Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Bolobanić: Svećenik treba uvijek imati vremena za čovjeka

26.07.2011. 22:00
Bolobanić: Svećenik treba uvijek imati vremena za čovjeka


Kao što postoji Bog, postoji i Sotona, Zlo. Zli nastoji na vrlo perfidne načine ljude dobiti. Rastave brakova danas su sve češće, mnogi mladi idu krivim putem, droga i alkohol su sve prisutniji… Kad ljudi dođu u velike probleme traže pomoć svećenika i duhovnih obnova, koje im jako puno pomažu. Na predavanjima duhovnih obnova je važno da otkrijemo zamke zla, gdje su ljudi zakočeni, što ih sve muči
Mons. Milivoj Bolobanić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije nedavno je u katedrali Sv. Stošije u Zadru proslavio pedesetu obljetnicu svećeničkog ređenja. U povodu ovog velikog jubileja razgovarali smo s don Milivojem, koji je, između ostalog govorio o svom životnom putu prema svećeništvu, o djelovanju na raznim župama te duhovnom pozivu danas.
– Djetinjstvo sam proveo na Olibu, gdje sam pohađao prva tri razreda osnovne škole. Kroz to vrijeme sam bio stalno uz kuću nadbiskupa Vinka Pulišića. Moja baka se također prezivala Pulišić. Naša kuća i nadbiskupova su bile jedna do druge. Njegov nećak don Ivan Pulišić je imao kapelu u svojoj kući. To je nadbiskupov dvorac. Ja sam tu kao dijete, čak prije osnovne škole ministrirao. Don Ivan je predvodio mise na latinskom jeziku, tako da sam već tada naučio dijelove mise na tom jeziku. Tako da mogu reći da sam već kroz prvo razdoblje mog ranog djetinstva bio stalno vezan uz Crkvu. I tu je vjerojatno u meni rasla želja za svećeništvom, poziv koji me na neki način zahvaćao.
Četvrti razred osnovne škole sam završio u Zadru gdje sam nadalje živio. Kad sam se trebao odlučiti za životni poziv, prijavio sam se za sjemenište. Budući da je Zadar bio porušen nakon Drugog svjetskog rata, 1947. godine i sjemenište je bilo bombardirano, prva generacija sjemeništaraca je poslana na školovanje u Šibenik. Tamo sam u sjemeništu bio dvije godine, a realnu gimnaziju sam pohađao na Šubićevcu. Kad se sjemenište “Zmajević” obnovilo, vratio sam se u Zadar, gdje sam završio osam razreda gimnazije. U Zagrebu sam završio teološki fakultet. I 1961. godine slavio sam prvu svetu misu u katedrali Sv. Stošije u Zadru. Nadbiskup Mate Garković me zaredio, kazuje don Milivoj.
– Moja majka Štefica je umrla kad sam imao tri godine, dakle, ja je uopće ne poznam. Moj otac je kasnije, za vrijeme mog ređenja i Mlade mise bio u Americi i nije se mogao vratiti pa mi je poslao pismo u kojem je napisao: “Tvoja majka prije smrti mi je rekla: Marjane učini sve da naš Milivoj postane svećenik”. To sam tek saznao na mojoj Mladoj misi. To mi je bila čestitka i velika spoznaja duhovne podrške moje majke koja me s nebesa pratila molitvom, kaže naš sugovornik.
Marijanski pokret
– Ja sam Marijin svećenik i zato je moj moto bio isti na prvoj mojoj sličici za Mladu misu, kao što je bio na srebrnom jubileju i za 40 godišnjicu svećeništva. I sad sam ga izabrao, a to su riječi Djevice Marije: “Veliča duša moja Gospodina, jer mi učini djela velika”. Utemeljio sam Svećenički marijanski pokret u nadbiskupiji, koji je najprije počeo djelovati u katedrali Sv. Stošije, odakle se širio dalje. Marijanski pokret je jako proširen u svijetu, posebno među svećenicima, a kod nas djeluje na sedam-osam župa, priča naš sugovornik dodajući da svake prve nedjelje u mjesecu predvodi službu oslobađanja u župi Kraljice mira na Stanovima gdje dolaze ljudi iz svih krajeva i gradova.
