Diskrepanciju teorije i prakse u habitusu građanstva zapadne Europe

Minule smo nedjelje posjetili Obrovačko kulturno ljeto, preciznije pogledali smo izložbu slika Senke Radić postavljenu u obrovačkom Zavičajnom muzeju i izvrsnu predstavu „Bog masakra” u produkciji Teatra Rugantino.
Predstava, nastala prema tekstu Yasmine Reze, poznate i nagrađivane francuske spisateljice, iz 2006. godine, igrana je u ambijentu starog obrovačkog dvora „Mirine”.
Najprije valja kazati kako je tekst besprijekoran, a dinamični dijalozi četvoro likova pretresaju ponajviše pitanja morala i, kako predstava napreduje, ocrtavaju diskrepanciju njegove teorije i prakse u habitusu građanstva zapadne Europe. Naime, dva se bračna para, Veronique (Gordana Gadžić) i Michele (Ivica Vidović) s jedne te Annete (Urša Raukar) i Alain (Siniša Ružić) s druge strane, sastaju kako bi na uglađenoj razini raspravila o svađi njihovih jedanaestogodišnjih sinova Brune i Ferdinanda. Autorica se teksta mentalitetu europskog građanina izruguje na nekoliko razina. Osim i ispod (očekivanog) snobizma, zastupljenog u vidu egzotičnih tulipana, raritetnih knjiga, antikvarnog stolca, profinjenog ruma i dr., leži njihova percepcija morala i prava koja se najjasnije očituje u Annete, koja svoje poimanje morala crpi iz profesionalnog proučavanja sukoba na crnom kontinentu, i Alaina, koji ga pak izvodi iz svoje odvjetničke profesije (kroz poslovne razgovore koje mobitelom vodi u prekidima rasprave o svađi svog sina doznajemo kako Alain brani „krivu stranu” – farmaceutsku tvrtku optuženu zbog podvaljivanja lijeka). Teoretiziranje o moralu, u kojem se junaci nakratko upuštaju i u filozofski problem o ljudskoj prirodi, pa Alain na primjeru cjelokupne povijesti ustvrđuje kako ljudskom sudbinom upravlja – bog masakra, započeto na primjeru svađe dvoje djece prerasta u raskrinkavanje njihove vlastite nemoralnosti koja se najzad očituje i u fizičkom nasilju…
Valja nam zaključiti kako nam je Obrovačko kulturno ljeto minule nedjelje ponudilo sjajnu predstavu, doslovce bez mane u tekstu i izvedbi, što je znala prepoznati i publika koja je ispunila „Mirine”.

Izložba Senke Radić

Osim predstave, posjet Obrovcu smo iskoristili za razgledavanje izložbe slikarice Senke Radić. Izložbu „Žedno more” čini 16 slika u različitim tehnikama. Svečano je otvorena u prošli utorak (21. srpnja) u Zavičajnom muzeju.
U katalogu izložbe dr. sc. Antun Travirka piše: „S jedne strane možemo zapaziti slike koje u figurativno prepoznatljivom smislu rješavaju vječno privlačnu temu marine, tj. krajobraza na kojemu je more glavni sadržaj i izvor inspiracije… Ove slike svjedoče o zavidnoj vještini interpretacije, dobroj i vještoj kompozicijskoj shemi i vrlo naglašenom dinamizmu obojenih masa, što ih čini živahnim i uvjerljivim formama izraženim kroz zavidno tehničko poznavanje vještine suhog pastela. S druge strane radi se o ritmiziranim kompozicijama u kojima se stilizirani metaforički oblici nizaju u ritmički jasno definiranim sekvencama u više dijagonalnih planova ili koncentričnih redova, vrlo promišljeni, fino razvijeni kolorizam u skladnim akordima boja, elegancija formi… Možemo ih smatrati visokim dosegom u slikaričinom opusu.”
Senka Radić rođena je 1939. godine u Šibeniku. U Zadru je završila Pedagošku akademiju smjer likovne umjetnosti. Cijeli je život posvetila pedagoškom radu, likovnoj pedagogiji i dječjem likovnom izrazu. Za svoj je rad primila titulu „Zaslužni likovni pedagog Hrvatske”, te niz državnih i međunarodnih priznanja. U svojoj aktivnoj slikarskoj karijeri sudjelovala je na 19 samostalnih i 60-ak skupnih izložbi. Član je HDLU-a Zadar i UHULI-a Zagreb.