Alemka Markotić: “Puno je toga neobičnog oko ove bolesti, svaki dan nešto novo naučimo”

Prof. dr. Alemka Markotić ravnateljica je Klinike za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« i dio tima koji u protekla dva mjeseca upravlja krizom zbog epidemije koronavirusa. U Klinici su prije desetak dana uspjeli izolirati virus SARS-CoV-2, što predstavlja veliki uspjeh hrvatske medicine i otvara prostor za sudjelovanje Hrvatske u istraživanjima novih lijekova i cjepiva protiv koronavirusa. O svojim očekivanjima od idućih tjedana i ukidanja brojnih restrikcija, kaže da očekuje postupnu normalizaciju života.
– Očekujem da postupeno popuštanje prethodno provedenih mjera donese izvjesnu i postupnu normalizaciju života i olakšanje za privredu, ali također i dalje iznimno odgovorno ponašanje svih naših građana i poštovanje svih higijenskih mjera i socijalne distance. Kako smo zajedno uspjeli u Hrvatskoj postići pozitivnu situaciju, postupno uvodeći epidemiološke mjere i poštujući ih, tako sad zajedno moramo i dalje raditi u istom smjeru da bismo održali dobro stanje. U protivnom, situacija bi se mogla naglo pogoršati i strože mjere bi se morale na dulje vrijeme ponovo uvesti, a posljedice bi mogle biti ozbiljne i dugotrajne.

Važna istraživanja
Diljem Europe broj novooboljelih je u padu, što nam to govori?
– To je dobar trend i za očekivati je da će se situacija i u ostalim dijelovima Europe, pa i u onim zemljama s velikim brojem oboljelih i preminulih poboljšavati. Virusi imaju svoju dinamiku, a pooštrene mjere koje se provode u brojnim zemljama, vode nadam se k normalizaciji i u drugim zemljama.
U Klinici za infektivne bolesti izolirali ste vlastiti soj koronavirusa, a hrvatski je znanstveni tim upravo uspio sekvencionirati genom tog virusa. Zašto je tako važno imati svoj virus?
– Na temelju toga možemo znati koje su razlike u izolatima u svijetu. To je jako važno, onda i vi možete provoditi istraživanja koja će omogućiti bolje spoznaje. S njime možete raditi istraživanja, možete ga dati drugim istraživačkim laboratorijima, osobito onima koji ispituju lijekove i cjepiva, jer je važno da određeni lijekovi i cjepiva budu kvalitetni i učinkoviti na različite izolate virusa koji će biti izolirani u svijetu. Za ovaj virus još se ne zna kolike će promjene doživjeti i koje razlike postoje u različitim izolatima. Zato je to jako važno. Imate virus kojim možete sami ili u suradnji s drugim istraživačkim grupama provoditi važna istraživanja koja će omogućiti bolje spoznaje o tom virusu.
 

Stalno učimo
Vidjeli smo da je u Hrvatskoj među oboljelima više žena nego muškaraca, što je obratno nego u Kini, a u Sloveniji omjer je još zamjetniji, na štetu žena. Ima li to veze s karakteristikama virusa?
– Vjerojatno bi trebalo napraviti nekakve analize na koji je način došlo do zaražavanja. Možda su žene više eksponirane po prirodi svog posla, možda češće idu u trgovinu, kreću se po mjestima gdje trebaju nešto nabaviti za kućanstvo. Moguće da je to razlog, ali ne mogu spekulirati. Trebalo bi napraviti analizu i vidjeti kako će biti u drugim dijelovima Europe. Različiti socioekonomski uvjeti i način života mogu utjecati na postotak obolijevanja između muškaraca i žena.
Što ste liječeći pacijente u Klinici za infektivne bolesti naučili o koronavirusu u protekla dva mjeseca?
– Svi smo nekako u isto vrijeme učili gledajući pacijente i slušajući iskustva drugih. Teško bih mogla izdvojiti što je naša originalna spoznaja o svemu tome, što smo naučili u hodu, a što čitajući informacije i razgovarajući s kolegama. Svi zajedno naučili smo da je to jedan opasan virus koji se prenosio možda i brže nego se očekivalo. Činilo se u početku da treba imati bliski kontakt. Vidjelo se, isto tako, da može izazvati različite oblike kliničke slike, od nekih blagih do neuobičajenih.
Ne samo da pacijent može imati glavobolju, šmrcanje, kašalj, nego su se neki od njih žalili i da jako povraćaju, imaju jake proljeve, iznimno jake bolove u cijelom tijelu. Neki su imali iznimno velike promjene na plućima, a da to nije pratila klinička slika. To je nešto što je dosta neuobičajeno, jer obično kad imate tešku bolest, imate velike promjene na plućima. Ovdje je znalo biti obrnutih situacija. U početku smo dobivali informacije s radiologije da treba brzo reagirati jer je bolesnik u životnoj opasnosti, a ispred sebe imamo čovjeka koji ima samo blage simptome. Oni koji su imali tešku kliničku sliku, znalo se dogoditi da imaju blaži nalaz, manju zahvaćenost pluća. Vidjeli smo i da se virus može i dulje vrijeme zadržati u nosu, razgovaramo o tome s drugim kolegama. Puno toga je neobičnog, svaki dan nešto naučimo.