Na Stanovima djeluju brojni duhovni pokreti: Neokatekumenski put, Marijanski pokret, Kursiljo, Zajednica Srca Isusova i Marijina, itd. Svaki petak navečer nakon mise se održava cjelonoćno klanjanje, već tri godine, što je jedinstveno u Zadarskoj nadbiskupiji. Tu dolaze vjernici i iz drugih krajeva, tako da cijelu noć netko moli.  
Govoreći o suradnji s mons. Prenđom kroz pet godina, mons. Bolobanić kaže da su radili na novoj evangelizaciji te crkvenim pokretima i zajednicama.
Ljudi traže pomoć kad upadnu u probleme
– Najveći dio mog rada odnosi se na osobne susrete s ljudima, zatim na duhovne obnove. Do sada sam održao preko 120 duhovnih obnova. Na njih najviše dolaze ljudi koji su pritisnuti različitim problemima, duhovnim, psihičkim i drugim. Utjecaj zla u svijetu je prisutan preko raznih oblika praznovjerja i okultnih praksi, vračanja, magije, bioenergije i različitih ponuda koje se ljudima daju kao rješenje njihovih problema, a zapravo svi se oni bave negativnom službom. To su zapravo magijske službe. Treba imati na pameti da kao što postoji Bog, postoji i Sotona, Zlo. Zli nastoji na vrlo perfidne načine dobiti ljude. Magijske prakse dovode do različitih teških problema, psihičkih, zdravstvenih, obiteljskih i drugih. Rastave brakova danas su sve češće, mnogi mladi idu krivim putem, droga i alkohol su sve prisutniji, nema molitvenog života u obitelji. Kocka je danas jako veliki problem. Gdje je ovo prisutno događa se opći moralni pad, vjerska nepoučenost. Kad zbog ovih situacija ljudi dođu u velike probleme traže pomoć svećenika i duhovnih obnova, koje im jako puno pomažu. Na predavanjima duhovnih obnova je važno da otkrijemo zamke zla, gdje su ljudi zakočeni, što ih sve muči. I kad otkriju svoj problem, sudjeluju na molitvama za oslobađanje te dobivaju poticaj za novim životom i molitvom. Ljudima puno pomažu i osobni razgovori sa svećenicima, ističe naš sugovornik upozorivši na suicide koji su jedan od većih problema današnjice.
 Nakon duhovnih obnova važno je redovito moliti, ići na misu, ispovijed i krenuti novim putem u životu. Don Milivoj, kako saznajemo, održi 10-15 duhovnih obnova godišnje.
Bog zove u svako vrijeme
Uloga svećenika u današnjem svijetu je da ljude razumije, da ih prima, s njima razgovara, nad njima moli… Svećenik treba uvijek imati vremena za čovjeka i njegove probleme, potpuno predan ljudima. Prema tome, danas je nezamjenjiva uloga svećenika, koji upućuju uvijek na Kristove riječi.
– U novije vrijeme imamo sve više zrelijih zvanja, dakle odraslih ljudi koji se odlučuju za svećeništvo. Mnogi su od njih završili fakultete, radili, ali su osjetili Božji poziv i odazvali se njemu. Kad sam se odlučio za duhovni poziv s Oliba je bilo 13 sjemeništaraca. Bog u svako vrijeme zove, samo je bitno da se čovjek odazove kad unutar sebe osjeti želju da svoj život daruje Crkvi i narodu. Zato svećenik treba raditi s mladima kroz ministrantske grupe, crkvene zajednice i pokrete kako bi se otvorili duhovnom pozivu ako ih Bog zove.
 Mons. Milivoj Bolobanić je na kraju razgovora izdvojio važnost razmišljanja o kršćanskom pozivu te potrebu osobnog susreta s Bogom i svjedočenja njegove ljubavi.


