Simbol hrabrosti prije bitke - drugog vala korone

Slika korisnika isikiric
Sinergija 1+1=3

Plutam na moru, lelujam kao morske alge, beskrajno plavo nebo iznad mene. Mir. Iznenada gliser kojeg ni nisam čula, do mene dogura prvi val. Buć, pljuc, lupetanje rukama, iznenađenje, nosa punog mora istrgnuta iz mog malog mira, pitam se što mi se to desilo… I dok se borim s prvim šokom i batrganjem, već stiže drugi val. Gori od prvog, iako manji. Zato što još nisam ni od prvog posljedice »provarila« niti do kraja shvatila što me to zdimilo, a već mi je opet more preko usta glave… Ma preko ušiju i dosta mi je svega… Eto tako zamišljam pandemiju korone.
Prije nego što smo se snašli poklopila nas je i u nevjerici nismo shvaćali što nam se događa. I taman kada počnemo povezivati u glavi eto novog vala. I poklopi nas još i gore, jer iako znamo da stiže, nismo spremi za njega dok se još obračunavamo s prvim »davljenjem«
Čini nam se da već sve znamo o tome, puna nam je kapa svega, pa ne može se tako živjeti!
E pa ne može se tako ni umrijeti!
Ovo je novi virus. I stvaran je! (Stvoren u laboratoriju? Pobjegao iz njega? Namjerno pušten? Moćnici se okorištavaju? 5G?....sve potpuno nebitno, on je tu).
Kada je kod nas bila zima, divljao je. Rečeno je smirit će se sa ljetom. Podsjećam, kod nas je bila zima, u Australiji ljeto - i kod njih je korona žela žrtve, manje, no ipak.
Pa onda ajmo opet. Novi virus. Nemamo antitijela. Znamo ustvari malo o njemu, iako zahvaljujući današnjoj znanosti te nepoznanice se otkrivaju, jer rade vrlo pametne glave na tome. No posljedice još uopće ne znamo. Naime sada kada je već dosta ljudi oboljelo i preboljelo, počinjemo shvaćati da oni koji nemaju simptome, nisu ni znali da imaju koronu, na slučajnim pregledima snimke pluća, puno njih ima hrpe ožiljaka. To je nešto što ostaje za uspomenu. I nikakvo cjepivo naknadno to više ne može izbrisati. Nekima je, odjednom povećani broj ugrušaka u udovima, pa mladi ljudi riskiraju amputacije. Sve ovo NIJE dokazano. Samo primijećeno od strane doktora da je postotak NEZGODNO povišen. Nije znanstveno tvrditi da ima veze s koronom, ako za to nemaš dokazive činjenice. Ja samo upozoravam - nepoznato je što nam sve može napraviti i mladima i starima.
Ima poznat lanac zaraze. Kapljično drito u lice, dah, poljubac, mali lift a isti zrak do 12 kata sa osobom koja je možda zaražena, autobusi… Eto zašto maskice. Ni sami ne možemo znati je li ga već prenosimo okolo, ako smo tek zaraženi i nemamo simptome.
Zašto ipak dalje ruke prati? Jer lanac zaraze je i kontaminirana površina. Ta šugava beštija zahvaljujući svojoj ovojnici uspijeva preživjeti dugo na npr. kvaki, ili kolicima u supermarketu. No ne i po ljeti. Ne voli vrućinu, naime krepa brže. I samo to nam je ljeto donijelo. On sada samo brže crkne na kontaminiranim površinama. No Murphy je uvijek budan. Pa nam nitko ne garantira da kao za dišpet, baš prije nas je neko dotaknuo nešto što i mi. A virus još živ. I zato dezinfekcija ruku, ne dišimo jedni drugima u lice, i najbolji ljudi vam to mogu prenijeti, jer to ne rade iz zloće nego zato što ne znaju da su nosioci. I kako su ustvari posljedice ČAK i za mlade još ipak nepoznate, eto nešto bez čega se na primjer u životu može - bez korone, ako je ikako moguće.
Ima jedna biljka koju prepoznajete po predivnom plavom cvijetu, plavom kao nebo i more u kojem blaženo čovjek pluta u miru.
»Ego Borago - Gaudia semper ago«(lat. Ja sam boražina- uvijek mi za zadovoljstvo možete zahvaliti, bi bio vrlo na »moj način« izveden prijevod) citira ga drevni stih poznatog rimskog prirodoslovca Plinija Borago officinalis nazvao »Eufrosinum«, jer je vjerovao da čovjeka čini euforičnim, sretnim i zadovoljnim. Posebno je tvrdio da cvijeće, koje se konzumira u salatama, nas čini sklonima smijehu, a ako se stavlja u vino, izaziva zaborav i lakoću. Vjerovalo se, stoga, da će ova biljka otjerati ili očistiti »Melankoliju«, raspoloženje koje se, prema Hipokratu, u jesen najviše raspojasa.
Kelti su vjerovali da daje hrabrost ratnicima da se suoče s neprijateljima u borbi i obvezno pili prije bitke. U alpskim dolinama, u Piemontu, u Rusiji, Germanski narodi, za križare »biljka hrabrosti« svi su ispijali ovaj čaj za pripremu bitke koja ih je čekala.
Boražina je jestiva i ljekovita, u kuhinji i cvjetovi i listovi, ukusna je i okus sliči na krastavac. Izrazito je diuretična, tjera nas na znojenje, a tako nam i snižava temperaturu, zacjeljuje rane, infekcije grla i usta, regulira hormone, apatiju, depresiju, vrtoglavice, povećava energiju i koncentraciju, izgleda da jača i srce i izrazito pomaže kod reumatizma. No jako je važan oprez. Naime zbog spojeva koji se zovu se Pirolizidinski alkaloidi (likosamin, amabilin, tesinin…) došlo bi do oštećenja jetre ako se pretjera sa unosom. I zato je boražina stavljena na crnu listu biljaka s kojima biti oprezan. No ulje sadrži doslovno neznatnu količinu tih toksičnih spojeva. A to ulje je sadrži jako puno gama linolenske kiseline, lijeći bolni ciklus žena, upaljenu kožu, psorijazu, daje elastičnost i pomaže nevjerojatno puno kod reumatoidnog artritisa. Izrazito je protuupalno. Ulje je sjajna zvijezda ove biljke, kao i ljepota boje i cvijeta, u simbologiji predstavlja mir i smirenost prije bitke. Jer jedno je sigurno, rat nije završen sa koronom, bitka ponovno počinje… Možda bi kao stari narodi mogli potopiti malo cvjetova u vino, duboko uzdahnuti, i smireno navući maske. One su naše trenutačno oružje.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)