Dr. sc. Zlatko Begonja: Oružanu pobunu u Srbu predvodili su četnici

Doc. dr. sc. Zlatko Begonja sa Sveučilišta u Zadru intenzivno se bavi znanstvenim istraživanjem i obradom hrvatske i svjetske moderne i suvremene povijesti. Prethodnih je godina Begonja objavljivao i podosta naslova koji su se odnosili i na tzv. ustanak naroda u Srbu, dne. 27. srpnja 1941., a čiji je sadržaj temeljen isključivo na vjerodostojnoj arhivskoj građi koja se odnosi na ta vremena i na taj događaj.
U odnosu na višedesetljetnu 'službenu istinu', nastalu na najboljoj tradiciji komunističke propagande i održavanoj narativom 'u slavu režima', Begonjina sustavna, temeljita znanstvena istraživanja, bez ikakvih dojmova svjetonazorskoga ili ideološkoga tipa, do kosti ogoljuju i zainteresiranoj javnosti argumentirano podastiru širi kontekst i tamnu stranu tzv. ustanka u Srbu.
– Četnici, komunisti i talijanski fašisti zajedno su 27. srpnja 1941. ustali protiv Hrvata i Hrvatske, te počinili neopisiv pokolj i genocid nad Hrvatima! – kaže Zlatko Begonja.
Zašto se i danas javnosti ustrajno pokušava nametnuti stara i izlizana priča o tzv. ustanku u Srbu?
– Činjenično dileme zapravo i ne bi smjelo biti, ali u Hrvatskoj prevladavajuće predrasude i ideološki dogmatizam kod pojedinaca ne dopuštaju da se problematika postavi na svoje pravo mjesto i na taj način konačno arhivira. Baš zato poznati i nedvojbeni slijed događaja uporno se pokušava prikazati u drugačijem svijetlu, prikrivajući činjenice i pritom projicirajući nametano dominantnu ideološku matricu. Pojednostavljeno, četnička pobuna, potpomognuta manjim brojem komunista i uz značajnu, ali i znakovitu talijansku fašističku vojnu pomoć, proglašava se antifašističkim ustankom, premda su u njemu neupitno sudjelovali i talijanski fašisti. Zar to nije apsurd? – talijanski fašisti kao sudionici antifašističkoga ustanka?

Nekritički pristup
Desetljećima se učilo djecu u školi i podsjećalo i odgajalo mlade, a i danas se kao jeka javlja priča kako su zbivanja u Srbu primarno i najviše svojevrsna reakcija na zločine što su ih počinile 'fašističke sluge, ustaše'.
– U tome kontekstu čak se i ne skriva činjenica da su u događaju predvodnici bili četnici, ali što je napose zanimljivo, takvi se tretiraju kao srpski seljaci koji su pokrenuli nacionalno-oslobodilačku borbu protiv fašizma. Iz toga proizlazi da su i četnici bili zapravo krilo antifašističkoga pokreta, što bi onda značilo da su uz onaj partizanski, činili cjelinu otpora prema fašističkim snagama. Takav pojednostavljen i nekritički pristup izravno potpomaže afirmaciji ideje o rehabilitaciji četništva i stoga hrvatsko društvo svjesno dovodi u pomućeno stanje. Zbog toga se nameće i pritom olako prihvaća dobro smišljena teza o potrebi prestanka vraćanja u prošlost i okretanja k budućnosti. U konkretnome slučaju to bi značilo olako pristajanje na kristalizaciju laži i falsifikata. Onaj tko sudjeluje na obilježavanju tzv. dana antifašističkoga ustanka u Srbu rehabilitira četništvo. Dijelovi hrvatskih političkih elita, ispravnije bih rekao nomenklature, koji svjesno ili nesvjesno podupiru okupljanje u Srbu idu u prilog velikosrpskim težnjama i stvaraju podlogu za možebitna nova previranja.
Kakve su pozicije i uloge komunista, talijanskih fašista i četnika u pripremi tzv. ustakna u Srbu?
– Komunisti su u koncepcijskom pogledu smatrali kako postojanje bilo kakva oblika samostalne i suverene Hrvatske izravno onemogućuje opstanak jugoslavenske zajednice, pa shodno tome i one buduće države koja se prema njihovoj projekciji trebala ustanoviti s potpuno drukčijim političkim poretkom. S druge strane, četnici su držali potrebnim koristiti se svim sredstvima za očuvanje i nastavak politike predratne monarhističke Jugoslavije, pritom uz izraženu težnju konačnog ostvarenja velikosrpskih hegemonističkih ciljeva isključivo na štetu Hrvata i Hrvatske. Treći u takvu nizu, talijanski fašisti, posebice su nalazili zajedničkog interesa u suradnji s četnicima i to u onom pogledu koji je podrazumijevao onemogućavanje svakog oblika stabilnog funkcioniranja NDH. Prema fašističkom shvaćanju hrvatska država bila je ključna zaprjeka realizaciji širenja njihova imperijalnog utjecaja dublje u unutrašnjost teritorija na istočnojadranskoj obali, zbog čega je onda zajedno sa svojim partnerima trebalo sustavno djelovati na njezinoj destabilizaciji.