 PASTORALNI PUT OD PRIVLAKE DO STANOVA


U prvoj župi, Privlaci, boravio je od 1961. do 1968. godine. Otvorio je prvu katehetsku dvoranu u nadbiskupiji. Radio je s mladima, kroz pjesmu, zbor, nogomet. U župnom radu usmjerio se na mlade koji nisu bili pričešćeni, ni krizmani. Na prvoj krizmi u Privlaci, nakon što je preuzeo župu, bilo je preko 300 krizmanika. Tada su dvojica nadbiskupa podijelili sakrament svete potvrde, Mate Garković i Marijan Oblak. Nakon sedam godina dobio je premještaj u Zemunik gdje je bio dvije godine, a potom postaje župnikom župe Sv. Šime, gdje je službu obnašao punih 21 godinu, od 1970. do 1991. godine. Godine 1991. odlazi u Biograd, gdje provodi cijeli Domovinski rat.
– To je bilo jako teško vrijeme, a Biograd je bio pun prognanika, iz Kotara, Bukovice, itd. Imao sam tri velike duhovne obnove koje sam održao u hotelu “Adriatic”. Mnogi ljudi danas mi kažu da su zadovoljni i sretni što su baš kroz te duhovne obnove dobili snagu da izdrže u užasnim ratnim situacijama.
 Nakon Domovinskog rata, mons. Prenđa je preuzeo nadbiskupiju od mons. Marijana Oblaka, postao je ordinarij i imenovao Bolobanića generalnog vikara. nakon toga vodio je župu Sv. Stošije u Zadru sedam godina. U katedrali je vodio duhovne obnove, svake prve nedjelje u mjesecu je bila služba oslobađanja kad su ljudi dolazili ne samo iz Zadarske nadbiskupije, nego i iz Šibenika, Splita i drugih gradova. Nakon toga preuzima župu Kraljice mira u Zadru na Stanovima i već je pet godina tamo.
Nakon iznenadne smrti nadbiskupa Prenđe izabran je za privremenog upravitelja Zadarske nadbiskupije. Tu je službu obnašao dva mjeseca do imenovanja novog nadbiskupa. Kad je Zadar dobio novog nadbiskupa mons. Želimira Puljića, izabrao ga je za generalnog vikara.
– Tu službu sam prihvatio uz uvjet da mogu ostati i dalje na župi, jer dosta radim s ljudima. Uz obaveze u nadbiskupiji, župa i župni rad su mi jako važni. Na župi imam i pomoćnika, vikara o. Josipa Galića. Do podne sam svaki dan u Nadbiskupskom ordinarijatu, a poslijepodne sam na župi.
Uz to mons. Bolobanić vodi i duhovne obnove po Hrvatskoj, BiH i u inozemstvu. Tijekom cijelog dana prima mnoge vjernike na razgovor, ljude koji dolaze iz svih krajeva, u svojim duhovnim problemima, krizama i životnim poteškoćama.




 KNJIGA DOŽIVJELA SEDAM IZDANJA


Knjiga “Kako prepoznati zamke zloga” doživjela je sedmo izdanje, a preko 30.000 primjeraka je otišlo u ruke brojnih čitatelja, što govori da je mnogima pomogla.
– Ljudi mi kažu da su im se preko ove knjige otvorile oči, da su spoznali istinu, da su vidjeli gdje je bio njihov problem. Knjiga otkriva tajnovite zamke zloga koje su danas jako prisutne, u današnjem svijetu. Drugi dio knjige su molitve, tako da je to ujedno i molitvenik.
Pred 50. godišnjicu misništva izašla mu je trilogija, tri knjige razmišljanja nad liturgijskim čitanjima za godine A, B i C, kao kruna njegovog rada. Prva je “Ovce moje slušaju glas moj”, druga je “Bdijte, jer ne znate dana ni časa!”, a treća “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”
– Mnogi mi svećenici zahvaljuju da su im pomogle kod pripremanja propovijedi, a vjernici se mogu upoznati prije nedjeljne mise sa sadržajem Božje Riječi i njezinim porukama. To je duhovna priprema, kaže mons. Bolobanić.


