Stvaraju se pretpostavke legalizacije 90 posto bespravnih objekata

Rasprava bi zasad trebala definirati neke infrastrukturne koridore, iako će to u bespravnim predgrađima biti “kapilarni koridorići”, ali i osigurati širenje građevinskog posla i stanogradnje, te naravno i legalizaciju ogromnog broja divlje građenih objekata. Obogatit će se pojedinci i tajkuni, vlasnici atraktivnih zemljišta, ranije pod industrijskom, skladišnom i sličnom namjenom, koja sada postaju građevinska
Grad Zadar ima otvorenu prethodnu rapravu o novom protornom planu. Prethodna rasprava otvorena je u Gradskoj vijećnici za predstavnike javnih poduzeća i ustanova. Uslijedit će poslije toga i javna rasprava za sve ostale, vjeruje se do kraja godine. Dvije su godine od stavljanja GUP-a van snage i početka druge izmjene prostornog plana. Vrijeme bi trebalo govoriti o dinamici gradnje, neki bi rekli i razvitka Zadra, ali govori i o hrvatskim konstantnim izmjenama u području prostornog planiranja.
Legalizacija i “divlja” predgrađa
Prijedlog je izradio Županijski zavod za urbanizam što znači – kontinuitet Zavoda i ravnateljice Nives Kozulić kao predstavljača.
Uglavnom, plan ima kvalitetniju podlogu, odnosno temelj fotosnimaka i katastarske i digitalne podloge te se hvata u koštac s prošlošću – uređenjem i urbanizacijom zadarskih poludivljih predgrađa niklih mahom neplanski s većim brojem nelegalnih objekata. Planom se stanje neće moći bitno promijeniti, ali će se navodno nastojati gdje je to moguće definirati “kapilarne” prometnice i infrastrukturne pravce. Time se, prema riječima Nives Kozulić, stvaraju i pretpostavke legalizacije 90 posto bespravnih objekata, osim ekstremnih slučajeva. No nije se željela upuštati u procjene koliko takvih objekata ima. Neki su spominjali najmanje šest, sedam tisuća a neki se ne libe govoriti i o 20.000, što je možda pretjerano. U svakom slučaju njihova legalizacija značila bi značajan novac u gradskoj blagajni. No ima i toga da mnogi s bespravnim objektima i kada ih mogu legalizirati za time ne posežu. U svakom slučaju to je osim velikog poligona uređenja Zadra (koje se neće ipak moći valjano odraditi zbog imovinsko pravnih pitanja, prazne kase, velikog broja već izgrađenih objekata…), i veliki poligon za dokidanje bezakonja kao manire ponašanja, ali i punjenje gradskog proračuna.
Uz stvarnost i prošlost koja je ovo tražila, i izmjene u zakonskoj regulativi dovele su do tog da se ne ide u izradu komada po komada novih detaljnih planova uređenja pa postupnog omogućavanja legalizacije dijela po dijela grada već cjelovitog dokumenta koji olakšava ishođenje građevinskih dozvola.
Industrijski i skladišni prostori – građevinski
Dopuštenje gradnje shodno tome u samim predgrađima bitna je novost koja će dijelom intenzivirati gradnju i drugačije definiranje nekih ranijih turističkih ili industrijskih i servisnih zona koje će postati građevinske.
Oko toga se već razvilo više “škola mišljenja”. Kako se za značajan dio tih područja znaju vlasnici, a nerijetko su to zadarski, pa i općehrvatski tajkuni, neki smatraju da se prenamjena vrši kao oblik pogodovanja kapitalu. Druga je misao da je ovo samo nastavak već prije aktivnih prenamjena vojarni i bivših tvornica (TIZ, Maraska, Mljekara, Vinilplastika, Kemoplast i uopće Put Mirvice, itd.) u stambene zone.
Dakle, klasično pitanje “kokoš ili jaje” u ovom slučaju bi glasilo: Jesu li tajkuni kupovali zemlju, propale tvornice, odmarališta.. Pa pritisnuli vlasti da je prenamjene? Ili su tajkuni znali da je širenje grada neminovno i zbog toga kupovali znajući da je nužda prenamjene samo pitanje trenutka.
Kozulićka je kategorična u tome kako je razvoj i planiranje grada, a nikakvo pogodovanje, temelj svih planova.
– Te nove građevinske zone ne znače mogućnost da svaki vlasnik sada može graditi što hoće i dobiti dozvolu već će se te zone arhitektonskim natječajima izgrađivati kao kulturna i urbanizirana naselja. Ovdje je nužna urbana komasacija, a ne da nam se dogodi recimo još jedno ponavljanje gradnje južno od Puta Nina.
Napomenula je da se područja iznad Bilog briga – od Ulice Hrvatskog sabora i Žmirića definiraju kao rezervne, odnosno zone proširenja grada. U budućnosti će za njih slijediti novi natječaji i urbano definiranje.
Vraćajući se priči o tajkunima, i sada kao i desetljećima, svakome je jasno da će se gradnja na recimo tim prostorima dogoditi, samo je pitanje tko ima novaca i vremena da kupuje terene unaprijed.
Uglavnom autori i Grad svoju namjeru s planom, osim obveze, tumače naraslom potrebom uređenja čitavih dijelova grada, uređenja javnih prostora u njima, a i omogućavanje legalizacije kroz desetljeća taloženih bespravnih objekata.
Neki će i dobro zaraditi
Naravno valja kazati da bi prethodna rasprava trebala prije svega donijeti primjedbe javnih tvrtki i institucija vezanih uz temeljne infrastrukturne zamke i nevolje, i nadajmo se da će taj posao kako-tako obaviti. Uslijedit će javna rasprava prema svima drugima.
Kada su u pitanju značajnije, do sada skladišne, industrijske ili “kvazi”turističke, zone pažnju privlači područje Uvale Bregdeti, a ponajprije nekadašnje područje Zadranke i drugih tvrtki. Kod Bagata i SAS-a to preseljenje ka zoni intenzivne stanogradnje se već dogodilo i nastavit će se. Kad su u pitanju već propale tvrtke onda “srce manje boli”, ali smo u Zadru već nekoliko puta bili svjedoci da i postojeće pa i dobre tvrtke nestanu kad nekretninska i građevinsko trgovačka vrijednost nadmaši vrijednost poslovanja samih tvrtki za vlasnike. Svakako su uz Bregdeti, značajne i atraktivne prenamjene kod Marine Borik te na još nekoliko do sada “branjenih” terena na Puntamici odnosno Diklu. Da će neki dobro zaraditi – vjerojatno.
Ipak, trenutačno je i u građevinskom dijelu došlo do zastoja s prodajom nekretnina, pa se i neki već definirani i odobreni ne grade. No rezerve su uvijek dobrodošle. S druge pak strane i nevezano za pojedinačne interese činjenica je da se ovim omogućava razvoj građevinskog sektora što je uvijek interes gospodarstva, rješavanje stanogradnje pa i za dulje vrijeme ako uzmemo u obzir i zone proširenja koje će kad dođu na red (a Zadar riješi deponij) biti prava meka.