TOMISLAV ROGIĆ TUMBA: “Indijci nisu gladni pobjeda, njima je raspoloženje isto pobijedili ili izgubili”

Uvijek je interesantan sugovornik, pa niti ovoga puta nismo sumnjali da ćemo se s Tomislavom Rogićem, koje svi u Zadru znaju kao Tumbu, pošteno napričati. Trenutačno obavlja posao trenera vratara u reprezentaciji Indijeu stručnom stožeru izbornika Igora Štimca. Nakon Zadra trenerski put Rogića je odveo u ukrajinski Šahtar gdje je stekao odličnu reputaciju, a nakon nekoliko godina put ga je preko Zenita odveo u Club Brugee. U međuvremenu je bio i trener vratara u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji sa Štimcem koji je bio glavni inicijator Tumbinog angažmana i u reprezentaciji Indije. Uobičajeno prvo pitanje u ovo vrijeme pandemije koronavirusa bilo je što se radi kada se ništa ne radi i kako se nosi s ovom svjetskom pošasti?
– Jedva čekam da ovo ludilo prođe i da se opet vratimo na staro – kazivao je Tumba.
– Imam kuću na selu, pa ipak nisam u potpunosti zatvoren u stanu. Nikada više puta u životu nisam pokosio travu. I svaki put kada uzmem kosilicu u ruke sjetim se našeg oružara Mira koji se brinuo o travnjak na Stanovima. A mi nismo razumijeli kada je nas golmane špotao po kišnom vremenu da mu upropaštavamo travnjak. Sada ga itekako dobro razumijem. Uspio sam se u ovome periodu baviti pituravanjem stana i kafića. Eto, bar sam naučio farbati, nije svako zlo za zlo. Uz to malo treniram, posebno rukomet svako jutro sa svojim nećakom Dinom. Znamo se dobro umoriti. Na sve načine pokušavam ostati zdrav jer ovo je definitivno velika svjetska pošast i treba ostati miran i staložen.

Put u Indiju
Posljednji put kada smo se sreli, a to je bilo krajem siječnja ili početkom veljače Tumba se spremao u Indiju. U to vrijeme pandemija koronavirusa nije bilo u Europi i Indiji, samo u Kini?
– Otputovali smo u Indiju predvođeni izbornikom Igorom Štimcom i nismo tada niti razmišljali da bi se ovako nešto moglo raširiti po cijelom svijetu. U tom trenutku koronavirus je harao KInom, ali u ostalim zemljama ga nije bilo, tek po nekoliko slučajeva. Kada smo došli u Indiju bilo je tek desetak slučajeva zaraze što je zanemarivo na broj stanovnika u toj zemlji koja je druga najmnogoljudnija na svijetu. Međutim vrlo brzo je odgođena utakmica s Katarom koja se trebala igrati u ožujku, a malo naon toga i dvije utakmice koje smo imali po rasporedu u lipnju i to protiv Bangladeša i Afganistana. Nije nam preostalo ništa drugo nego se vratiti u Hrvatsku. Ne znam točno kada je to bilo, negdje oko 7., 8. ožujka, ali pamtim da je bilo dva dana prije nego što je donesena odluka da se po povratku u Hrvatsku ide u obaveznu samoizolaciju. Do tada Indija nije spadala u rizičnu zemlju i nakon nekoliko pitanja mogao sam put Zadra.
U kakvom statusu ste trenutačno, tj. kada ovo sve prođe vraćate li se s izbornikom Štimcem za kormilo Indije?
– Koliko nam je u ovome trenutku poznato naš status je nepomijenjen. Put Indije bi trebali negdje iza Velike Gospe, a nastavak pretkvalifikacija slijedi u rujnu. Iako, u ovome trenutku ništa nije sigurno. Ne znam na koji način ćemo odigrati tri utakmice u rujnu, jer ne treba zaboraviti da se igra i njihovo prvenstvo. Vjerojatno će se skrojiti neki novi rasporedi. Katar je predlagao turnir koji bi se igrao kod njih, ali to za sada nije prihvaćeno. Činjenica je da mi nemamo šanse ući u glavne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, ali idemo utakmicu po utakmicu. Indija nikada nije igrala kvalifikacije za SP, jer je to teško pored Katra koji je prvak Azije. Uostalom dalje ide prvak grupa i dvije najbolje kvalificirane reprezentacije.

Niža razina
Kako je izbornik Štimac zadovoljan napretkom reprezentacije Indije pod njegovim kormilom i na kakvom je nivou nogomet u jednoj od najmnogoljudnijih zemalja svijeta?
– Mi smo došli u lipnju i odmah se prihvatili posla. Međutim, činjenica je da Indija nije reprezentacija s kojom se mogu napraviti velike svari. Definitivno je Igor Štimac zajedno sa stručnim stožerom napravio pomak s ovom reprezentacijom, ali to još uvijek nije dovoljno da uđemo u kvalifikacije za SP. Odigrali smo nekoliko dobrih utakmica, s Bangladešom 1:1, protiv Katra 0:0. Možda nam u ovome trenutku nedostaje bod ili dva. Ako bi Indijce uspoređivao s nama rekao bih da uopće nisu gladni pobjeda. Njima je raspoloženje isto pobijedili ili izgubili. Jednostavno to nije u njihovoj kulturi. Čudili su se kada sam ja nakon jednog poraza u svlačionici »zalijepio« bocu vode u zid. Ni tehnički ni taktički nisu na razini Europljana i većine svijeta. Njima prvenstvo traje od listopada do ožujka. To jednostavno nije dovoljno za veću razinu nogometnog znanja. Odigraju 26 ili 28 utakmica što je u odnosu na Europu premalo. Liga im nije loša jer svaki klub ima po pet, ili šest dobrih stranaca. Međutim, njihovi igrači koji na kraju zarše u reprezentaciji nisu klasa od koje bi se mogli očekivati veliki rezultati. Uostalom, kvalifikacije počnu u rujnu nakon šest mjeseci koliko oni nisu takli loptu. Toliko ozljeda tijekom utakmica nisam vidio u životu. A posljednjih pola sata utakmice svodi se na to da pet igrača igra u napadu, a pet u obrani. Kao da se igra u dvorištu.
Nakon dugogodišnjeg angažmana u Šahtaru kod trenera Lucescua, uslijedio je Zenit pa ste otišli ste u Belgiju kao trener vratara u Club Brugge koji je onda vodio Ivan Leko. Kako pamtite tu epizodu?
– Za Club Brugge me vežu lijepa sjećanja. Uostalom kako i ne bi kada smo bili prvaci Belgije i uz to igrali Ligu prvaka. Meni je Liga prvaka natjecanje koje nema premca, osim naravno europskog i svjetskog prvenstva. To je jednostavno drugi svijet i uživao sam, kako u Šahtaru, tako i u Club Brugge. U Ligi prvaka smo bili vrlo uspješni osvojivši šest bodova. Četiri boda smo uzeli Monacu, po jedan Atleticu i Borussiji. Uz to smo bili li na pripremama u Katru gdje je u isto vrijeme bio i Niko Kovač sa Bayernom. Žao mi je samo što nisam tamo dočekao završetak njihovog novog kampa koji je vrhunski. U svakom slučaju bila je to epizoda koje ću se vrlo rado prisjećati – kazao je na kraju razgovora Tomislav Rogić.
 

Ne mogu zamisliti finale Lige prvaka bez gledatelja

Ovih se dana napokon otvara mogućnost treniranja nogometih klubova diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj. Smatrate li da će se nacionalna prvenstva, Liga prvaka i Europska liga ipak završiti pa makar to bilo tijekom ljeta?
– Mislim da će se u konačnici završiti većina nacionalnih prvenstava, ali bez gledatelja jer u ovome trenutku ne vidim način kako to drugačije organizirati. Mislim da bi se već sredinom svibnja mogle nastaviti neke lige i ako bi to bilo tako prvenstva bi završila do sredine srpnja. Sigurno će to biti po ubrzanom ritmu kako bi se igračima omogućila stanka do početka sljedeće sezone. Naravno, sve pod uvjetom da se zaraza opet ne raslamsa i pod velikim mjerama opreza. Igračima sigurno neće biti lako nakon ovako duge stanke i bit će ozljeda. Što se tiče Lige prvaka i Europske lige ne mogu zamisliti da se igraju pred praznim tribinama. To jednostavno ne bi bilo to pa mislim da će se maksimalno odugovlačiti s time kako bi se ipak stekli uvjeti da na tribinama budu navijači.
 

Žao mi je sportaša koji su ove godine bili na vrhucu

Europsko nogometno prvenstvo je odgođeno, kao i olimpijske igre. Je li to bilo jedino rješenje i podržavate li UEFA-u i MOO-u toj odluci?
– Vidjeli smo da su čelnici UEFA-e i MOO-a odluku odgađali do zadnjeg trenutka. Međutim, kada se vidjelo kakve razmjere ima epidemija odgodili su i Europsko prvenstvo i Olimpijske igre. Mislim da je to bila jedina moguća i realna odluka. Što se tiče Europskog nogometnog prvenstva nije bilo nikakvog smisla ugroziti zdravlje sportaša, a uz to ga igrati bez navijača koji tom natjecanju daje posebnu draž. Vjerujem da ćemo sljedeće ljeto moći svi zajedno uživati u majstorijama najboljih europskih nogometaša, prije svega naših vatrenih. Uostalom, s obzirom da je Svjetsko prvenstvo u Kataru tek na zimu bit će dovoljno vremena i za kvalifikacije i za pripreme. Slična je stvar s Olimpijskim igrama u Tokiju koje su odgođene. Ipak, olimpijske igre su svake četiri godine i vjerojatno je ova godina bila posljednji vlak za neke starije sportaše. Zbog toga mi je žao jer za godinu dana vjerojato neće moći pružiti ono što su mogli ove godine. Ima takvih primjera i u nogometu jer svi znamo da su Luka Modrić i još neki naši reprezentativci zbog godina najavljivali odlazak. Siguran sam da će se Luka i ostali strpiti i donijeti nam još puno radosti na europskoj nogometnoj smotri kao onda u Rusiji na SP-u.
 

Zadar zaslužuje prvoligaša i pristojan stadion

Nezaobilazno je pitanje NK Zadar koji nema svijetlu budućnost. Smatrate li da je odlazak u stečaj realnost i je li se to moglo izbjeći?
– Za mene je Zadar uvijek prvi i bit će prvi. Zadar je moj grad i gdje god sam bio pričao sam o najlipšem gradu na svitu. Naravno, NK Zadar u mom srcu ima posebno mjesto jer je to klub u kojem sam ponikao i igrao tijekom svoje vratarske karijere. To je klub koji je iznjedrio četiri srebrna hrvatska reprezentativca. I najboljeg igrača na svijetu Luku Modrića. Indija ima milijardu i 400 milijuna stanovnika i nema igrača koji može primirisati kvaliteti ove četvorice koji su rođeni i ponikli u Zadru od 80 tisuća ljudi. Zadar bi bio kao jedan manji kvart Bombaja. I kada to ispričam Indijcima oni uopće ne mogu pojmiti kako je jadan tako mali grad mogao dati tako velike svjetske nogometne zvijezde. A sada dolazimo do one priče da mi nismo znali sačuvati klub u kojem su ponikli ti reprezentativci i iz kojeg bi sigurno u budućnosti stasali novi »vatreni«. Mislim da je to sramota i nitko me ne može uvjeriti da Zadar ne može imati prvoligaša i pristojan stadion. Zadar je grad košarke, ali isto tako ljudi u Zadru vole nogomet i uopće sport, a o tome svjedoče i puni Stanovi kada god smo u prošlosti imali rezultat.