Pašmance će Francuzi po pjesmi pamtiti

Slika korisnika valentinam
PRIJATELJSKI OTOK
Sretan sam što su ljudi koji žive na otoku željeli upoznati goste s Pašmana, a ja im se posebno želim zahvaliti na prekrasnim pjesmama koje su nam pjevali u svakoj prilici. Mislim da je ovaj tjedan nadmašio očekivanja i s jedne i s druge strane te da će se dugo prepričavati i pamtiti, kazao je Le Bérigot
Andrina LUIĆ
Umijeće jedrenja u genima

Kod nas se u Hrvatskoj kaže: Najboljega gosta, tri dana dosta! A mi smo ovdje već osam dana i to je prevršilo svaku mjeru! Hvala vam do neba! Ovo je bila fantazija! Ne znamo kako ćemo vam uzvratiti, svi smo zbunjeni. Ni u snu ovo nismo očekivali.

Tim se riječima od prijatelja na Île-aux-Moinesu oprostio naš poznati meteorolog Duško Kraljev, koji je sa 25 svojih sumještana iz Banja i susjednih Pašmana, Malog Pašmana, Neviđana i Ždrelca bio u prvom službenom posjetu prijateljskom otoku u zaljevu Morbihan na sjeverozapadu Francuske.

Putovanje iz snova

Već prvoga dana, dok su hodali ulicama ukrašenima hrvatskim zastavama i diskretnim oznakama „Pašman“ koje su vodile do apartmanskog hotela u kojemu su bili smješteni, bilo im je jasno da to neće biti tek jedan u nizu protokolarno odrađenih posjeta nego, kao što su mnogo puta rekli, putovanje iz snova.

- Znali smo što je Francuska, ali ovome se ipak nismo nadali! Puno hvala svima! Cijeli otok bio je s nama i to se osjećalo na svakome koraku. Sanjat ćemo jedrenja, izlete, druženja…, nabrajao je Kraljev u gradskoj vijećnici, u kojoj je načelnik otoka Philippe Le Bérigot pripremio oproštajnu zdravicu.

Vidno uzbuđeni zbog rastanka, i gosti i domaćini prisjećali su se mnogih zgoda i druženja protekloga tjedna, a njih uistinu nije manjkalo.

- Doslovno nam nisu dali disati! Ispunili su svaku minutu našega boravka, osmislili svaki dan da bude drukčiji i uzbudljiviji od prethodnog, komentirao je gospodin Ive Kolanović iz Maloga Pašmana, kojemu će najviše u sjećanju ostati jedrenje na trima replikama tradicionalnih bretonskih brodica Sinagot te plovidba po Atlantskom oceanu. Toliko, kaže, da će uskoro početi izrađivati maketu toga zaštitnog znaka pomorske i ribarske baštine zaljeva Morbihan.

A u osam dana boravka Pašmanaca na Île-aux-Moinesu, domaćini su im pokazali sve ljepote svoga otoka, zaljeva, grada Vannesa, Saint Goustana, bazilike sv. Anne u gradu Aurayu, najveće marine u Bretanji Port Crouesty sa 1800 vezova na poluotoku Rhuysu, megalitski lokalitet Petit Mont. Upoznali su lokalni folklor, gastronomiju, običaje, posjetili školu i vrtić u kojoj je trenutačno 24 djece… Na svakome koraku ljudi su ih prepoznavali i pozdravljali uz neizbježni "Bonjour!", častili, darivali... O posjetu Pašmanaca prijateljskom bretonskom otoku izvijestila su i dva regionalna dnevna lista - Le Télégramme i Ouest-France.

Svi dišu kao jedan

- Sve što smo vidjeli ostavilo nas je bez riječi, ali mene je najviše impresioniralo njihovo zajedništvo, kako su organizirani, kako svi dišu kao jedan. To se osjećalo na zajedničkim večerama i izletima, u njihovu odnosu između sebe i prema nama. Posvetili su nam svaki trenutak svoga vremena, dogovorili s prijevoznikom da ne plaćamo brodske karte... Ma, na sve su mislili! Osjećali smo iskrenu toplinu i prijateljstvo, smatra Nedjeljka Matulić iz Pašmana.

Ali nisu ni Pašmanci njima „ostali dužni“! Na put dug 1785 kilometara ponijeli su delicije svoga kraja i jednu večer posvetili domaćoj bodulskoj spizi. Naravno, uz neizbježnu dalmatinsku pjesmu i pokoju lokalnu na sramežljivom francuskom.

Iako se na prvu činilo da će jezik biti velika prepreka za bolje upoznavanje, što je primijetio i načelnik Philippe Le Bérigot, komunikacija je bila spontana i ležerna. Malo su domaćini učili hrvatski, malo gosti francuski, sporazumijevali se mimikom i gestama... Ono u čemu su se uvijek našli - bila je pjesma i po tome će ih, smatra načelnik, domaćini možda i najviše pamtiti.

- Svi su bili tako spontani, razdragani, otvoreni i topli. Sretan sam što su ljudi koji žive na otoku željeli upoznati goste s Pašmana, a ja im se posebno želim zahvaliti na prekrasnim pjesmama koje su nam pjevali u svakoj prilici. Osim toga, donijeli ste nam i lijepo vrijeme nakon dugotrajnih kiša… Mislim da je ovaj tjedan nadmašio očekivanja i s jedne i s druge strane te da će se dugo prepričavati i pamtiti, kazao je Le Bérigot. I nije važno, dodao je, kako će se tko kome odužiti, važno je da naši ljudi imaju želju upoznati Pašman i Hrvatsku.

- A koliko je bilo zadovoljstvo što su nam došli prijatelji iz Hrvatske, vidjelo se svake večeri na našim druženjima. Svi su osjećali da moraju djelovati i biti dio ove priče. Vremenom ćemo se bolje upoznati i moći organizirati razmjenu možda nekih kulturnih ili sportskih događanja, dječjih radionica, folklora… Mi smo otočani i koliko god bili različiti, zapravo smo jako slični, a ono što nas spaja, bez obzira na jezičnu barijeru, jesu more, otok i ljudi. U ovoj priči najvažniji su ljudi. I toga moramo biti svjesni, zaključio je načelnik Philippe Le Bérigot. Uz napomenu: Vidimo se na Pašmanu!

Školjke zaštitni znak zaljeva, nema apartmanizacije

Zaljev Morbihan, na bretonskom Mor-Bihan (Malo more), veliki je zatvoreni zaljev na obali Atlantskog oceana, na sjeverozapadu Francuske i jugu regije Bretanje. Prostire se na 120 kilometara četvornih, a ovisno o plimi i oseki ima između 42 i 46 otoka i otočića. Samo dva, najveća, Île-aux-Moines i Île-d’Arz, nisu u privatnom vlasništvu. Legenda, pak, kaže da se u zaljevu smjestilo 365 otoka i otočića, koliko i dana u godini! Ploveći desetak milja dugim zaljevom od grada Vannesa do poluotoka Rhuysa, uistinu je teško odrediti granicu između kopna i gustom šumom obraslih otoka. Osobito za čestih izmjena oseka i plima koje donosi Atlantski ocean kod Port Navala. Sa svakom plimom i osekom, oko 400 milijuna kubnih metara morske vode ulijeva se i izlazi iz zaljeva te stvara iznimno jake struje. Korenti određuju i stroga pravila plovidbe, u što su se uvjerili i Pašmanci prilikom isplovljavanja iz zaljeva. Oko zaljeva i dva najveća otoka smješteno 20-ak naselja s najvećim gradom i administrativnim središtem Vannesom.