Špančevi obilasci
Ti se interesi prožimaju…
– Sve tri navedene opcije imale su nedvojbeni zajednički interes u početcima oružanog sukoba na području dotadašnje Kraljevine Jugoslavije pa su na osnovi svrsishodnih principa međusobno djelomično surađivali. To se odnosilo na prvotnu izrazito plodnu suradnju četnika i talijanskih fašista, odnosno jednako tako četnika i komunista, koji su takvim postupanjima praktično potvrđivali svoje ranije predočene nakane. Ukupnosti cijele situacije u svojim je razmjerima pogodovala i tada vidno pogrješna, zapravo neodgovorna i nepotrebno nasilna politika koju je režim NDH provodio prema srpskom pučanstvu u Hrvatskoj.

VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU

Antifašisti: "Oružana pobuna protiv ustaških zločina"
Nikola Dobre, u ime Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Zadarske županije, o zbivanjima u Srbu prije, na dan 27. srpnja 1941. i poslije toga (doslovni prijepis, bez korekture, pa. a.) potpisuje dopis u kojemu, uz ostalo, piše:
– Prije 77. godina u ovom junačkom Ličkom i Hrvatskom mjestu Srbu i u njegovoj okolici, po direktivi CK KPH koju je lićkim komunistima prenio Marko Oreškovič Krntija, pokrenut je ustanak protiv ustaških vlasti i okupatora. Ustanak je bio lišen bilo kakve ideologije i mržnje bez konteksta koji se danas želi servirati Hrvatskom narodu u želji da se zasjeni pozitivan značaj antišasističke borbe u Hrvatskoj. Bila je to pobuna protiv zla za elementarno ljudsko pravo na život.
Direktan povod za ovaj događaj, čiju obljetnicu danas obilježavamo bio je smišljeni i dobro organizirani pohod takozvanog “čišćenja” terena koju je provodila nenarodna izdajnička vlast na čelu s Antom Pavelićem, a za provedbu na terenu bio je odgovoran Vjekoslav-Maks Luburić. (…)
Uoči samog ustanka formirani su odredi koji su brojili 300 naoružanih boraca,a onih bez oružja bilo je znatno više.Za komadanta je postavljen odvjetnik pripravnik iz Gračaca Gojko Polovina ,a političku odgovornost preuzima Marko Orešković.Taj izbor da Hrvat bude najodgovorniji za početak otpora nije bio slučajan.Dogodila se oružana pobuna protiv ustaških zloćina,koja je zbog svoje dobre pripreme poprimila karakteristike masovnog ustanka na principima gerilskih jedinica zajedno s jednako ugroženim stanovništvom susjednih krajeva Bosne i Hercegovine. Prvog dana oslobođen je Srb od ustaške policije. (…)