Nema velikih uspjeha bez Zadranki

Zadarska ženska košarka svoje službene početke povezuje s 1935. godinom. I dok se te godine najavljuju ženska košarkaška natjecanja, ali nema potvrde u medijima da su utakmice i održane, sa sigurnošću se može reći da su dvije godine kasnije žene u Zadru igrale košarku. Igraju je i danas, a zanimljivo je da su, premda Zadar kao klub nikada nije osvojio trofej, u gotovo svim najvećim uspjesima hrvatske ženske košarke sudjelovale Zadranke. Ovo je prilika za podsjetnik na samo neke od njih.

Madera Kalmeta
Prva reprezentativka bila je Madera Kalmeta koja je obilježila zadarsku žensku košarku u njenim počecima, sve do 1948. kada se ekipa praktično ugasila. U nizu sjajnih Kalmetinih dosega ističe se 1947. kada je Zadar bio drugi (iza Crvene zvezde) u Prvenstvu Jugoslavije, a Kalmeta je s 58 koševa bila najefikasnija igračica natjecanja.

Juniorske medalje
Marijana Bušljeta Suknaić sudjelovala je čak na tri europska juniorska prvenstva. Na dvama je Jugoslavija osvojila medalju, 1969. u Njemačkoj (Bušljeta 7 utakmica, 10 koševa) kada je bila treća, dok je 1973. u Italiji bila druga (Bušljeta 7 utakmica, 91 koš).

Potpisi na trofeje »zelenih«
Dominaciju beogradskih klubova, Crvene zvezde i Radničkog, u Prvenstvu Jugoslavije za košarkašice 1967. prekinula je Trešnjevka osvajanjem prvog mjesta. Osam godina kasnije tadašnja Industromontaža, kao nasljednik Trešnjevke, osvojila je Kup Jugoslavije. Bio je to drugi seniorski trofej Marijana Pasarića na čelu Zagrepčanki koje su uoči sezone 1974./75. pojačale čak tri Zadranke, Marijana Bušljeta, Vanja Paleka, do tada, uz Mariju Kalmetu, glavne igračice kluba iz Jazina te Mira Bjedov koja se tek odlaskom u Zagreb počela baviti košarkom. Industromontaža je u finalu nakon produžetka bila bolja od C. zvezde. Bušljeta i Bjedov kasnije su godinama bile oslonac reprezentacije Jugoslavije te Montinga koji je 1980. osvojio Kup Liliane Ronchetti. Taj je doseg do danas ostao najveći uspjeh hrvatske klupske ženske košarke, a »zadarskoj struji« u zelenom dresu tada se pridružila i Ida Kokeza, Splićanka koja je prije toga s velikim uspjehom igrala za Zadar. U Prvoj ligi Zadar je igrao od 1971. do 1974. te od 1976. do 1978.

Svjetski festival košarke 1973.
Na prvom svjetskom festivalu košarke (neslužbeno svjetsko prvenstvo), koji se u svibnju 1973. igrao u nekoliko peruanskih gradova, Marijana Bušljeta Suknaić je bila najbolji strijelac prvenstva i članica najbolje petorke u kojoj su bile i Margarita Skeet (Kuba), Jacqueline Chazalon (Francuska), Karin Junek (Peru), Julija Bojanova (Bugarska). Jugoslavija je natjecanje završila na četvrtom mjestu.
– Peru je posebna priča. Od kada smo sletjele tamo izvan hotelske sobe mogla sam ići samo s pratnjom, posipali su me laticama i bila sam im čudo, visoka plava… Iskreno to mi nije bilo nešto, shvatila sam kako je teško glumicama i poznatima. Nisam mogla izaći iz hotela, ostale djevojke su se kupale, a ja sam bila u sobi. Ukratko, previše ljudi i pažnje prema meni. I da, imam još srebrni tanjur za najboljeg strijelca – ističe Bušljeta Suknaić.

Europsko prvenstvo u Poljskoj 1978.
Reprezentacija Jugoslavije osvojila je svoju prvu seniorsku medalju nakon što je u finalu EP-a izgubila od SSSR-a. Za Jugoslaviju su nastupile Marijana Bušljeta Suknaić (3 utakmice, 4,7 koševa) i Mira Bjedov Nikolić (7 utakmica, 6,3 koša).
– Bio je to veliki uspjeh jer ništa se nije moglo protiv Ruskinja koje su imale Semjonovu s 215 cm. Tako se znalo unaprijed čije je zlato, bilo je samo pitanje tko će biti drugi, a tko treći – kaže Bušljeta Suknaić.

Olimpijske igre u Moskvi 1980.
Put do Moskve vodio je preko kvalifikacija u Bugarskoj Varni kojih se Marijana Bušljeta Suknaić dobro sjeća.
– Treba naglasiti da sam dugo godina bila jedina Hrvatica u reprezentaciji. Da, tada nije bilo lako biti Hrvat, niti je to bilo lako reći. Ne znam koliko to današnje generacije mogu razumjeti. Mogli ste biti vrhunska igračica, ali ako je lobi odlučio drugačije, sve je bilo uzalud. Dakle, igrale smo u Varni kvalifikacije za Olimpijske igre u Moskvi 1980. U deset dana odigrale smo čak osam utakmica. U utakmici protiv Južne Koreje u zadnjoj sekundi postigla sam koš za pobjedu 70:69 i odlazak na Igre. I onda me ne pozovu u Moskvu. I nemate se kome žaliti. Jednostavno, tzv. viši interesi i ostajete kući. Tužno je da tada nikada nitko nije shvatio dubinu te nepravde. Tako je ispalo da sam u Varni završila s reprezentacijom za koju sam odigrala 186 utakmica.
Premda Bušljeta nije otputovala u Moskvu i tamo je Zadar imao svoju "izaslanicu". Bila je Mira Bjedov Nikolić koja je s Jugoslavijom osvojila treće mjesto.

Juniorsko zlato na EP-u 1984.
Zadranka Maja Rak Vidaković u svojoj dugogodišnjoj karijeri posebno pamti kolovoz 1984. budući da je s juniorskom reprezentacijom Jugoslavije osvojila Europsko prvenstvo koje je odigrano u Toledu (Španjolska). To je jedino zlato koje je Jugoslavija ikada osvojila, računajući sve ženske košarkaške selekcije.
– Juniorsko zlato iz Toleda nije najveći uspjeh jugoslavenske ženske košarke, ali je raritetan jer smo tada jedini put postale prvakinje. Dvaput smo pobijedile SSSR jer je do tada bilo nezamislivo. Poseban je bio i za mene jer je to bio jedini nastup za reprezentaciju bivše države, iako sam u mlađim uzrastima na kadetskom prvenstvu Hrvatske bila najbolji igrač i strijelac.
Jugoslavija je u Toledu imala svih sedam pobjeda.
– Znale smo da možemo do medalje, ali zlato je bilo teško očekivati. Na kraju smo u finalu sa 69:61 pobijedile Ruskinje, što je odjeknulo kao prava senzacija – kaže Rak Vidaković.

Božana Ančić prva reprezentativka
Od 17. do 25. srpnja 1993. u Slovačkoj (Poprad) održano je Europsko prvenstvo za kadetkinje. Bio je to prvi nastup jedne hrvatske ženske košarkaške selekcije na velikom natjecanju. U odabranom društvu 12 reprezentativki našla se i Božana Ančić Celić (1976.), organizatorica igre, koja je tako (p)ostala prva Zadranka koja se natjecala pod hrvatskom trobojnicom. Pod vodstvom izbornika Željka Ciglara Hrvatska je upisala jednu pobjedu, na otvaranju protiv Latvije, nakon čega je uslijedilo šest poraza i posljednje (12.) mjesto na kraju EP-a.
– Bila mi je velika čast nastupiti za našu državu koja je bila u ratu i o kojoj se u Europi tada znalo vrlo malo. Rezultatski smo prošle loše, ali sve ostalo je događaj koji se pamti cijeli život – kaže Ančić koja je karijeru počela 1988., a Zadar je napustila u ljeto 1995. kada je upisala studij Ekonomije u Zagrebu. Tri sezone je igrala za Jabuku Zaprešić, a potom je prekinula karijeru.

Debi seniorki na EP-u
Hrvatska seniorska reprezentacija debitirala je na Europskom prvenstvu 1995. u Češkoj. Zadranka Korana Longin na tom je natjecanju imala 6,7 poena (četvrta Hrvatica po efikasnosti) i 2.4 skoka po utakmici. Izbornik je bio Vito Gilić.
– Bio je poseban osjećaj prvi put nastupati za reprezentaciju i to malo nakon završetka Domovinskog rata. Obuzeo nas je veliki ponos dok smo slušale hrvatsku himnu pred početak utakmica. Krenule smo odlično. U prve tri utakmice imale smo tri pobjede, a onda nam se dogodio neočekivani poraz od Makedonije u četvrtom nastupu. To je bilo veliko iznenađenje koje je došlo možda i kao posljedica toga da smo se prepale mogućeg uspjeha. Na kraju smo završile osme. Danas bi to bio jako dobar rezultat za Hrvatsku, ali tada smo mogle puno više – kaže Longin koja je dala značajan doprinos i u osvajanju zlata na tada jakim Mediteranskim igrama 1997. u talijanskom Bariju.

Zagorka Čupahin
Od igračica koje su nastupale za Zadar, a došle su "sa strane" daleko najimpresivnije izgleda karijera Zagorke Čupahin (djevojački Počeković). S Jugoslavijom je osvojila srebro na Europskom prvenstvu 1987. u Španjolskoj (Cadiz) na kojem je postigla 11,9 koševa. Bila je i na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. (10.9 koševa) na kojima je Jugoslavija završila šesta. Od seniorskih natjecanja ima i peto mjesto s EP-a 1985. (7.3 koševa). Sjajna je bila u mlađim uzrastima. Tako je na kadetskom EP-u 1982. s 25.7 poena bila uvjerljivo najefikasnija igračica (Jugoslavija je u finalu sa 65:66 izgubila od SSSR-a). Na kadetskom EP-u 1980. bila je sedma (18.9 poena), a na juniorskim EP-ima šesta 1981 (1.2 poena) i četvrta 1983. (15.2 poena). U Zadar ju je dovela, a što drugo nego ljubav, točnije suprug Igor, dugogodišnji uspješni turistički djelatnik. Dres Zadra Čupahin je nosila u sezoni 1997./98. u kojoj je osvojeno šesto mjesto u A-1 ligi.

Martina Gambiraža jedina na SP-u
Od 25. srpnja do 3. kolovoza 2003. u Šibeniku je održano Svjetsko prvenstvo za igračice do 20 godina. Riječ je o jedinom SP-u, računajući sve kategorije, na kojem je Hrvatska ikad nastupila. U konkurenciji 12 ekipa Hrvatska je s tri pobjede i pet poraza završila četvrta, a u reprezentaciji je bila i Zadranka Martina Gambiraža. Riječ je o generaciji koja je godinu dana ranije bila šesta na Europskom prvenstvu do 20 godina koje je održano u Zagrebu. U skupini je Hrvatska pobijedila Češku (66:61) i Južnu Koreju (75:55), a izgubila je od Brazila (63:83), Francuske (52:81) i SAD-a (58:83) te s četvrtog mjesta izborila četvrtfinale protiv Latvije, najbolje ekipe iz druge skupine. Protiv Latvijki Hrvatice su slavile s 55:45. Na putu do finala Hrvatsku je zaustavio Brazil (65:73), a potom i Francuska u utakmici za broncu. Gambiraža je prosješno ubacivala šest koševa.

Olimpijske igre u Londonu 2012.
Na kvalifikacijskom turniru za odlazak na Olimpijske igre u Londonu 2012. Hrvatska je u skupini pobijedila Južnu Koreju i Mozambik, a u četvrtfinalu Kanadu. S 14,7 poena po utakmici Režan je u kvalifikacijama bila naša najučinkovitija igračica.
– Nije bilo lako: nakon Mozambika smo naletjeli na raspoloženu Južnu Koreju od koje smo realno kvalitetniji sastav, no kvalitetu je trebalo potvrditi i na parketu. Nije bilo lagano niti u dvoboju s Kanadom: izgubile smo ritam u drugom poluvremenu, međutim najvažnije je da smo u završnici ponovno bile prave te odnijele i treću uzastopnu pobjedu. Nije nas išao šut, ali smo pokazale karakter i borbenost koji su bili presudni – kaže Vrsaljko Režan.
Hrvatska je u Londonu nastupila u skupini A sa SAD-om, Češkom, Angolom, Kinom i Turskom. Nakon jedne pobjede i četiri poraza djevojke nisu uspjele ući među osam najboljih te su osvojile deseto mjesto.
– Bila je to jaka skupina, no znali smo da na Igrama ionako nema laganih suparnika. Posebno se to odnosi na Amerikanke koje su, kao i njihova muška reprezentacija, svijet za sebe. Mislim da nikome nije bilo lako u utakmicama s nama i da smo pokazale da smo zaslužile dolazak u London. Dale smo maksimum, ali nažalost nije bilo dovoljno za četvrtfinale. Mislim da je ključan bio poraz od Čehinja.

Prvenstva i Hrvatski kup
Teško je naći sezonu u kojoj Zadranke nisu sudjelovale u osvajanjima dvaju domaćih trofeja od 1992. godine. Ipak, posebno mjesto ima sezona 2009./10. kada su košarkašice Gospića osvojile tri titule, prvakinja Hrvatske, pobjednica Kupa Ružice Meglaj Rimac i regionalne lige. Ne bi to bio posebno zanimljiv podatak da te sezone čak pet Zadranki nije nosilo dres ekipe iz središta Like. To su Marija Vrsaljko, Ana Vrsaljko, Martina Gambiraža, Ivana Jurčević i Ina Marin. Za trostruku krunu Gospić je dobio priznanje Sportskih novosti u kategoriji najbolje ekipe godine. Pamte se i devet uzastopnih titula (pet prvenstvo, četiri Kup) Ive Borović Gregov u dresu Medveščaka.

1947.
godine Madera Kalmeta pozvana je u reprezentaciju Jugoslavije za nastup na Balkanskim igrama