Osnovna gospodarska djelatnost na Île-aux-Moinesu, kao i u cijelom zaljevu Morbihan, jest turizam, potom uzgoj školjaka i prehrambena industrija. Samo pokrajina Morbihan godišnje ostvaruje 33 milijuna turističkih noćenja! Cijelo područje ističe se bogatom megalitskom baštinom neolitskog doba i netaknutim, odnosno zakonom zaštićenim prirodnim krajolicima kako na moru, tako i na kopnu.

Sve je podređeno turizmu, od početka ožujka do kraja studenoga Morbihan posjećuju turisti iz cijelog svijeta. Dolaze zbog ljepote zemlje, keltske magije kojom odiše cijeli kraj, kulturne baštine, dobre hrane, ponajprije školjaka koje su na neki način zaštitni znak zaljeva. Mira i netaknute prirode. Stvarne, ne umjetne!

U Morbihanu nema golemih apartmanskih naselja, hotelskih mastodonata, betonirane obale. Prevladavaju mali, obiteljski hoteli i pansioni, koji arhitekturom ne odudaraju od privatnih kuća, marine, kampovi… Sve je uređeno strogim propisima i zakonima. Na jedina dva državna otoka, l'Île-aux-Moinesu i l'Île-d'Arzu, već se 20-ak godina kontrolira novogradnja, a i adaptaciju starih kuća nadzire lokalna uprava. Država je zaštitila 200 metara obalnog pojasa, donijela propise o vrsti i načinu gradnje, tako da privatne kuće ne mogu imati više od dva kata, a stambene zgrade najviše četiri.

Izborili se za bretonski jezik

Sjeverozapadni rt Francuske, na bretonskom Sveta glava, duhovno je na neki način odsječen od ostatka zemlje. Bretanja je obrasla gustom šumom, ispresijecana rijekama i kanalima, a 2800 kilometara obale okrenute prema Atlantskom oceanu ne ostavlja nikoga ravnodušnim. U jeziku, kulturi, glazbi, nošnjama, gastronomiji, običajima osjeća se keltsko, a ne romansko porijeklo. Izborili su se da bretonski jezik, koji podsjeća na velški, uđe u škole i administraciju, tako da su sve oznake i natpisi dvojezični. Od oko tri milijuna stanovnika, 200.000 ih govori isključivo bretonskim jezikom i nisu nikad ni naučili francuski.

U privatnom vlasništvu 40 otoka

Četrdeset otoka u zaljevu Morbihan u privatnom je vlasništvu. Domaćini na Île- aux-Moinesu nerado govore o tome, ne žele odavati imena vlasnika. Smatraju da ti ljudi imaju pravo na privatnost. Ipak, doznajemo da je otok Stibiden od 1954. godine u vlasništvu francuske glumačke ikone, danas 100-godišnje Danielle Darrieux. Otok Boëdic kupio je 2010. sada već pokojni i svojedobno najpoznatiji pariški odvjetnik kriminalaca Olivier Metzner. Pokojna Antoinette Fouque, poznata francuska feministkinja i vlasnica izdavačke kuće, kupila je 1976. otok Irus, na kojemu je potkraj sedamdesetih snimana kriminalistička mini-serija „Otok 30 kovčega“. Početkom 90-ih Yves Rocher kupio je otočić Île de Berder. Među vlasnicima otoka ima medijskih magnata, tvorničara, ljudi iz svijeta dizajna i mode, većinom Francuza. Ali u posljednje vrijeme otoci prelaze u ruke bogatih Arapa i Rusa, što domaćima nije baš po volji.

l'Île-aux-Moines, otok monaha, i l'Île-d'Arz, otok kapetana, turistička su meka do koje se stiže brodićima iz Prot Blanca i Vannesa. Na l'Île-d'Arzu stalno živi dvjestotinjak stanovnika, a na l'Île-aux-Moinesu 600. Ljeti ih dnevno posjećuje do 6000 turista. Omiljeno su ljetovalište pariške odvjetničke elite, a četvorni metar starih kuća dostiže cijenu i do 6000 eura. Općina Pašman i l'Île-aux-Moines povelju prijateljstva potpisali su 15. svibnja 2015. godine.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno