Tlak raste, znojenje izbija, disanje se blokira!

Među pitanjima ključno je jedno, tzv. relevantno pitanje na koje odgovor zna samo policija i ispitanik. Kad ispitanik na to pitanje da lažni odgovor poligraf bilježi fiziološke reakcije, objašnjava Čakarun, koji prateći na monitoru reakcije već zna da ispitanik na poligrafu nije prošao, no to mu, dok ne završi testiranje, ničime ne smije odati

Kad se puls ubrza, tlak raste, disanje postaje nepravilno, a znojenje pojačano poligraf bilježi laž. I ne može ga se prevariti, uvjereni su poligrafski ispitivači!
Ovim uređajem, nazivanim i detektorom laži, koji je široj javnosti poznat najviše iz filmova, policija svih zemalja služi se svakodnevno kako bi provjerila točnost nečijega iskaza.
Već dvanaest godina u svom tri desetljeća dugom radu u kriminalistici, ovim se uređajem koristi i Vitomir Čakarun, jedini poligrafski ispitivač u zadarskoj Policijskoj upravi. Pred njim su, sjedeći u udobnoj fotelji, ali s poligrafskim priključcima na sebi “pali” mnogi kriminalci – od pljačkaša i dilera do ubojica i silovatelja, ali i odahnuli brojni ispitanici jer ih je poligraf eliminirao s popisa osumnjičenika za određeno kazneno djelo.
– Uvijek mi je drago kad se ustanovi da je riječ o nedužnom čovjeku koji je tijekom poligrafskog testiranja govorio istinu i da nije povezan s događajem koji policija istražuje, govori Vitomir Čakarun, a o reakcijama onih koje ovaj iskusni kriminalist obavijesti da na poligrafu nisu prošli, kaže da ljutnje uglavnom nema, a znaju mu i reći: “Svaka vam čast, da nema poligrafa nikad ne bih priznao”.
Poligrafsko testiranje je dobrovoljno i na njega se ne može nikoga prisiliti. Također, ispitanik koji prethodno daje pismenu suglasnost za testiranje, u svakome trenutku tijekom testiranja može prekinuti postupak. No takve situacije, kaže Vitomir Čakarun, vrlo su rijetke i u svojoj praksi imao je tek dva do tri takva slučaja kad je ispitanik prekinuo testiranje shvativši da će biti razotkriven. Inače, praksa pokazuje kako samo jedan od sto ljudi odbije poligrafsko ispitivanje.
Suprotno mišljenju velikoga dijela javnosti da se na poligrafu testiraju uglavnom počinitelji nekoga kaznenog djela, policiji ovaj uređaj najčešće služi kako bi eliminirala kao osumnjičenike mnoge osobe koje se tijekom istrage dovode u vezu s određenim kaznenim ili nekim drugim djelom, kako bi suzila istragu i usmjerila je na manji broj ljudi, i tako brže pronašla krivca.
– Sve reakcije javljaju se u prvih pet do deset sekundi od postavljenog pitanja. Među pitanjima ključno je jedno – tzv. relevantno pitanje na koje odgovor zna samo policija i ispitanik. Kad ispitanik na to pitanje da netočan odgovor odnosno kad laže, poligraf bilježi reakciju na laž – ispitaniku tlak naglo raste, znojenje je izraženije, disanje se blokira. Ispitanik tada često zaustavlja dah, a nakon laži na relevantno pitanje često se poremete fiziološke reakcije i pri odgovorima na sva pitanja koja slijede, iako su ona samo kontrolna ili irelevantna odnosno nevažna jer se ispitanik-krivac boji da je razotkriven, objašnjava ispitivač Čakarun, koji prateći na monitoru računala reakcije već zna da ispitanik na poligrafu nije prošao, no to mu, dok ne završi testiranje, ničime ne smije odati.
Vitomir Čakarun otkriva i to kako se policiji katkad javljaju pojedini građani koji bi željeli na poligraf “priključiti” bračnog partnera i provjeriti njegovu (ne)vjernost, no takve bizarne zahtjeve policija ne ispunjava.