Ustrajnost svete Stošije u svjedočenju ljubavi prema Bogu i čovjeku

U nadbiskupskom sjemeništu “Zmajević” u Zadru crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić održao je predavanje je u sklopu obilježavanja 1200. obljetnice prijenosa moći svete Stošije (Anastazije) iz Carigrada u Zadar
“Značenje svete Stošije za Zadar i Zadarsku nadbiskupiju” naslov je predavanja koje je u Nadbiskupskom sjemeništu “Zmajević” u Zadru održao crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić. Predavanje je održano u sklopu obilježavanja 1200. obljetnice prijenosa moći svete Stošije (Anastazije) iz Carigrada u Zadar. Dr. Peričić je predstavio povijesne, crkvene i druge okolnosti života svete Stošije, kao i okolnosti prijenosa moći svete Stošije u Zadar. Predavač je posebno istaknuo poruku života svete Stošije, koja se očitovala u ustrajnom svjedočenju ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Kako je poznato, bizantski car Nicefor, 810. godine darovao je relikvije mučenice Anastazije (Stošije) zadarskom biskupu Donatu u znak priznanja i zahvalnosti za njegovo posredovanje u postizanju mira između Bizantskog i Franačkog carstva. Relikvije srijemske mučenice u svečanoj su povorci prenesene do zadarske katedrale te položene u kameni sarkofag kojeg je 810. godine dao izraditi biskup Donat. Kako se čulo u predavanju, na posve jednostavnom sarkofagu uklesan je križ i posvetni natpis koji u prijevodu znači: “U ime Presvetog Trojstva. Ovdje počiva tijelo blažene svete Anastazije. Na dar Bogu i svetoj Anastaziji Donat grešni biskup učini. Bogu hvala.” Zadarska katedrala nakon što je prvotno bila posvećena svetom Petru, od tada nosi naziv mučenice svete Stošije. Zadarska Crkva na spomen ovog događaja, stoljećima je slavila 25. rujna kao “Blagdan prijenosa moći svete Stošije.”
Godina u znaku obljetnice
Program u Nadbiskupskom sjemeništu “Zmajević” započeo je himnom u čast svete Stošije “Popijevkom veselom…”, a potom se okupljenima obratio katedralni župnik mons. Ivan Mustać istaknuvši kako će cijela iduća godina, blagdani i događanja u Zadarskoj nadbiskupiji biti u znaku 1200. obljetnice prijenosa moći svete Stošije u Zadar. Predavanju je uz svećenike nazočio i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić.
Mons. dr. Eduard Peričić je u svom predavanju govorio o svetoj Stošiji i njenom značenju za grad i Nadbiskupiju zadarsku, o životu i mučeništvu svete Stošije, zatim o svetoj Stošiji u Sirmiumu i Carigradu. Nadalje, u izlaganju je bilo riječi o prijenosu svetičinih relikvija iz Carigrada u Zadar. Značenje svete Stošije za Zadar i Zadarsku nadbiskupiju, zaključni je dio bogatog i detaljnog predavanja.
– Anastazija, mučenica, prema legendi rođena Rimljanka, bila je kćerka uglednog i bogatog rimskog patricija Prestancija, koji je bio poganin, i majke kršćanke svete Fauste koja ju je dala krstiti kao malo dijete. Za svog djetinjstva u očevoj kući imala je svega u izobilju, ali bogatstvo nije zasjenilo njezino srce, niti je raskoš pokvarila njezinu dušu. Odlikovala se umom i ljepotom i dobila izvrstan odgoj od majke i zauzetog kršćanina rimskog viteza Krševana. Fausta i Krševan su u Stošijinu srcu razvijali ljubav prema Kristu i radi njega prema svim bjednicima i stradalnicima. I tako je Stošija provodila sveto djevojačke dane moleći se Bogu i čineći dobro. Pa i kad joj je majka umrla, ona je nastavila tim svetim životom prepuštajući se vodstvu svetog viteza Krševana, koji ju je u vjeri i pobožnosti još više utvrđivao. Protiv njezine volje otac određuje da se ona uda za uglednog i bogatog mladića, Rimljanina, imenom Publija, koji je bio poganin, kazao je dr. Peričić dodajući kako su Stošiju odlikovale skromnost, pobožnost i spremnost na svako dobro djelo, a osobito pomaganje siromaha i davanje obilate milostinje.
Počela trpjeti od svoga muža
