknuta je rasna komponenta uz činjenicu da su od 1976. godine samo 4 smrtne kazne izvršene na sjeveroistoku, u takozvanoj "kulturi Nove Engleske", 75 ih je bilo u liberalnim državama Zapadne obale, uključujući Kaliforniju a na jugu ih je izvršeno 1.060. Što se tiče rasne neravnoteže, 35 posto smaknutih su crnci ubijeni ili na električnoj stolici ili  injekcijom smrti a njihov udio u cjeokupnom stanovništvu je samo 12,6 posto. Po tom nepisanom zakonu crnac ima statistički dobre šanse dobiti smrtnu kaznu ako je žrtva bijelac.

Veliki preokret

Bedem bi mogao popustiti u liberalnoj Kalifiorniji. Tu je bilo svega, pamti se tako ta država bila laboratorij za za konzervativne operacije "sedamdesetih". Riječ ej o "antiporeznoj pobuni" u doba Ronalda Reagana, kada je 1978. godine izglasovan tamošnji referendum zvan "Proposition 13". On je odredio limit poreznom pritisku, što je omogućilo široku pobunu poreznih obveznika sa desnice, među kojima su izdanci sadašnjeg "Tea Partyja". Iste te godine u Kaliforniji je pobijedio i "Propiosition 7", koji je vratio smrtnu kaznu, koja je postala među raširenijima u SAD-u i među okrutnijima. Propagatori smrtne kazne su bili otac i sin John i Ronn Briggs uz asistenciju odvjetnika Donalda Hellera.  Sada, poslije 34 godine ti isti ljudi, Briggs junior i Heller će glasačima Kalifornije ponuditi novi referendum. Po onoj staroj narodnoj da "para vrti gdje burgija neće" dolazi do  velikog preokreta, traženja ukinuća smrtne kazne. Heller je iskreno objasnio razloge promjene svoga stava.

- Uvođenje smrtne kazne se u Kaliforniji pokazalo kolosalnom pogreškom. To ne funkcionira - rekao je. To je stvar troškova jer smo počeli sa 300 osuđenika koji su čekali smrtnu kaznu, sada ih je 720. U međuvremenu nas je sve to stajalo četiri milijarde dolara.

Protiv i čuvarica u zatvoru

Smrtna kazna za sobom povlači niz žalbi i "protužalbi"  zbog čega država gubi silni novac na odvjetnike. U tu akciju štednje i abolicionizma smrtne kazne se uključila i jedna bivša čuvarica u zatvoru u San Quintinu, Jeanne Woodford zajedno sa Gilom Garcettijem, bivšim državnim odvjetnikom Los Angelesa. Poruka je ako se zbog malog proračuna otkazuje posao učiteljima ili vatrogascima te da se za ludosti oko smrtne kazne ne može dozvoljavati trošenje 185 milijuna dolara godišnje. Inače, u priči o smrtnim kaznama ima svega, tako je istaknuta epizoda silovane žene od strane navodnog serijskog ubojice još tamo 1981. godine. Ona od tada stalno mora na svjedočenja nakon svake njegove žalbe, žrtva tako već 30 godina nanovo proživljava stare traume.

- O moralnom legitimitetu smrtne kazne Amerika se dijeli desetljećima - kazao je odvjetnik Pul Mitchell iz "Lojola Law School", kako prenosi "Repubblica". - Argument troškova je politički neutralan i može dobiti najširu podršku.

Ovako hladne riječi gase emocije kao kiša vatru, jer život je život a novac je novac, tako je danas u Americi pa valjda do na kraj svijeta.

Države bez smrtne kazne
Michigan (od 1846.),  Wisconsin (1853.), Maine (1887.), Minnesota (1911.), Aljaska (1957.), Havai (1957.) Vermont (1964.), Iowa (1965.),  West Virginia (1965.),  North Dakota (1973.),  District of Columbia (1981.), Massachusetts (1984.), Rhode Island (1984.), New York (2007.), New Jersey (2007.) Illinois (2011.), Connecticut (2012.)
Fundamentalisti popuštaju
Koktel literarne i fundamentalističke religije nasilnih instinkata, spoj fundamentalistički shvaćene Biblije i colta je srž koja objašnjava zbog čega su SAD jedina zapadna država i uz Japan jedina politička demokracija koja ima još uvijek smrtnu kaznu. To je mišljenje znanog novinara "Repubblice" Vittorija Zucconija uz tvrdnju da kako se nove države pridružuju onima, koje ukidaju  smrtnu kaznu, tako ona srž postaje sve tvrđa. "Gallupovo" ispitivanje otkriva da 64 posto ispitanika vjeruje u smrtnu kaznu a njih 50 posto misli da nije primijenjena dovoljno često. Niti sadašnji predsjednik Barack Obama niti njegov izazivač za Bijelu kuću Mitt Romney na izborima 2013. godine se ne usude dovesti u pitanje izvršenje smrtne kazne. Kada je istaknuti republikanac, guverner Teksasa Rick Perry u jednoj TV debati branio, čak i hvalio egzekuciju nad Cameronom Toddom Willinghamu, kojem je odbio pomilovanje, doživio je ovacije. A Willngham je bio nevin ili je u najmanju ruku zaslužio novu istragu jer je nakon Perryjeva odobrenje egzekucije, unatoč silnim peticijama, ispalo da je teza javnog tužitelja neutemeljena.
16.000 ubijenih
Scott Turow, pisac trilera i odvjetnik, protivnik smrtne kazne se nadao da će sigurnost kako su ubili krivog čovjeka, dirnuti one iz tog tvrdog jezgra. Nije bilo tako, a ipak je 270 osuđenika u prošlih 30 godina, zahvaljujući DNA testovima, ispalo nedužnima. U dugoj koloni od 1608. godine, kada je u Virginiji radi veleizdaje ubijen kapetan George Kendall, ima čak oko 16.000 ljudi. Prema novim naučnim otkrićima tu bi moglo biti 3 posto nedužnih. Što se religije tiče, upamćen je zahtjev blaženog Ivana Pavla II. u St. Louisu za ukidanjem smrtne kazne, valjda će njegov davni apel biti uslišen.
DNA priznanje
Priča za sebe su sudske pogreške, sustavno korištenje DNA testova je ukazalo da je u proteka četiri desetljeća među onima koji su smaknuti njih 123 bilo nevino, šteta samo što im to priznanje stiže posthumno. Humanitarna kampanja diljem svijeta za ukidanje smrtne kazne osim sudskih pogrešaka kao adute navodi rasizam i etničku neravnotežu. Druga je stvar što ta nastojanja udaraju u zid konzervatizma kao val u liticu.
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno