Turizam ne smije biti monokultura

Istaknuto je također kako bi turističke zajednice trebale ustrajati na razvitku svojih perifernih članica. Posebnost situacije na otocima je i to što se tamo većinom nalazi stanovništvo treće životne dobi, no iskustva iz drugih sredina, posebice s otoka Cresa pokazuju da se dobrim planiranjem i organizacijom to stanovništvo uspješno uključuje u razvitak održivog turizma
Na nedavno završenom znanstvenom skupu o otoku Ravi u nizu zanimljivih predavanja koje je održalo 48 znanstvenika iz cijele Hrvatske, bio je i rad Ane Pejdo i Jadranke Brkić Vejmelka “Mogućnosti razovja održivog turizma na Ravi” u kojem je prikazan pristup razvoju ove značajne gospodarske grane na Ravi, a što je u mnogočemu primjenjivo i na druge manje otoke zadarskoga arhipelaga pa i šire.
Ekologija i ekonomija U radu se ističe kako je održivi turizam onaj koji omogućava poboljšanje razvoja nekog područja uz uvažavanje svih njegovih specifičnosti uz ugodan doživljaj koji stvara kod turista. Posebno se upozorava da održivi razvoj ne znači ekološki održivi, kako se često misli. Preciznije rečeno, održivi turizam promatra se kroz pet osnovnih sastavnica, a to su: materijalno blagostanje stanovnika, zaštita svih resursa, održanje kulturne raznolikosti, zadovoljstvo gostiju i subjektivno dobar osjećaj.
U svome izlaganju Jadranka Brkić Vejmelka je ustvrdila da bi naš turizam trebao s “3S” prijeći na “3E”, odnosno: etika, ekologija i ekonomija, jer nema ekološke održivosti bez ekonomske održivosti. Primjer Rave također je bio znakovit kad je u pitanju velična neke destinacije, budući da je to otok od 3,68 četvornih kilometara površine, a pravilo kaže da što je neki prostor manji – to je osjetljiviji i zahtijeva veću brigu i promišljenije planiranje.
Činjenica da je Rava još uvijek za turiste relativno neotkriveni otok, kao i njena udaljenost od kopna, može se u razvoju turizma iskoristiti kao prednost. Udaljenost od urbanih središta postaje sve više posebna socijalna kategorija koja upravo potiče turiste da budu istraživači, a ova konstatacija pogotovo vrijedi za mnoge druge otoke upravo zadarskoga arhipelaga u koje bi uz Ravu spadali i Žverinac, Sestrunj, Molat, Ist, Premuda i drugi. Također je u radu naglašena nedovoljna iskorištenost kulturnog krajobraza i kulturne baštine kao resursa, što je isto pojava koja je tipična za skoro sve zadarske otoke. Najava mogućnosti otvaranja stalne muzejske zbirke na Ravi koja je spomenuta na stručnom skupu, i za koju se može vjerovati da će se u doglednoj budućnosti ostvariti, pokazuje kolika je vrijednost ovakvih skupova u promišljanju budućeg razvoja i gospodarskog oporavka otočnih cjelina.
Turizam i umirovljenici Istaknuto je također kako bi turističke zajednice trebale ustrajati na razvitku svojih perifernih članica. Posebnost situacije na otocima je i to što se tamo većinom nalazi stanovništvo treće životne dobi, no iskustva iz drugih sredina, posebice s otoka Cresa, pokazuju da se dobrim planiranjem i organizacijom to stanovništvo uspješno uključuje u razvitak održivog turizma.
Može se reći da su mnogi manji i udaljeni otoci u turizmu našli mogućnost svoga opstanka i razvoja u današnjem svijetu kad je njihova uloga i funkcija u društvu značajno promijenjena. To vrijedi ne samo za sredozemne države, kao što su Grčka ili Italija, nego i za zemlje poput Velike Britanije i Irske. Otoci zadarskoga arhipelaga svakako imaju tu šansu i trebaju je iskoristiti, naravno uz snažnu potporu države i lokalne samouprave. Prometna povezanost, koja je duže vrijeme bila glavni otegotni čimbenik razvoja otoka, u bliskoj prošlosti se dosta poboljšala, iako još ima mjesta poboljšanjima. Također ono što nedostaje, a posebice za razvitak turizma, je i povezanost samih otoka međusobno, tako da se primjerice sa Silbe na Ist ne mora putovati preko Zadra. Također ne bi bilo zgorega promisliti i o jednoj brodskoj ili čak i trajektnoj liniji koja bi povezivala Dugi otok s Pagom, primjerice Brbinj i Novalju, čime bi se otvorio jedan bitan, a sada nepostojeći komunikacijski kanal, rasteretio cestovni promet i omogućila puno bolja izmjena gostiju na dva bitna turistička područja zadarskog arhipelaga.
No i u razvoju održivog turizma vrebaju određene opasnosti pa je tako i u stručnom radu o održivom turizmu na otoku Ravi istaknuto da “turizam kao monokultura nije poželjan”, nego on uvijek mora ići u paru s ostalim gospodarskim aktivnostima koje se s njime nadopunjuju, a trebalo bi vjerovati da na zadarskim otocima za tako nešto još uvijek ima i volje i mogućnosti.
 
I mi smo turisti!
Kako je istaknuto na znanstvenom skupu, lanjske godine je Hrvatsku posjetilo 11 milijuna turista. No pritom treba uzeti u obzir i druge podatke kao što su da je prosječni boravak trajao sedam dana i, što je još važnije, da je prosječna iskorištenost kapaciteta bila 41 dan. Stoga su autorice ovoga rada poručile:
– Nemojmo misliti uvijek na strane turiste, nego pomislimo i na same sebe koji ćemo kao istraživači, kroz cijelu godinu, dolaziti na nepoznate nam zadarske otoke.
Iskustva s vikend turizmom samih stanovnika u okruženju većih gradova u Hrvatskoj, posebice Zagreba i Rijeke, pokazuju da je ovaj vid turizma na zadarskom području neopravdano zanemaren, a za njegov razvoj postoje sve bolji i bolji uvjeti.