O Tibetu i Kini iz geografske perspektive

U organizaciji Hrvatskoga geografskog društva – Zadar u srijedu je održano još jedno u nizu ovogodišnjih popularno-znanstvenih predavanja. Ovom prigodom gostujući predavač bio je prof. dr. sc. Pavel Ptaček sa Geografskog odjela Sveučilišta Palacký iz češkog grada Olomouca koji u Zadru boravi u sklopu projekta međunarodne razmjene CEPUS. Predavanje pod nazivom „China and Inner Tibet: nature and people” održano je uz projekciju dijapozitiva, te je imalo putopisan karakter, a utemeljeno je na znanstveno-istraživačkom putovanju čeških geografa po prostoru Kine i Tibeta.
Predsjednik HGD – Zadar, prof. dr. sc. Damir Magaš u uvodnom je dijelu pozdravio gosta zadarskih geografa, nakon čega je prof. Ptaček započeo s izlaganjem pred znatnim brojem zainteresiranih gostiju, većinom geografa i studenata geografije, ali i etnologije.
Putovanje smo započeli u glavnom gradu Pekingu, otkud smo krenuli prema jugozapadu prema Tibetu. Na koncu smo iz Tibeta otputovali na sjever Kine, do pustinje Gobi i kineske Mongolije, istaknuo je prof. Ptaček u uvodnom dijelu predavanja prikazavši rutu putovanja na interaktivnoj karti. Kako je naglasio, najviše su se koristili željeznicama jer su u Kini vlakovi najučinkovitiji i najpouzdaniji oblik prometa.
Na putu prema Tibetu češka je ekspedicija posjetila i milijunski grad Chengdu u pokrajini Sechuan, jednu od kineskih urbanih „ljudskih košnica”, koje praktički rastu iz dana u dan, ponajprije radi intenzivnog doseljavanja stanovništva iz ruralnih krajeva. Otvaranje Kine globalnim gospodarskim procesima i odmak od klasične planske ekonomije socijalizma u posljednjem je desetljeću lansirao ovu zemlju u vrh najbrže rastućih gospodarstava u svijetu. Uz promjene u načinu života velikog broja populacije, ovakav strelovit rast odrazio se i u nekim nepovoljnim trendovima – ponajprije u devastaciji okoliša, ali i u narušavanju svjetske gospodarske i monetarne ravnoteže. Svjetska se ekonomija još uvijek prilagođava novim ekonomskim „tigrovima” s istoka među kojima, dakako, prednjači upravo Kina.
Jedna od karakteristika moderne Kine je i novi odnos prema religijama, o čemu smo se osvjedočili kako smo dolazili sve bliže i bliže Tibetu. Naime, nakon prvotnih negativnih odnosa i de facto marginalizacije religija (u tibetanskom slučaju i potpune devastacije lamaističkih samostana), danas religije doživljavaju svojevrsno oživljavanje, a kineske vlasti ih u kontekstu kulturne raznolikosti nastoje i turistički valorizirati, dodao je Ptaček.
Tibetanska kultura i običaji posebno su fascinirali češke znanstvenike. Protkanost svakodnevnog života Tibetanaca religijom vrlo je intrigantna, a predstavlja i jedan od stupova tibetanskog poimanja života i svijeta. U današnjem Tibetu središta gradova su fizionomski izmijenjena, te je u njima prisutna kineska kultura i arhitektura. Tibetanci žive uglavnom na rubovima gradova ili u selima, te su siromašniji i slabije obrazovani. Za dolazak u Tibet potrebna je posebna dozvola, a tijekom boravka uz vas je obavezno i poseban „turistički vodič” koji je u pravilu pripadnik kineske specijalne policije.
Unatoč određenim restrikcijama, iz prve smo se ruke uspjeli upoznati sa srži tibetanske kulture i načina života. Iako je spomenuta kultura ugrožena stalnim kineskim doseljavanjem i promjenama u fizionomiji naselja, vjerujem da će se tibetanska kulturološka i religijska posebnost uspjeti očuvati, ponajprije zbog činjenice da su u posljednjih 20 godina obnovljeni brojni samostani, kao što je Daige Gompa koji smo posjetili, naveo je Ptaček završivši predavanje s nekoliko fotografija sa sjevera Kine koji je grupacija posjetila nakon Tibeta.
Na kraju izlaganja, prof. Magaš je gostujućem izlagaču zahvalio na temi koja je umnogome približila zadarskoj publici brojne geografske i kulturološke osobitosti Kine i Tibeta, a prof. Ptačeku je dodijeljena i prigodna zahvalnica Hrvatskoga geografskog društva – Zadar.