Zadar je razrušen i nakon savezničkih bombardiranja

Zadar je, što se premalo govori, razrušen ne samo prilikom savezničkih bombardiranja, nego i nakon njih u poratnim godinama, kazala je na početku izlaganja Mlikota potkrjepljujući tvrdnje fotografijama

Vrlo zanimljivo predavanje na temu “Povijesna jezgra Zadra prije i poslije razaranja u Drugom svjetskom ratu” u sklopu Festivala znanosti u srijedu je poslijepodne u Arheološkom muzeju Zadar održala Antonija Mlikota s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru.
Predavanje je održano uz projekcije starih i vrlo zanimljivih fotografija, crteža, arhitektonskih, građevinskih i katastarskih skica i crteža, a Mlikota je u uvodu kazala kako je cilj Festivala znanosti da istraživači, sveučilišni profesori i znanstvenici izađu izvan zgrada i prostora sveučilišta, te kako je ona Arheološki muzej izabrala zato jer su upravo na poslijeratnoj obnovi porušenog Zadra povjesničari umjetnosti i arheolozi izvrsno surađivali.
– Nakon Drugog svjetskog rata i razaranja koja je Zadar u njemu doživio valjalo je, pored zgrada i građevina, obnoviti i građanski identitet grada. Zadar je, što se premalo govori, razrušen ne samo prilikom savezničkih bombardiranja, nego i nakon njih u poratnim godinama, kazala je na početku izlaganja Mlikota potkrjepljujući tvrdnje fotografijama od kojih su osobito zanimljive bile one koje su prikazivale određene građevine neposredno nakon bombardiranja i nekoliko godina nakon rata kada je stanje u usporedbi s onim nakon bombardiranja očigledno bilo znatno gore.
– Zadar je nakon završetka Rata dugo čekao na obnovu. U tom razdoblju srušile su se brojne kuće i građevine sa kojih se odnosio građevinski i ostali iskoristivi materijal. Često se neopravdano miješaju forografije iz 1945. godine s onima iz 1947. ili 1948. godine. Valja znati kako je Zadar do 1947. godine formalno još bio dio Italije, a i to kako nije bilo političke ideje što bi se sa Zadrom trebalo napraviti. Regulatorni plan iz 1947. godine koji potpisuju Kovačević, Strižić i Rašica bio je vrlo rigorozan i loš. Za obnovu Zadra velike zasluge pripadaju akademiku Miroslavu Krleži koji je bio prvi član ocjenjivačkog suda za projekt obnove Zadra kojeg je inicirao. Prve tri nagrade podijelili su arhitektonski timovi predvođeni Berislavom Kalođerom, Brunom Milićem i Vladom Ivanovićem. No, značajan dio odluka se ipak donosio na lokalnoj razni gdje su se događala velika odstupanja od planirane obnove. Plan obnove Zadra predstavljen je i sa zanimanjem praćen u svijetu, te se razmatrao kao primjer kako bi trebalo obnoviti porušene europske gradove, kazala je u nastavku Mlikota još jednom istaknuvši kako je veliki problem kod obnove Zadra bio u tome što su se projekti na lokalnoj razini mijenjali, te kako su veliku štetu starim građevinama nanijele dvije drobilice koje su se nalazile na Rivi i kod stare Tehničke škole, a koje su mljele kamenje, zapravo ostatke starih građevina praveći materijal za nasipavanje Jazina.
Potom je Mlikota na nekoliko primjera pokazala kako su neke lokacije i građevine u gradskoj jezgri izgledale prije, a kako nakon obnove: ulaz u grad, odnosno gradska vrata, Piazza dell’ erbe, palača obitelji Fanfogna, palača Bonaldi…