– Počela je, međutim, trpjeti već u kući svoga muža koji je bio uvjereni i žestok poganin, što je Stošiju vrlo boljelo, te se poniznom i revnom molitvom utjecala Bogu i strpljivošću i blagošću gledala pridobiti muža. Bez muževljeva znanja pohađala je utamničene kršćane i pomgala ih. Kada je to Publije doznao stao ju je žestoko maltretirati, a poslije smrti njezina oca Prestancija, nadao se dobiti njezino nasljedstvo. No, što je Publije bio žešći u svom poganstvu, to je ona bila revnija u svom kršćanstvu. Treba, međutim, naglasiti da je Stošija živjela u doba cara Dioklecijana (284. – 305.), kazao je predavač govoreći zatim o okolnostima progona Crkve za vrijeme Dioklecijanove vlasti. Stošija je tada, kako se moglo čuti, priskakala u pomoć utamničenima i onima u oskudici.
– Prema nekim životopiscima, Stošija je neko vrijeme bila na Istoku, vjerojatno u Maloj Aziji, da bi vrativši se na Zapad boravila u više gradova i gdje god je došla hrabrila je slabe, oblačila one koji nisu imali dovoljno obuće, hranila gladne i one koji su radi svoje vjere bili zlostavljani pomagala izvanrednim djelima ljubavi. I tako je konačno došla u glavni grad Ilirika u Sirmium, gdje je nastavila svojom dotadašnjom praksom pomaganja potrebnim i ugroženim kršćanima. U Sirmiju je upoznala i pomagala kršćanku Teodotu s njene tri kćerke koje su pobjegle iz Bitinije u Maloj Aziji, gdje je vladao Galerije. Interes koji je Stošija pokazivala za kršćane pobuđivao je kod pogana sumnju te su počeli više paziti na vladanje ugledne rimske matrone. Izvještaj koji je sačuvan u Rimu tvrdi da je Stošija nekoliko mjeseci u Sirmiumu novcem i dobrotom pomagala kršćansku siročad i utamničene kršćane hrabreći ih i potičući na ustrajnost.
Božjim vodstvom tijelo došlo u Zadar
Stošija je bila osuđena da bude vezana za četiri stupa i živa spaljena na lomači, što se i dogodilo 25. prosinca 304. godine. Njeni posmrtni ostaci sahranjeni su u perivoju svete matrone Apolonije. Nakon što je Milanskim reskriptom 313. godine Crkva dobila slobodu, bile su Stošijine relikvije prenesene u prekrasni i veličanstveni hram u Sirmiumu, rekao je crkveni povjesničar mons. dr. Eduard Peričić. On je potom istaknuo da se početak štovanja svete Stošije može vremenski smjestiti u razdoblje između njezina mučeništva za cara Dioklecijana i početka petog stoljeća. – Godine 810. dobio je Stošijine relikvije biskup Donat od cara Nikifora I. u znak zahvalnosti što je zajedno s mletačkim duxom Benenatom došavši u Carigrad kao poslanik dalmatinskih gradova uspio spriječiti sukob između Bizanta i Franaka. Po završenom poslanstvu krene sveti Donat natrag u Zadar. Kud god su prolazili, svete relikvije koje je poslanstvo sobom nosilo uzrokovale su najrazličitija ozdravljenja kod svih bolesnika, koji su im se približili.
I tako je, Božjim vodstvom, tijelo došlo u Zadar. Međutim, Benenat je odlučio tijelo mučenice odnijeti sa sobom u Veneciju. No, iako je do tada nebo bilo vedro, a more kao i vjetar mirno, odjednom je nastalo veliko nevrijeme. Benenat je više puta pokušao krenuti s relikvijama, ali shvatio je da se radi o Božjem znaku. Odustao je od prvotne namjere te je biskupu Donatu, časnom kleru te narodu zadarskom prepustio svetičino tijelo.
Lađa, pak, u kojoj je bilo tijelo svete Stošije, djevice i mučenice, a da nitko njome nije upravljao krenula je sama kao da je vođena lakim vjetrom prema gradskim vratima koja su kod crkve Sv. Jurja. A biskup Donat obučen kao za misno slavlje, zajedno s klerom svjetovnim i redovničkim, s pripremljenim svijećama, s klericima, monasima, posvećenim ženama i ostalim duhovnim osobama, vojnom pratnjom i spomenutim mletačkim duxom, pjevajući pjesme i psalme i s najvećim pohvalama slaveći dolazak tijela preblažene djevice i mučenice Stošije, kroz gore rečena vrata, svete relikvije u svoj uvedoše grad i dadoše joj utočište u crkvi Sv. Petra.
 

Misu predvodio mons. Puljić

U povodu vjerske i kulturno-povijesne obljetnice 1.200 godina od prijenosa moći svete Anastazije (Stošije) iz Carigrada u Zadar, koncelebrirano misno slavlje sinoć u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić.