Svima je san igrati na Olimpijskim igrama. Ja imam to iskustvo i to je stvarno prestiž, najveće moguće natjecanje. Kada idete ručati, a pored vas prolaze Bolt, Ronaldinho, Isimbajeva, Federer…, to je krema svjetskog sporta. Da ništa više ne napravite u karijeri, kada to doživite, znate da je to ono najbolje
Razgovor s Markom Popovićem započeli smo, logično, s onim što je obilježilo njegovu sezonu, a to je osvajanje Eurokupa s Unicsom i plasman u Euroligu, te nagrada za najkorisnijeg igrača Final foura u Trevisu. Po običaju, nizale su se tu razne košarkaške teme, od klupske sezone, matičnog Zadra, reprezentacije…, no ono što nas se najviše dojmilo bio je odgovor na posljednje pitanje i zato je vrijedno istaknuti ga odmah na početku. Koliko je obitelj važna u životu profesionalnog sportaša?
– To je temelj bez kojeg se ne može. Jednostavno, živim na tome. Bez obitelji ne bih mogao. Ove godine mi se dogodila još jedna lijepa stvar, s kojom se nikakav sportski rezultat ne može mjeriti, a to je rođenje sina. Sve ostalo mi je apsolutno u drugom planu, čak i košarka, za koju sam mislio da mi nikada neće biti u drugom planu. Nema te medalje koja to može promijeniti. Može me razveseliti, ali bez obzira dobio ili izgubio utakmicu, kada dođem kući i kada mi se to dijete nasmije, sve ostalo je manje bitno – iskreno će Popović.
Iza 29-godišnjeg zadarskog košarkaša jedna je od najljepših sezona u karijeri, koju je obilježilo osvajanje europskog trofeja i to u glavnoj ulozi.
– To je najveći uspjeh u povijesti kluba, s tim da su 2004. osvojili FIBA Europsku ligu, koja je tada bila drugo natjecanje u Europi, dakle, u rangu današnjeg Eurokupa. Napravili smo veliki uspjeh za klub. Drago mi je što sam bio dio toga i što sam bio jedan kotač u sistemu, koji je u tom dijelu sezone funkcionirao besprijekorno. Mislim da, ako ostanemo na okupu, uz jedno do dva pojačanja, možemo igrati kvalitetnu košarku i u Euroligi, barem za plasman među 16 najboljih momčadi.
Ponosan na sebe i momčad
Unics je od početka Eurokupa bio najveći favorit za osvajanje naslova i cijelo je vrijeme ostavljao dojam da ga ništa na tom putu ne može zaustaviti.
– Izgubili smo samo kod kuće od Le Mansa, kada se još igralo za plasman u prvom krugu i kasnije u drugom krugu od Cedevite i Gran Canarie, nakon što smo osigurali prvo mjesto u skupini pa su nam te utakmice bile potpuno nebitne. Znali smo da smo favoriti i jako dobro smo se pripremili za Final four. Mogu reći da nikad spremniji nisam dočekao dvije utakmice kao te u Trevisu. Mislim da smo to i pokazali. Odigrali smo s autoritetom i, što je najvažnije, pokazali kvalitetu. Možda sada zvuči malo prepotentno, ali smo svi, od prvog do posljednjeg igrača, znali da možemo otići do kraja. Držali smo to u sebi i na kraju se ispostavilo da je bilo nekako lagano.
O nagradi za najkorisnijeg igrača završnog turnira sve je već rečeno. Kako gledate na to priznanje danas, nekoliko mjeseci kasnije?
– Mislim da smo bili u takvom sistemu da je bilo tko iz petorke mogao biti MVP. Pritom mislim na Lydaya, Lampea, McCartyja i Veremeenka. Normalno da mi nagrada godi, jer je velika stvar kada si na europskoj pozornici, gdje te svi prate i to tako odjekne. Nisam bio ni svjestan svega toga, ali apsolutno sam zadovoljan i ponosan na sve što smo napravili.
Imali ste priliku osvojiti dva trofeja u svega tjedan dana, no u polufinalu VTB lige slavio je Himki i to u Kazanu.
– Napravili smo pogrešku što smo organizirali završni turnir VTB lige već šest dana nakon Eurokupa. Bili smo emocionalno prazni. Koliko god smo bili kvalitetni, a treba naglasiti i da smo igrali bez Lydaya, koji je imao temperaturu 40 i nikako nam nije mogao pomoći, izgubili smo u polufinalu od Himkija. Šteta, no sezona je već tada bila uspješna. A kada tome pridodamo i jedinicu u ligaškom dijelu ruskog prvenstva, mislim da smo napravili puno. Jedino mi je ostao veliki žal za polufinalom, jer sam stvarno htio igrati finale protiv CSKA.
Himki crna mačka
Himki je zapravo bio crna mačka Unicsa ove sezone, jer osim VTB lige, pobijedio ga je i u polufinalu ruskog prvenstva.
– Odigrali su dobro, ali su bili u prednosti jer su imali mnogo više ruskih igrača u rotaciji. U završnici prvenstva smo Lyday, ja i svi stranci pali doslovno za 30 posto, jer su uvijek morala biti dva Rusa na parketu. Zato smo igrali mnogo slabije. A onda je došla i ozljeda McCartya, koja nas je definitivno usporila i razbila nam rotaciju.
Unics nije uspio kapitalizirati prednost stečenu u ligaškom dijelu, kojeg je završio sa tri pobjede više od CSKA, a četiri više od Lokomotiva, Himkija i Spartaka.
– Završili smo s omjerom 21-6, a u cijeloj sezoni smo imali ukupno 55 pobjeda i 11 poraza, što je fenomenalno. Da smo imali samo još jednog igrača u rotaciji, mislim da bismo odgovorili Himkiju i završili polufinalnu seriju sa 3-1.
Žal je još veći kada se zna da je Unics u četvrtoj utakmici vodio sve do posljednjeg zvuka sirene.
– Ispustili smo tri razlike minutu prije kraja. U posljednjoj sekundi smo primili koš, Kelati je zabio nekakav poluhorok, ali sve u svemu zasluženo su dobili.
Popović je često upozoravao da se ne smije podcijeniti CSKA zbog lošijeg razdoblja kroz koje prolazi, jer je taj klub uvijek u samom vrhu. Ispostavilo se da je bio u pravu, jer su Moskovljani i ove sezone osvojili naslov prvaka Rusije.
– Imali su lakši put od nas i Himkija i znalo se da će doći u finale svježiji. Sve momčadi, koje su imale dobre ruske igrače, bile su u prednosti. Himki je imao Hansena, Savrašenka, Fridzona i Monju, koji su vrhunski igrači. CSKA je imao Kauna, Vorontseviča, Krjapu, Bikova, Šveda, Holdena. To su sve pravi igrači i zato su mogli imati mnogo više rotacije od nas. Tu smo bili u deficitu. CSKA je osvojio sve i svašta svih ovih godina, dvaput Euroligu i to su igrači koji su tamo već pet-šest i više godina, Holden čak osam. To treba respektirati i znao sam da će oni otići do kraja.
Odličan unatoč ozljedi
Iza hrvatskog reprezentativca je još jedna odlična sezona na individualnom planu, koju nije poremetio ni lom ruke sredinom prosinca prošle godine. Dapače, poslije toga je briljirao na Final fouru Eurokupa.
– Imao sam odličnu sezonu do ozljede ruke. Onda sam morao na operaciju i bilo me strah kako će to izgledati na povratku. No, doktor je odradio vrhunski posao i zahvalan sam mu na tome. Zbog toga je i bilo mnogo emocija na završnici Eurokupa. Sada sam jako ponosan na sve što se dogodilo. Mislim da sam VTB ligu također odigrao na vrhunskom nivou, mnogo bolje nego rusko prvenstvo. Razlog tome je pravilo stranaca. Igrao sam manje i nisam mogao pružiti onoliko koliko inače pružam. Osim toga, morao sam igrati mnogo više dvojku, jer je Samojlenko igrao na jedinici, jer nije u stanju igrati dvojku.
Problem je predstavljalo i to što su se prva i druga, odnosno treća i četvrta utakmica polufinala doigravanja igrale u razmaku od samo 24 sata.
– Doigravanje je bilo stvarno iscrpljujuće, jer je suludo igrati dan za danom. Toga nema ni u NBA-u. U 24 sata moraš odigrati 60 minuta, ali tu nema odmora u obrani. To je velika borba za svaku loptu, za svaki koš se moraš pošteno namučiti. Igrali smo utakmice na 60 poena. Valjda su tim sistemom pokušali učiniti prvenstvo zanimljivijim i približiti ostale CSKA-u, koji je relativno starija momčad pa su mislili da možda neće moći izdržati u tom ritmu. A na kraju su oni bili svježiji od svih ostalih.
Sa 29 godina na leđima i velikim brojem utakmica iza sebe, kako tijelo fizički podnosi sve napore?
– Iz godine u godinu ide sve teže i teže. Neki put glava hoće, a tijelo neće. Utakmica je iz godine u godinu sve više, ali s vremenom se naučiš neki put prištedjeti. Tu i tamo preskočiš poneki trening, što ti prije ne bi palo na pamet. Imam košarkašku rutinu, koju sam stekao s godinama i pazim na tijelo. Više nije samo idemo u teretanu, nego radim sve preventivne vježbe da bi trajao u košarci što dulje.
U završnici sezone Popoviću se dogodila ozljeda zadnje lože, zbog koje nije mogao dati maksimalan doprinos u polufinalu, te je propustio seriju za treće mjesto, u kojoj je Unics sa 3-0 pomeo Lokomotiv Kuban. Kada podvučete crtu, sezona je bila…
– I više nego uspješna. I zbog Eurokupa i jedinice u ligaškom dijelu, koja je u Rusiji dosta cijenjena. Šteta, jer kao sportaš uvijek želiš napraviti i više nego što možeš. To se i nama dogodilo, ali osvajanje Eurokupa je nadoknadilo sve ostalo. Da nam je netko ponudio ovakve rezultate prije početka sezone, objeručke bi prihvatili.
Što je bila tajna Unicsa? Koliko je bilo teško od skupa kvalitetnih igrača napraviti tako dobru momčad?
– Na početku smo bili “ajme majko”. Nismo se mogli nikako sastati unutar momčadi. Ispali smo u kvalifikacijama Eurolige, što je bilo veliko razočaranje, ali malo pomalo se sve to posložilo. Ušli smo u sistem, trpjeli jedan drugoga i imali visok stupanj tolerancije. Znali smo koliko vrijedimo individualno, ali smo isto tako znali da nećemo ništa napraviti ne budemo li to povezali. Prvi put sam se osjećao tako da sam samo jedan mali važan kotačić, a ne glavni igrač momčadi. Jer nitko od nas to nije bio. Lampe je možda najviše zabijao, ali nije bio naš lider, zato što je od nas pet-šest svatko mogao riješiti utakmicu.
Zanimanje velikog kluba
Ugovor s klubom iz Kazana je istekao. Kakvi su planovi za sljedeću sezonu?
– Imam na stolu ponuđen novi ugovor od Unicsa. Zanimaju se još neki klubovi, a sigurno je da ispod Eurolige neću ići. Unics je u prednosti pred drugima, osim ako nije riječ o vrhunskom klubu iz Final foura Eurolige. Jedan od njih je pokazao interes, a ako bi se to otvorilo, to bi mi bilo ispunjenje svih snova. Ako to prođe, više od toga u Europi ne može. Ako ne, vratit ću se u Unics i igrati Euroligu, sretan i zadovoljan. Jer s Unicsom sam, uz Veremeenka i još neke, prije tri godine krenuo doslovno od nule. Srastao sam s tom momčadi i znam kako sve tamo funkcionira. Progresivno smo išli svake godine prema naprijed.
Kada ćete donijeti konačnu odluku?
– Uzeo sam petnaestak dana da donesem odluku. Definitivno će to biti prije početka reprezentativnih priprema. Ne mogu sebi dopustiti da odem u reprezentaciju, a da ne potpišem ugovor. Neću ni otkazivati reprezentaciju, iako su mi stavili klauzulu u ugovor da moram napraviti liječnički pregled nakon reprezentacije, dakle, može mi sve pasti u vodu. Ali svejedno ću potpisati taj ugovor i otići u reprezentaciju na vlastiti rizik.
Je li vam u nekom trenutku dosadilo u Rusiji? Jeste li poželjeli promijeniti sredinu?
– Nije. U nekim trenucima ti dođe takav osjećaj, jer se jednostavno zasitiš svega, ali kada sve ide prema naprijed i vidim da klub ulaže i diže se na viši nivo, da nema stagnacije, to me veseli. Unics ima ambicija, a i ja ih još uvijek imam. Svi misle da sam star igrač zato što imam 29 godina i već sam dugo u europskoj košarci. Ali nisam. Daleko od toga. Igram sve bolje i bolje i mislim da ću ići još prema naprijed. Mnogo sam sazrio kao igrač. Igram nekom drugom dimenzijom. Više ne trebam zabiti 20 poena da bi bio zadovoljan svojom igrom, već razigrati momčad, ne zabiti ništa, a podijeliti 10 asistencija i znam da sam dobro odigrao. Na kraju krajeva, ne postoji samo napadački segment, nego i ono što ne piše u statistici, a to je obrana.
Unics je, kao svaki ozbiljan klub, već počeo slagati momčad za sljedeću sezonu. Terrell Lyday je produžio ugovor, a došli su centri Nathan Jawai iz Partizana i Aleksej Savrašenko iz Himkija.
– Žele ostaviti i mene i Lampea. McCarty, Veremeenko i Samojlenko imaju ugovore. Jedan od kandidata za dolazak je Terrence Morris iz Barcelone. Mislim da će se opet stvoriti prava momčad s ovim trenerom, koji ima stvarno dobar sistem. Ali polako, vidjet ćemo.
Reprezentativno ljeto
Prije povratka klupskoj košarci, treba odraditi nešto možda još i važnije. Za 65 dana u Litvi počinje Europsko prvenstvo, Popovićevo peto, a ukupno sedmo veliko natjecanje. Okupljanje reprezentacije zakazano je 15. srpnja.
– Možemo samo preslikati ono što je pisalo u novinama prošle godine. Ne mogu ništa novo reći na tu temu, osim činjenice da sam od ove godine najstariji igrač u reprezentaciji.
Novost je i sustav natjecanja, jer je prvenstvo ove godine prvi put prošireno sa 16 na 24 momčadi.
– Više je momčadi, ali vidio sam da su vratili sa 14 na 12 igrača, što je loše. Više je utakmica za one momčadi koje će otići do kraja. Umjesto devet utakmica koliko je bilo prije, sada će ih odigrati jedanaest. Dvanaest je igrača u rotaciji, neka se netko slučajno ozlijedi, a nekoliko ih nije u adekvatnoj formi, u kakvoj su bili u pripremnom razdoblju, igrati sa sedam-osam igrača nije lako. Vidjet ćemo, kako će biti drugima tako i nama.
Hrvatska je u “balkanskoj” skupini C sa Grčkom, Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom, Makedonijom, te kvalifikantom, koji će proizići iz trojca Portugal, Mađarska, Finska.
– Crnogorci su prava momčad. Imaju Cooka, Jeretina, Vučevića, koji će biti prva runda drafta, Vranješa, Dragičevića, Golubovića, Pekovića… Ne treba ništa više dodati. BiH također ima odličnu momčad, Đedovića, Teletovića, Bajramovića, Gordića… Kod Makedonaca treba još vidjeti koji će im stranac igrati, a mislim da je najbliži McCalebb iz Siene. Imaju još Gečevskog, Antića, Stefanova, braću Stojanovski… Grke također vrlo dobro poznajemo, u svakom slučaju, sve su to nezgodni protivnici.
No, i Hrvatska ima veliku individualnu kvalitetu, mnogo igrača koji igraju važne uloge u vrhunskim europskim klubovima. Ključno će biti od toga napraviti momčad, koja će prezentirati dobru košarku.
– Imali smo i u Unicsu individualnu kvalitetu od početka, ali dok se nismo skupili i shvatili da jedan bez drugoga ne možemo napraviti ništa i da nećemo zaslužiti novi ugovor sljedeće sezone, nije išlo. Kada smo sebe podredili kolektivu, rezultati su počeli stizati. Ako tako nastupimo ovo ljeto i ako izvučemo pouke sa svih utakmica na Svjetskom prvenstvu u Turskoj, od one kada nas je Brazil nakantao, preko kvalitetne igre i pada u završnici protiv Slovenije, do poraza pola koša od Srbije, možemo biti dobri. Reprezentacija je mlada i sve je to škola za dalje. Momčad mora biti ispred svega. Ako budemo igrali kolektivno kvalitetno u oba smjera, prvenstveno u obrani, možemo nešto napraviti na tom nivou, kakvo je Europsko prvenstvo. U konkurenciji Francuske, Španjolske, Grčke, Rusije, Njemačke možda s Dirkom Nowitzkim, jako je teško išta očekivati, ali zašto se oni nas ne bi bojali više nego mi njih.
Dolazak na prvenstvo, za razliku od nekih prethodnih, najavili su i mnogi igrači iz NBA. Razlog je, pored želje za osvajanjem medalje i činjenica da je Eurobasket kvalifikacijsko natjecanje za Olimpijske igre u Londonu sljedeće godine.
– Svima je san igrati na Olimpijskim igrama. Ja imam to iskustvo i to je stvarno prestiž, najveće moguće natjecanje. Kada idete ručati, a pored vas prolaze Bolt, Ronaldinho, Isimbajeva, Federer…, to je krema svjetskog sporta. Da ništa više ne napravite u karijeri, kada to doživite, znate da je to ono najbolje.
S Draperom ili bez, važan je samo rezultat
Kada je riječ o reprezentaciji, ono o čemu se najviše govori (i piše) posljednjih mjeseci je pozivanje naturaliziranog Amerikanca Dontaye Drapera. Kakav je vaš stav?
– Već sam rekao sve na tu temu. Momak je pozvan, dat ću mu punu podršku i kamo sreće da nam pomogne. Za mene je to završena priča. Tu je gdje je i neka ga više nitko ne dira. Tako je kako je. Neki su za, neki protiv, a njegov najbolji odgovor će biti igra. Bude li igrao dobro, a mi pobjeđivali, sigurno će biti taj spasilac, a budemo li igrali loše, opet će se govoriti što nam je on trebao. Odigrao je odličnu sezonu. Treba vidjeti kako će igrati u nekom sistemu, jer je u Cedeviti ipak imao sve ovlasti i bio je glavni igrač. Kada su me pitali za Andersona rekao sam ne, ne zato što imam nešto protiv Amerikanaca. Dapače, cijeli život imam mnogo prijatelja Amerikanaca i studirao sam tamo, ali mislim da smo u tom trenutku imali dovoljno kvalitetnih igrača, koji su nam mogli pomoći u osvajanju medalje. Uvijek smo tu negdje, u četvrtfinalu i ne gubimo te utakmice po 20 razlike, nego na koš-dva. U svakom slučaju, ni tada nisam bio taj koji će odlučiti tko će igrati, niti sam sada. Svu sreću želim svima koji su u reprezentaciji, jer mi je san osvojiti nešto u dresu Hrvatske. Bio to Draper, Jordan ili Markoishvili, baš me briga.
Nakon duljeg vremena nisu pozvani Davor Kus i Zoran Planinić.
– Kus je prije četiri godine prvi put razigrao za reprezentaciju, a Planinić je tu sa mnom od početka, s tim da je on propuštao neke kvalifikacije. Smjena generacija polako dolazi, doći će i do mene, ali još se ne dam. Igram dobru košarku i nadam se da ću pružiti reprezentaciji još dosta svijetlih trenutaka. Mislim da je moja najveća kvaliteta borbenost i to je ono što bi htio naglasiti u slučaju Drapera. Može doći bilo tko, ali ne bude li se borio za reprezentaciju, imat će najveći problem na ovom svijetu. Ako dođe tu sa željom da se bori i makne po strani onu američku nonšalanciju, mislim da mu nitko neće ništa reći. Neka odigra kao da je rođen tu i mislim da će imati jedan veliki plus u karijeri.
Prvi trofeji su posebni
Gdje svrstati trofej pobjednika Eurokupa i priznanje za najkorisnijeg igrača u vašoj bogatoj karijeri? Mnogi su odmah povukli paralelu sa osvajanjem ondašnje Goodyear lige sa Zadrom 2003.
– Tada sam rekao da treba prespavati. Sada mogu reći da prvi trofeji ipak nekako ostanu najdublje urezani u košarkaško sjećanje. Unics je kao klub vrhunski organiziran, ali nema navijače, nema dušu. To je drugi dio priče. Da sam, primjerice, osvojio taj trofej sa Žalgirisom, imao bi mnogo veću težinu, nego što ima s Unicsom. Zato mi je Goodyear liga sa Zadrom draža od ovog Eurokupa.
Je li bilo nekog posebnog dočeka u Kazanu?
– Dočekani smo, iako smo došli tamo dva dana nakon toga i to rano ujutro u 5 sati. Nije to bilo ništa spektakularno. Bili su samo oni pravi navijači, koji nas prate na svim domaćim utakmicama, njih oko 200-300. Ali napokon smo prepoznati u Kazanu, što je velika stvar za taj grad, koji ima jako puno sportskih kolektiva, od prvaka Rusije u hokeju, odbojci, nogometu… Sve je to lijepo, no to što smo napravili mi je najvažnije za osobno zadovoljstvo.
O Zadru bez komentara
Neizbježno pitanje o stanju u zadarskoj košarci, ovoga je puta imalo kratak i jasan odgovor.
– Na tu temu stvarno ne bih ništa govorio. Ne mogu reći ništa pametno, što drugi već nisu rekli i što nije već napisano. To je zatvorena knjiga za sada. Želim čuti samo jednu dobru vijest, bilo da je riječ o potpisu nekog dobrog igrača, zatvaranju financijske konstrukcije, rješavanju dugova i sl. Samo da se klub ne ugasi, to mi je jedino bitno.
Bez kupa, promjene u prvenstvu
Generalno, može se reći da je ruska liga ove sezone bila dosta jača nego prethodnih. Osim što se vodila zanimljivija borba za prvaka, bilo je i više momčadi koje su mogle pomrsiti račune vodećima. U prilog tome govori i činjenica da su sve četvrtfinalne serije odlučene u majstoricama.
– Najveće iznenađenje za sve bio je Nižnji Novgorod, koji je završio na petom mjestu. Najveće razočaranje je Spartak, koji je imao pravu momčad, a završio je osmi. Imali su Domercanta, Petra Popovića, Dragovića, Zupana, Beverlya, Thompsona, Ponkrašova, sve igrače od kalibra. Kuban je također dobra momčad, u to su se mogli uvjeriti i Zadrani.
Kup se u Rusiji ove sezone nije igrao u najjačem sastavu. Zašto?
– Odustali smo mi, Himki i CSKA, jer nije imalo smisla pored svega dodati još te tri-četiri utakmice. Mi smo ih od pripremnog razdoblja odigrali ukupno 74, a službenih 66, što je velika brojka.
I ove se godine govori o nekim promjenama u ruskoj košarci.
– Govore da se žele ujediniti VTB i ruska liga, ali tek od sezone 2012./13. O tom po tom.
Banić, Žorić, Stipčević – trud se isplati
Osim Popovića, odličnu sezonu imali su i ostali zadarski reprezentativci. Marko Banić je s Bilbaom došao do finala prvenstva Španjolske, a Luka Žorić je sa Zagrebom osvojio duplu krunu. Rok Stipčević će, pak, više pamtiti drugi dio sezone.
– Sa svima sam u kontaktu i sve sam ih pratio tijekom sezone. Rok je u Ciboni imao očajnu polusezonu, utopio se u sivilo, ali odlazak u Varese bio mu je pun pogodak. To je košarkaška sredina i tamo mu je dobro. Kaže da je sretan i zadovoljan i to je najbitnije za svakog košarkaša. Marko Banić i Bilbao su napravili jako veliku stvar plasmanom u finale i samim time u Euroligu. Barcelona je ipak svijet za sebe i mislim da nitko u finalu protiv nje ne bi ostvario nijednu pobjedu. Zagreb je na Žorićevim krilima prvi put osvojio naslov prvaka Hrvatske. Bio je pedeset posto te momčadi i svaka mu čast. Došla mu je ponuda karijere i odlazak u veliki klub. Sada ga u Malagi čeka novi izazov. Drago mi je zbog svih njih. Sva trojica su veliki radnici i sve je to dokaz da se trud kad tad isplati.
Nowitzki i Dallas
S obzirom da pratite sva zbivanja u europskoj i svjetskoj košarci, što vas je u netom završenoj sezoni posebno impresioniralo?
– Daleko iznad svih definitivno Dirk Nowitzki i Dallas. Skidam im kapu na svemu što su napravili. Posebno zbog prepotencije Wadea i Jamesa i ismijavanja bolesti Nowitzkog poslije druge utakmice. To im se osvetilo. Dirk je pokazao veličinu i drago mi je da je jedan europski igrač odveo svoju momčad do NBA naslova. Ali opet treba naglasiti da nije on sam, jer je Dallas bio prava momčad. Nikada više nitko neće sam osvojiti. Jedan jedini je Michael Jordan. Nitko drugi više ne može bez pomoći momčadi. Miami je imao tri igrača u pogonu na vrhunskom nivou , a Dallas pet-šest, Nowitzkog, Terrya, Chandlera, Stojakovića, koji nikad ne igra pa uđe i stavi pet trica, zatim Bareu, Mariona… Svi su konstantno davali nekakav doprinos.
Može li se za Nowitzkog reći da je najbolji europski igrač svih vremena?
– Apsolutno. Dražen Petrović je imao svoju karizmu i u svoje doba je, uz Sabonisa, bio najbolji igrač. Kukoč također u svoje vrijeme, nakon Draženove smrti. A najveći pečat u mojoj karijeri od velikih igrača je dao Dino Rađa.
najnovije
najčitanije
Hrvatska
pobjednički govor
Plenković: Čestitam strankama koje smo porazili
Hrvatska
Reakcije iz stožera
Benčić: Možemo najviše narastao, još uvijek se HDZ može skinuti s vlasti
Hrvatska
NP SJEVER
Posavčeva platforma je iznenađenje izbora. Već je večeras poslao jasnu odbijenicu HDZ-u
Hrvatska
parlamentarni izbori
Obrada biračkih mjesta bliži se kraju. HDZ i dalje uvjerljiv
Hrvatska
DOMOVINSKI POKRET
Penava otvoreno poručio da želi pregovarati o vlasti: ‘Naši uvjeti su da nema SDSS-a i Možemo!’
Zadar
GLUMI I HOLIVUDSKA ZVIJEZDA
VOŠTARNICA POSTAJE MOSUL U Zadru se snima TV serija: ‘Meni će kamera biti na garaži…’
Novosti
Hrvatska bira
PARLAMENTARNI IZBORI Obrađeno 80% glasova. HDZ uvjerljivo vodi, Rijeke pravde ostale na 42 mandata
Zadar
PRVI PODACI
U Zadru izlaznost 25 posto, nema većih nepravilnosti
Zadar & Županija
IZMEĐU 20 I 30 POSTO
Značajan porast izlaznosti u Zadru, evo gdje je najveća, a gdje najmanja izlaznost u županiji
Zadar
PARLAMENTARNI IZBORI