ANTE NAZOR "Došao sam na 0-4 u ABA ligi i svi su mi kazali da sam potpuno lud"

Slika korisnika mkvanja
Sezona u kojoj su košarkaši Zadra plesali na rubu provalije obasjana dostojnom otporu Cedeviti u polufinalu doigravanja domaćeg prvenstva
Govorili su mi da radije neka to netko drugi završi i da se krene od nule. Ali mislim da je trebalo pokazati petlju da se i tako nešto može izvući - kaže Nazor
PIXSELL
Ante Nazor

Sezona za košarkaše Zadra u kojoj su ukupno odigrali 58 utakmica u svim natjecanjima završila je dramatično kako je zapravo i započela tamo još krajem rujna prošle godine. Bila je to sezona u kojoj nije nedostajalo velikih uzbuđenja, s mnogo padova i jako malo uspona. Sezona u kojoj su se izmijenila dva trenera, te pristigla i tijekom nje otišla čak četiri Amerikanca (Davis, Grant, Vaughn, Little) dok je peti (Magarity) pola sezone proveo pod suspenzijom. Bila je to sezona s oznakom povijesna u onom negativnom smislu jer je u ABA ligi na gostujućim terenima ostvareno više pobjeda nego na svom terenu (4-3), te je Zadar morao na kraju odigrati čak 25 utakmica da se na ljutu muku osigura nastup u sljedećoj regionalnoj sezoni. Bila je to sezona u kojoj je Zadar znao prosuti 24 poena prednosti protiv Zaboka ili biti deklasiran od Hermesa i Osijeka, a s druge strane moćnu Cedevitu skoro dovesti do očaja. Sve to uglavnom je palo na leđa 40-godišnjeg Antu Nazora koji se usudio uzeti po treći put u karijeri uzde kluba s Višnjika, u teškom trenutku nakon smjene Aleša Pipana pri kraju listopada prošle godine. Od tog trenutka do danas Nazor je vodio Zadar u 50 utakmica s ukupnim omjerom pobjeda i poraza 31-19, i na koncu s relativnim sretnim svršetkom ovosezonske priče u koju se ubraja ponajprije potvrda ostanka u ABA ligi  kao i triler playoff završnica polufinala kontra Cedevite.

Spašavanje žive kože

- Došao sam na 0-4 u ABA ligi i svi su mi kazali da sam potpuno lud. Govorili su mi da radije neka to netko drugi završi i da se krene od nule. Ali mislim da je trebalo pokazati petlju da se i tako nešto može izvući. Krenuli smo jako dobro i tada kad je trebalo napraviti dodatni iskorak počeli su problemi što se tiče ozljeda, suspenzija, playmakera (Grant op.a) koji sigurno nije bio dorastao voditi ovu momčad, pa mladih igrača koji su bili nezadovoljni, pa tog mog štrajka jer su financije malo zaštekale taman kad je trebalo učvrstiti disciplinu. I onda je taj problem počeo izlaziti na površinu i vidjeli smo kod pojedinaca određenu neprofesionalnost, nedolično ponašanje – započeo je analizu sezone Ante Nazor u kojoj je proročanstvo grčevite borbe za ostanak u regionalnoj ligi bilo uočljivo već po njegovom dolasku na Višnjik.

- Kad je splasnuo taj početni šok promjenom trenera trebali smo intervenciju kako bismo spasili svoju kožu. ABA liga je bila jako zeznuta, dva kluba su ispadala. Ispala je na kraju Olimpija koja je nakon Budućnosti, Zvezde i Cedevite imala najveći proračun. Tako da uopće nije bilo bezazleno. Igrali smo mnoge utakmice kvalifikacijskog tipa, čak i u prvom dijelu, poput Krke vani. Jednostavno kad nam je playmaker pobjegao, na trenutke se znalo dogoditi da su nas Luka Tomas i Lovre Bašić spašavali u nekim utakmicama. Recimo, početkom ove godine protiv Olimpije na Višnjiku Luka Žorić, koji je odigrao prve minute nakon sedam mjeseci pauze, izvlači nas u produžetku utakmice koja bi da se izgubila i presudila o ostanku u ligi. Te neke utakmice smo se zaista izvukli na zadnju loptu i smatram da je sport toliko pravedan da nismo ni zaslužili da Pullenova lopta u majstorici iziđe van. Imali smo dosta tih pobjeda ove sezone gdje smo samo nijemo promatrali kako let lopte upućen od protivnika u zadnjim sekundama ne pronalazi svoj cilj, recimo u Skopju, pa u Novom Mestu, pa Pullenov šut u trećoj na Višnjiku... Tako da zaista smatram kako uvijek dođeš tamo gdje zaslužiš biti i da smo jednostavno uspjeli izvući sezonu – istaknuo je Nazor mnoge situacije koje su se ispriječile na teškom putu kroz sezonu koja je ispala na kraju dobra kako je izgledalo sve tmurno polovicom travnja kad je nakon poraza od MZT-a na Višnjiku zazvonio zadnji alarm za uzbunu. Od tada pa do majstorice s Cedevitom u polufinalu domaćeg prvenstva Zadar je pokazivao ono ljepše lice i u toj metamorfozi cijele momčadi iako možda malo zakašnjeloj je Nazor pronašao pozitivniji dio priče vezanog za minulu sezonu.

- Zahvaljujem svima. I svojim igračima bez obzira na probleme koje smo imali, upravi koja je pokazala stvarno petlju kad je bilo najteže, hladnu glavu za ostati na zemlji i pokuša sve izvući posebno nakon domaćih poraza od Krke i MZT-a. To je teško u sredini kakva je zadarska s izraženim kričavim bojama i emocijama. Upravi stoga treba skinuti kapu na tome. Također zahvalio bih se i vama novinarima jer ste imali puno štofa za biti negativni, ali ste ostali kad je najviše zaškripalo u pozitivnom tonu i to je pomoglo u velikoj mjeri da sve ne ode u onu najgoru, krajnju negativnost. Trebalo je izvući cijelo nastalu situaciju s ostankom u ligi i kad se to uspjelo onda se podvlači crta i kaže se što i kako. Nije bilo lako, ali to je sport, to je izazov. Tu treba biti fajter do kraja i to je jedino dobro u ovoj priči.

Momčad prepuna apsurda

Sad kad je sve to iza vas, je li došlo vrijeme za podvući tu crtu i kazati što je to bilo loše ili bolje reći trulo u vašoj svlačionici, i s kojim ste se sve problemima suočavali na tom putu o čemu je javnost jako malo ili ništa znala.

- Kad netko ima izražen ego to je po meni, hajdemo simbolički reći, zlo. Kao kad je netko ponizan onda je to dobro. Što se dogodilo ovoj momčadi mogu tek slikovito objasniti. Bilo je dosta igrača silom prilika koji su se više bavili sobom nego košarkaškom igrom. Jesam li ja uzeo šut, jesam li više igrao...? I kad ih imaš dosta takvih u svlačionici ne možeš se baviti košarkaškom igrom. I uspjeli smo to nekako tek pred kraj sezone iznivelirati, da na kraju ipak prevlada to dobro pleme nad ovim zlim. Nažalost tek smo se počeli baviti košarkaškom igrom, fazom obrane, fazom napada u zadnjih mjesec dana. A imam osjećaj da smo se cijelu sezonu bavili samim sobom. Nije bez veze što se gleda taj govor tijela igrača na terenu i na klupi. Primjerice mlada momčad FMP-a ovdje na Višnjiku je svaki koš slavila i s klupe i na terenu kao da su zabili gol, a mi glavu u pod. To je ono košarkaško dobro s jedne i košarkaško zlo s druge strane – iznio je općenito Nazor što se sve moralo gurati pod tepih kroz sezonu u kojoj struka kluba kao i navijači su bili u teškoj dvojbi pred svaku utakmicu na koji način će momčad reagirati na terenu. Oscilacije kao zaštitni znak pratile su ih praktički od prve utakmice protiv Cedevite na Superkupu u Laktašima do ove posljednje s istim protivnikom na Višnjiku.

- Od mog dolaska u listopadu prošle godine me dočekala momčad prepuna apsurda. Momčad u kojoj play odigra vrhunski u Beogradu protiv Partizana (Grant op.a.) i onda sljedeće kolo u Novom Mestu ne može prenijeti loptu u drugo polje u roku osam sekundi. To je na ovoj razini natjecanja zapravo veliki apsurd. Ili recimo da ti dođe igrač nakon dvije godine pauze od košarke (Dašić op.a.), praktički bez koljena, i na kraju postane najbolji obrambeni igrač. Ili da veteran od 36 godina dođe bez priprema unazad šest mjeseci izvlačiti na kraju bitne utakmice s glavom u parketu (Žorić op.a.). Oscilacije su bile ogromne. Apsurd je da se dobije Cibona s preko 30 razlike što je ujedno i najveća pobjeda Zadra u povijesti nad Cibonom, pa nakon četiri dana izgubite od Hermesa kao da ne postojite na terenu. Protiv Partizana igrate vrhunsku utakmicu, a pet dana poslije kod Krke se ne možete sastaviti s loptom. To su razmaci od samo nekoliko dana i to je dokaz kako je ova momčad imala nevjerojatne amplitude.

Pogrešna selekcija

Tko je kriv za to? Pogrešna selekcija, nekompatibilnost pojedinih igrača, ili se promašilo na početku prošle sezone ili pak na početku ove?

- Veliki je mislilac Konfucije kazao: "Kad nešto u startu pogriješiš milimetar, na kraju to postanu kilometri". Sigurno je napravljena pogrešna selekcija igrača, apsolutno. Sigurno je da kad mijenjate momčad nikad ne znate kako će reagirati. Sigurno je da su bili neki loši odnosi unutar svlačionice što se vidjelo do samog kraja sezone vezano uz odstranjivanje Littlea. Također, nije se samo osciliralo između utakmica, nego i unutar pojedinih utakmica se recimo dolazilo vrhunskom igrom na prag pobjede nad Cedevitom, i onda se potpuno raspadnemo u produžetku. Zašto? Imamo Partizana dobiti zadnjim šutom, ne pogodi se i ode se u produžetak te onda kao da se izgubi vjera da se može pobijediti. Dosta je primjerice bilo da se u našim redovima nekog preskoči u napadu i onda kreću predbacivanju zašto mu lopta nije došla, pa se onda ne odigra obrana i nastane nered, i sve ode k vragu. Bilo je dosta problema što se tiče uspostave profesionalizma i što se tiče uspostave discipline. Nekad igrači nisu bili sposobni u kontinuitetu pružati partije uz minimalne oscilacije. Pojedini igrači su znali odigrati od briljantnog do utakmica kad su samo štetu radili na terenu. Evo, recimo Little. Na trenutke izgleda kao Jordan, a na trenutke kao truba. Sigurno ima neke psihofizičke limite, jer da nema igrao bi u NBA ligi.

Upravo spomenuti Little kao i preostali Amerikanci pristigli na Višnjik ove sezone nisu pogođeni. Kao da nisu disali za klub poput primjerice nekih prijašnjih sezona u kojem je bilo igrača poput Travisa, Bostica, pa i Knowlesa.

- To je sada trend. Ako pogledamo Cedevitu sada onda ćemo uvidjeti jednake probleme koje smo mi imali, Budućnost ista stvar. Je li to bolja platežna moć Razvojne lige u SAD-u, pa oni bolji igrači ostaju tamo blizu ulaska u NBA. Zato Zadru treba da bi se izbjegla situacija 'pogodi ili promaši s Amerikancima' baza igrača, platforma i to od zadarskih igrača. Stranci bi trebali samo oplemenjivati tu našu jezgru i biti u službi sustava i momčadi, a ne da budu vedete koje će samo stvarati komplikacije. To je neko moje viđenje.

Ako se nije već pogodilo s Amerikancima nekako je dojam da je dolazak veterana Žorića i Dašića bio pun pogodak. Ne samo s igračke strane već i s karakterne, jer se primijetio njihov utjecaj na svlačionicu u trenucima kad je izgledalo da ćete se spotaknuti preko MZT-a.

- To su ljudi koji su igrali u Fenerbahceu i Realu, koji su prošli neke stvari i znaju nekakve odnose koji moraju funkcionirati unutar jednog kolektiva. Prije svega tu je poštivanje trenera, ali i prije toga poštivanje suigrača te samog sebe kao sportaša. Što znači da si došao na trening odraditi maksimalno. Ako to nije posloženo kako treba ja sam onda Don Quijote koji je tu na žici, kao neki redikul. S tim smo imali problema. Ovo s Littleom je bilo prvi put u mom životu da sam nekog igrača suspendirao i da sam ga novčano kaznio. Prvi put u 20 godina moje trenerske karijere. Pa se onda javljaju i kažu zašto ga nisi potjerao. A ja razmišljam, ne mogu ga potjerati, jer  mi je jedini koji ga može tu zamijeniti, Pero Marić, tada bio ozlijeđen i moram imati sve raspoložive snage za izboriti opstanak. Tu sam procijenio da na toplo-hladno moram izvući ovu sezonu i da nam se ne dogodi tektonski poremećaj kao što se dogodio recimo ove sezone Olimpiji. Mislim da sam na kraju bio u pravu.

Nastavak suradnje

Ako ste u tome bili u pravu, je li u tom kontekstu i dovođenje Kwamea Vaughna koji se na kraju ipak pokazao 'mačkom u vreći' iako ste garantirali za njega.

- Veliki je poremećaj za jednu momčad kad se usred sezone mijenja playmaker. Vaughn je bio tada najozbiljniji igrač na tržištu budući da pozna ligu i bio je u okviru platežnih mogućnosti kluba i okviru procjena struke da nam treba baš igrač na toj poziciji koji statistički ima jako nizak broj izgubljenih lopti. Što se najbolje pokazalo u majstorici protiv Cedevite kad smo ih imali čak 22. Trebao nam je igrač koji je dobar u čuvanju posjeda i koji će prenositi loptu te prodirati na koš. I dalje tvrdim sve što sam i tada tvrdio prije nego je došao. Najbolje su mi stvari za njega rekli ljudi iz Partizana, Arisa kao iz Maccabija gdje je igrao za drugu momčad. Tamo sam preko Vujčića zvao ljude i dobio sam samo pozitivne komentare za njega. Iskenirao sam ga u potpunosti i mislio sam da može pomoći na pravi način. Ipak ispriječio se na kraju taj njegov problem s leđima i mi ga više nismo mogli čekati. Taj slučaj s Vaughnom je potvrdio da je svako dovođenja stranca usred sezone jako velika kocka i nikad nisi siguran kako će sve završiti makar provjeravao sto puta.

Što slijedi? Je li blizu dogovor sa Zadrom o nastavku suradnje i prilici da se kao trener koji je sastavljao momčad pokuša dovesti klub do boljih rezultata i do jedne idiličnije perspektive.

- Uzeo sam odmor. Radim izvješće da prezentiram što sam radio i što se zbivalo kroz sezonu i da ujedno predstavim tu neku moju viziju za dalje i da se na kraju nađemo, sjednemo za stol pa stavimo sve na papir – nije skrivao Nazor želju za nastavkom boravka na Višnjiku i sljedeće sezone naravno pod uvjetom da on bude taj kreator rostera.

- Svakako da želim autonomiju u biranju igrača, no teško je danas naći trenera koji će potpuno samostalno odlučivati posebno jer ne upravlja s financijama. Sigurno da bih htio imati zadnju riječ pri dovođenju svakog igrača jer ono mora biti analogno stilu igre koji želimo gajiti. Također tu ne smijemo zaboraviti na temeljni preduvjet koji se bazira na radu i ako on nije zadovoljen onda ništa neće štimati.

Je li za tako nešto potreban dugogodišnji rad u kojem ćete biti lišeni pritiska rezultata ili se već u nadolazećoj sezoni mogu poništiti mnoge turbulencije koje su obilježile ovu prethodnu.

- Može se puno posla napraviti u malo vremena. Ne treba robovati nekakvim pričama to može biti ovoliko ili onoliko. Mislim da je najbitnije da se napravi put. Ovdje se često zaključuje da li je sezona uspješna ili ne, ovisno o trenutnom rezultatu. Kao dobro se igralo, bila je dobra atmosfera, a ostavio si pod navodnike sva ona gov.a za sljedeću sezonu. A nekad se ta sezona govnjala i naizgled bila loša, a ispostavi se na kraju da si ostavio za sljedeću sezonu zdravu jezgru momčadi – kazao je za kraj Nazor.

Izbornik za 24 sata

Europsko zlato s U-16 2011., svjetska bronca s U-17 2012., europsko srebro s  U-18 2013., europska bronca s U-18 2014. te svjetsko srebro s U-19 2015. godine. Sve su to Nazorove reprezentativne medalje kao izbornika mladih selekcija Hrvatske, i prirodno je bilo da se na to sve nadoveže i izbornička funkcija seniorske  momčadi u trenutku kad je istupio Aco Petrović 2017. godine. No, iako je tada  došao do oltara nije se taj 'brak' i realizirao. I dalje je u trenerskoj karijeri Nazoru ta  želja još uvijek ostala neostvarena.

- Znam da sam bio u ozbiljnim kombinacijama. Nakon smjene Ace Petrovića sam  i faktički bio 24 sata izbornik. Možda sam jedini izbornik u povijesti koji je to bio samo 24 sata, no na kraju je netko drugi to postao (Skelin op.a.). Mislim da sam još  uvijek 'mlad trener' i da su svi izbornici dosad bili stariji od mene pa možda trebam  skupljati još iskustva... – kazao je pomalo cinično Nazor koji nije odolio na pitanje:  Što bi napravio da je postao izbornikom u tom trenutku?

Glupo je razgovarati o tome na hipotetskoj osnovi... ali ako baš hoćete mislim da  bih odveo Hrvatsku na Svjetsko prvenstvo – ispucao je Splićanin pritom objasnivši  što bi to konkretno trebalo napraviti da bi se cijela situacija u 'repki' naglo okrenula  na bolje.

- Iskreno... promjenom međuljudskih odnosa unutar momčadi. Onaj koji uspije  posložiti međuljudske odnose taj izbornik može napraviti rezultat jer potencijala  imamo.

Ljetni rad s mladima je krucijalan

Za trenera poput Ante Nazora dolazak ljeta ne predstavlja i priliku za godišnji odmor. Nitko sretniji od njega da od 1. lipnja ako se ostvari produljivanje suradnje s  klubom s Višnjika krene u avanturu ljetnih treninga. Njegova želja je prvenstveno da  se do početka sastavljanja novog rostera preko ljeta u dvorani pojavi 10-ak mladih  igrača, kao i svi ostali koji su zainteresirani.

- To je moj plan. Ako se dogovorimo, ako potpišem to je krucijalno i paralelno sa  sastavljanjem momčadi. Da ti momci tipa Planinić, Brala, Zelanto, Korman, Erslan  tko god... plus netko tko misli da je za Zadar pa dolazi tu na probu odrade prave treninge i imaju radno ljeto. Po meni je to jednako važno kao i sastavljanje momčadi.

Prekršaj najavio i naredio

Sad već čuveni zadnji napad 16.9 sekundi do kraja protiv Cedevite u majstorici i  dalje je nezaobilazna tema. Bar neko vrijeme dok ne splasne taj događaj u zaborav.  Najsporniji je detalj cijele priče taj kobni nenapravljeni faul i je li se moglo možda utjecati na suce u smislu najave prekršaj što nije strana praksa trenera u ovakvim situacijama.

- Ako je jedan sudac okrenut leđima na dva metra od mene i ja urlam svojim  igračima da naprave taj faul mislim da sucima nije trebala bolja spoznaja o našim  namjerama. Doživio sam mnoge salve prigovora nakon te utakmice kako nisam naredio da se radi faul i kako je to propuštena prilika za pobjedom. Ne samo da sam  kazao svojim igračima da naprave taj faul nego sam rekao i kada i gdje i što ćemo  napraviti nakon tog faula. I uvjeren sam da ga je Špralja uspio napraviti. I da me  netko sad pita koga bi ovlastio za pravljenje tog faula opet bi moj izbor pao na Šimu  jer sam siguran da bi ga on napravio kad bi mu se to i reklo.

Voditi Zadar za mene je poziv

Mnogi su treneri Zadra znali kazati da je to najteže mjesto za zaraditi za trenerski kruh. Je li i kod vas taj slučaj pošto imate iskustvo rada osim Cedevite u svim ostalim najboljim hrvatskim klubovima.

- Meni nije. U Dalmaciji je sve na refule, sad je bonaca, pa onda bura, pa opet bonaca. U Zagrebu je recimo bio slučaj lani da sam s Cibonom izgubio od FMP-a doma i na Višnjiku od Zadra. Nakon toga izađem na Trešnjevci u kafić na kavu i nitko me ništa ne pita, s tribine se nije čuo niti glas na sljedećoj utakmici i sve je jedna ravna linija koja se pojavljuje kao na aparatu mrtvaca u bolnici. Ovdje u Zadru su uvijek neki valovi i jednostavno me tako nešto obuzima kao trenera. Ukratko rečeno voditi Cibonu za mene je posao, a voditi Zadar je poziv.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3 (2 glasova)