 ZLATNA MISA U NEDJELJU


 Don Milivoj će u nedjelju 31. srpnja u crkvi Uznesenja BDM na Olibu slaviti Zlatnu misu, s početkom u 10.30 sati. Nakon misnog slavlja bit će predstavljanje nove knjige mons. Pavla Kere o najstarijoj matičnoj knjizi krštenih napisanoj na glagoljici. Smatra se, kako saznajemo, da je to najstarija matična knjiga u Hrvatskoj, a dr. Kero misli da je to najstarija i u svijetu.
– Na Tridentinskom koncilu je bilo navedeno da se počnu voditi matične knjige u župnim uredima. I odmah nakon dvije godine pojavljuje se najstarija matična knjiga, sačuvana na Olibu, saznajemo od don Milivoja.
 Proslava Zlatne mise zaključuje se zajedničkim ručkom za uzvanike i goste u mjesnom restoranu na Olibu. Kako nam je rekao don Milivoj, među rodbinom, prijateljima i brojnim vjernicima, na proslavi će sudjelovati i njegov brat Dragomir sa suprugom Ksenijom iz Amerike. Za sve one koji žele sudjelovati na misnom slavlju na Olibu bit će organiziran prijevoz hidrogliserom.
– Budući da je moja majka Štefica porijeklom s Molata, svoj jubilej sam proslavio i u tom mjestu, u subotu 2. srpnja. Tada se na Molatu slavi blagdan Pohođenja BDM. Ja sam predvodio svetu misu i propovijedao u župnoj crkvi Pohođenja BDM. Slavlju je nazočio i mons. dr. Pavao Kero koji je na kraju euharistije sjećajući se naših đačkih dana u sjemeništu iznio svoje osobne dojmove o zlatomisniku, navodi mons. Bolobanić.


 NA OLIBU JE NEKAD BILO 150 UČENIKA


– Olib je u Zadarskoj nadbiskupiji dao najveći broj svećenika, preko 180, među kojima i nadbiskupa Vinka Pulišića. Godine 1961. bilo je zaređeno pet svećenika, od kojih smo dvojica nas s Oliba, don Mihovil Cukar i ja. Tada se zaredio i fra Izak Špralja, trećoredac koji je ove godine također proslavio zlatomisnički jubilej.
Nekada se Olib ubrajao među najnaseljenije otoke zadarskog arhipelaga. Na njemu je živjelo preko 2.000 stanovnika. Nakon Drugog svjetskog rata, mjesto se potpuno raselilo, uglavnom u SAD. Kaže se da tamo živi oko 3.000 ljudi, porijeklom s Oliba. Sada na Olibu živi oko 150 stanovnika, uglavnom starijih i povratnika iz SAD, koji su umirovljeni. Za vrijeme njegovog školovanja, osnovnu školu na Olibu je pohađalo oko 150 učenika, pripovijeda mons. Bolobanić.
– Na Olibu se nalaze četiri crkve, župna Uznesenja BDM, koja je velika kao katedrala, što pokazuje da je na Olibu nekada bilo brojno stanovništvo. Na groblju je crkva Sv. Stošije, koja je nekada bila župna, zatim crkve Sv. Nikole i Sv. Roka. Na Olibu djeluje i samostan sestara Krvi Kristove. Nekada je u povijesti župe Olib bilo istovremeno deset svećenika, koji su uz svoju službu učili ljude obrađivati zemlju, kazao je mons. Bolobanić.
Na Olibu se nalazi i Kaštel kula koja je bila sagrađena za obranu od gusara. Ona je sačuvana i obnovljena. U njoj će se uskoro postaviti muzej s puno sačuvanih eksponata, među kojima će biti i oni iz dvorca nadbiskupa.
Jedan dio Olibljana je doselio iz Cetine bježeći pred Turcima, predvođeni svećenikom Jurjem Cetinjaninom čiji se grob nalazi u crkvi Sv. Stošije na groblju. Na Olibu je već prije toga bilo hrvatsko stanovništvo, među kojima su bili i starosjedioci Bolobanići i Bondulići. Jedan od značajnijih Bondulića je dr. don Tomislav Bondulić. Na Olibu živi umirovljeni svećenik don Mihovil Cukar, porijeklom s Oliba, koji će zajedno s Bolobanićem slaviti svoj zlatni jubilej.
 Među zanimljivostima otoka Oliba mons. Bolobanić ističe poznati olipski sir, koji se nekada proizvodio. Naime, već prije Drugog svjetskog rata bila je na Olibu ljekarna u koju su svake večeri ljudi nosili mlijeko i tako se stručno pravio sir. Olib je poznat i po ogrjevnom drvu crnici.