Ispitivanje virulencije
Najavili ste da ćete na Klinici raditi pokuse u smjeru otkrivanja duljeg prisustva virusa u tijelu?
– Pokušat ćemo vidjeti možemo li izdvojiti virus u stanicama kod osoba koje tako dugo imaju virus u nosu. To nisu standardni testovi gdje vi možete izdati nalaz i reći je li netko infektivan ili ne. Ali koristeći metode klasične virusologije možda bismo mogli odgovoriti na neka pitanja, u smislu ima li virus sposobnost umnožavati se i biti aktivan na nekim stanicama. To bi moglo indirektno govoriti o njegovoj virulenciji, mogućnosti da zaražava stanice.
O kakvoj se metodi ispitivanja radi?
– Kao kliničar uzmete bris iz nosa bolesnika, stavite u tekuću podlogu gdje ima određenih sastojaka koji omogućavaju virusu da preživi. Virus se otpušta u tu tekućinu gdje može preživjeti, tekućina se uzme, stavi na kulturu stanica, i onda na toj kulturi stanica možemo vidjeti izaziva li oštećenja za pet do šest dana. Ako dolazi do oštećenja, dokazujemo indirektno da se virus počeo umnožavati u tim stanicama i da ima potencijal za širenje. To bi mogao biti nekakav indirektan dokaz. Ako ne vidimo ništa, onda možemo pretpostaviti da ukoliko ga molekularnom metodom možemo dokazati, da je izgubio svojstvo gdje može nešto značajnije napraviti na stanicama.
Pokazalo se da bi i nikotin mogao imati zaštitnu ulogu u razvoju COVID-19 pa se čak govori o nikotinskim flasterima za zdravstvene djelatnike?
– Vidjela sam to. Trebalo bi malo više dokazati, ali sve što je netko primijetio vrijedi istražiti. Zasad ništa više od jednog novinskog članka na tu temu nisam vidjela, trebat će ipak malo više od toga prije nego sebi dopustimo lijepiti flastere.

Lijeka još nema
Iz različitih država dolaze oprečne informacije o koristima nekih lijekova, na primjer Remdesivira i hidroksiklorokina, u liječenju COVID-19. Ima li neki od raspoloživih lijekova potencijal?
– Još uvijek nema sustavnih studija za većinu tih lijekova, a ispitivanje Remdesivira je u završnoj fazi i rezultat se očekuje krajem ovog mjeseca. Neslužbene informacije su i pozitivne i negativne, pa bih se suzdržala od komentara još nekoliko dana. Što se tiče hidroksiklorokina, on isto tako nije ispitivan u sustavnim studijama gdje su obuhvaćeni i bolesnici i kontrolna skupina za usporedbu. Svjetska zdravstvena organizacija upravo pokreće veliku studiju gdje bi se četiri do pet različitih lijekova uključilo u organiziranu kliničku studiju. Ako odete na službenu stranicu Europske agencije za lijekove, tamo upozoravaju da niti jedan od lijekova koji se koriste zasad nema jasne potvrde da liječi COVID-19.
Naravno, kad nemate lijek, znanstvena i stručna zajednica pokušava razmjenjivati iskustva i informacije na osnovu kojih pokušava davati neke lijekove. Sve je to na neki način opravdano, a mora biti zakonski i proceduralno provedeno. Ali još nema studija na osnovu kojih bi mogli stopostotno reći – taj je lijek učinkovit, njega treba koristiti u liječenju COVID-19.
Kakvo je vaše iskustvo s tim lijekovima u Klinici?
– Mi smo davali i nešto klorokina i hidroksiklorokina, a spremamo se na razini Klinike napraviti analizu podataka koje imamo. Kolege imaju osjećaj da je takvo liječenje bilo učinkovito, ali moramo analizirati nuspojave koje su se javile. Moraju se postaviti realna mjerila na osnovu kojih ćemo procijeniti učinkovitost i onda drugima prenijeti naša iskustva.

Liječenje plazmom
Američka biotehnološka tvrtka ponudila vam je suradnju nakon izoliranja koronavirusa u Klinici. To je tvrtka koja se bavi bioterapijom, znači da biste potencijalno surađivali na novom lijeku?
– Ne znamo sve podatke prije nego potpišemo ugovor, a ovih dana bismo trebali dobiti dokumentaciju od njih i potpisati obavezu o čuvanju i povjerljivosti podataka. Generalno znamo o čemu se radi, ideja je te kompanije pokušaj da se u postojećoj modernoj tehnologiji koriste određene imunološke stanice, koje mogu djelovati na viruse i na tumore, jer smatraju da bi možda to moglo djelovati i na COVID. S obzirom da imamo virus, istreniran tim, laboratorijske uvjete, kontaktirali su nas, a i jedna i druga strana pozitivne su prema mogućoj suradnji.
Kad biste počeli surađivati i koliko bi to trajalo?
– Te detalje ne mogu iznositi, obvezivat će nas mjere čuvanja podataka.
Jeste li izračunali kolika je smrtnost od COVID-19 u klinici koju vodite?
– Nismo to još izračunali. Inicijalno što mogu pretpostaviti je da smo u europskom prosjeku ili možda čak u nekom boljem postotku. To ćemo napraviti i izvijestiti javnost.
Broj oboljelih se smanjuje i imamo dobru situaciju, no da stvari krenu na gore, kad bi na red došlo liječenje krvnom plazmom pacijenata koji su ozdravili?
– Imamo razgovore oko toga i pripreme da se i to pokuša napraviti. Moramo do kraja napraviti tehničke pripreme i vidjeti hoće li biti dovoljno ljudi koji su ozdravili i koji su u stanju dati dovoljno krvi za pripremu takve plazme. Morate ne samo biti negativni, nego i u dobroj kondiciji. Kad slušate te pacijente, vidite da su oni jedno dulje vrijeme još dosta iscrpljeni. No vjerujem da ćemo i tu moći nešto napraviti.