“Zrmanja” jedini sigurni izvor

Napori da se što prije izgradi vodovod koji bi povezivao sve otoke zadarskog područja je vidljiv, ali dinamika gradnje svega onoga što prethodi, polaganju cijevi u more i druge vodovodne mreže do svakog domaćinstva nije zadovoljavajuća, misle otočani
Koliko će još vode proteći rijekom Zrmanjom i “Zrmanja” još dovoziti vodu na žedne zadarske otoke, nitko sa sigurnošću ne može reći. Ono što otočani sigurno znaju je da ih, a tko zna koliko još dugo, samo vodonosac “Zrmanja” može održati na životu, dovozeći im vodu. Barem jednom u mjesec dana. Ovo, uglavnom sušno ljeto i ove je godine stavilo na muke otočne maslinare, poljoprivrednike, turističke i ugostiteljske radnike, farmere, domaćinstva…
Naime, poznato je da se jedan dio naših otoka, osobito ovih udaljenijih od kopna još uvijek nije povezao na tzv. otočki dalekovodni pravac-zapad (nije do kraja izgrađen) i da je nedostatak vode sve veći i veći problem za otočane. Osobito se to osjeća u ljetnim mjesecima kada se na otocima nađe velik broj turista smještenih u privatnim apartmanima, kućama za odmor, vikendicama i slično. Nedostatne količine pitke vode u privatnim cisternama, ali i onim “seoskim” čine dio naših otoka manje zanimljivim odredištima i možemo biti zahvalni svim onim našim gostima što nas uopće i posjećuju.
– Napori da se što prije izgradi vodovod koji bi povezivao sve otoke zadarskog područja je vidljiv, ali dinamika gradnje svega onoga što prethodi, polaganju cijevi u more i druge vodovodne mreže do svakog domaćinstva nije zadovoljavajuća, misle otočani.
Vodonoscem “Zrmanja” se koliko, toliko ublažava postojeća nestašica vode za domaćinstva na našim otocima i to je samo “nužno zlo” i svako oslanjanje na to kao dugotrajnije rješenje bilo bi pogubno za razvoj otoka.
Stoga je potrebno uložiti još veće i smišljenije napore da se na sve otoke zadarskog arhipelaga što prije dovede voda. To mora biti prioritetan zadatak Općine, Grada, Županije i, dakako, države.