STRIŽE DA OVCE UŽIVAJU

– Vrlo je važno da osoba koja šiša ovce bude pažljiva i dobro obučena za taj posao, jer se u suprotnom šišanje pretvara u pravu noćnu moru, a moguće su i razne ozljede ovaca, kaže Katuša kojemu je trebalo tek 4 minute i 17 sekundi da ručnim škarama ostriže dvije ovce, što je za nevjerojatne dvije minute i 50 sekundi brže od prošlogodišnjeg najboljeg vremena
Zdravko Katuša iz Medviđe pobjednik je u kategoriji ručnih škara trećeg po redu državnog natjecanja u striženju ovaca u Benkovcu, oborivši apsolutni državni rekord ovog neobičnog natjecanja. Trebale su mu tek 4 minute i 17 sekunda da ručnim škarama ošiša dvije ovce. Katuša je za nevjerojatne dvije minute i 50 sekundi bio brži od prošlogodišnjeg najboljeg vremena.
Znanje i snaga
– Bio je to predivan doživljaj, za pamćenje. Ovo je ipak državno natjecanje i trebalo se okušati. Organizacija je bila za svaku pohvalu. Posao striženja ovaca je jednako težak za muške i ženske. Bitno je znanje i snaga, a treba znati i odakle početi, kazao je 52-godišnji Katuša, najbolji ovčji frizer u Hrvatskoj koji je od ranog djetinjstva upoznao težački život, sve njegove patnje i radosti, kasna lijeganja i buđenja s prvim pijetlovima.
Zdravko je zajedno sa suprugom Nevenkom u posljednjih 10-ak godina “isfrizirao” 15.000-16.000 ovaca, nijednoj nisu otkinuti rep i uši. Štoviše, “frizerka” Nevenka je prije tri godine na prvom državnom natjecanju osvojila izvrsno treće mjesto, dok je njen suprug ispao iz konkurencije.
Zdravko je priznao da njegova Nena, uz 2.000 ovaca i koza, koje drže u staji u Biljanima Gornjim, drži i četiri “kantuna” u kući, kako u Medviđi tako i na zadarskoj Ploči.
Stvaranje obiteljskog gospodarstva
– Iako smo još od malih nogu čuvali ovce, s ozbiljnim uzgojem ovaca i koza započeli smo 1998. godine. Prije smo uzgajali svinje za prodaju. Iznajmili smo imanje u Biljanima i kupili prvo stado koza i ovaca. Ušli smo u posao s tadašnjih, uglavnom posuđenih, 60.000 njemačkih maraka. Danas imamo 1.947 ovaca, janjaca, koza i jarića te 12 magaraca ili tovara.
 Još prošle godine imali su 2.386 grla stoke sitnog zuba. Godine pritišću, a osim problema pronalaska pastira problem je i otkup vune koju prodajemo za samo kunu i pol. No, nitko je ne želi kupiti, rekao nam je šampion Zdravko koji je u stočarstvo ušao nakon rada u zadarskoj Luci.
Nezamjenjiva supruga Nena
Obitelj Katuša je ponosna na sve što je postigla, jer je sve postignuto isključivo vlastitim radom i upornošću. Jednakim žarom pristupa Zdravko i osnovnim ratilima i strojevima, nužnim na svakoj stočarskoj farmi, jer mora se spremiti sijeno, djetelina i ljetina.
Osim ovih vrlina Zdravkova krase osobine uzornog oca i supruga, dobrog susjeda prijateljskog pristupa. No, kao i svi ovčari u Hrvatskoj, Katuše ovce uzgajaju radi proizvodnje mlijeka i mesa, od kojih ostvaruju i dohodak, a od trećeg ovčjeg proizvoda, vune, za sada nemaju gotovo nikakve koristi.
 Nekad, dok je runo imalo svoju cijenu i uporabnu vrijednost u industriji, makar i manufakturnoj, vuna je bila itekako isplativa. Danas, nažalost, ta je uporabna vrijednost sve manja pa se i striža ovaca obavlja prije svega radi samih ovaca, kako bi im se olakšalo u vrijeme ljetne žege.
– Vrlo je važno da osoba koja šiša ovce bude pažljiva i dobro obučena za taj posao, jer se u suprotnom šišanje pretvara u pravu noćnu moru, a moguće su i razne ozljede ovaca. Ipak je najteži posao janjenje i jarenje ovaca i koza. Tu je moja Nena neprikosnovena, pravi junak, govori gospodar Zdravko koji pored janjadi, jaradi, sira i pravog stajskog gnojiva prodaje crno i bijelo vino, “kao grom”. Za svoje proizvode uglavnom ima osigurano tržište.
Uzgoj ovaca i koza na našem području vezan je uz tradiciju, navike i običaje lokalnog stanovništva te ujedno predstavlja važan dio društveno-ekonomskog naslijeđa ovih prostora.
Zdravkovo gospodarstvo ima perspektive za rast. No, nije u mogućnosti okrupniti svoje posjede, a zadrugarstvo ili udruživanje, zbog iskustava u socijalizmu, još ne nailaze na plodno tlo.
– Imam svu potrebnu mehanizaciju i vrlo rado bih uzeo državno zemljište u koncesiju, zaključuje Zdravko Katuša nakon što je zahvalio osoblju Veterinarske stanice u Benkovcu, Daliboru Budanu iz Poljoprivredne savjetodavne službe i benkovačkom gradskom čelništvu na svekolikoj pomoći i podršci.