PRAVO I PRAVDA Javno ću iznijeti istinu o SJP »Poskoci«

Neven Sorić, hrvatski branitelj iz Bibinja koji je na svome ratnom putu proživio i preživio dramatična iskustva, još i danas vodi bitku. Ne onu protiv neprijatelja čije je tenkove uništavao na prvoj crti bojišnice, nego protiv državne administracije pred čijim se zidom šutnje nalazi već gotovo petnaest godina. Čovjek koji je uništio prvi neprijateljski tenk u Dalmaciji još i danas živi sa svojom peteročlanom obitelji u 30-ak kvadrata, u krajnje neprimjerenim stambenim uvjetima, a ne traži nikakav privilegij niti nagradu, nego samo da se poštuju i provode zakoni koji reguliraju prava hrvatskih branitelja.
O svome slučaju ovaj je Bibinjac, otac troje djece, obavijestio sve nadležne ustanove, a poglavito se obraćao ministru hrvatskih branitelja, dakle »svome« ministru, te predsjednici države Kolindi Grabar-Kitarović. Osim ignorancije, šutnje i osjećaja odbačenosti, Sorića je duboko povrijedio komentar jedne službenice ministarstva s kojom je uspio stupiti u kontakt i koja ga je uvjeravala da uopće nisu zaprimili njegov dopis kazavši mu, između ostalog, da je »lud«.

Impozantan ratni put
Ratni put Nevena Sorića je impozantan, a potpisao ga je zapovjednik Specijalne jedinice policije. U njemu, između ostalog, stoji da se u ovoj jedinici nalazi od njezina osnutka te da je prošao vrlo napornu izobrazbu za sudjelovanje u prvim zadaćama praćenja i prikupljanja podataka o idejnim vođama srpske pobune u Hrvatskoj kao i o postupcima tzv. JNA. Sudjelovao je u dopremanju i podjeli oružja u prioritetnim dijelovima županije. Sudjelovao je u vrlo opasnim izvidničko-diverzantskim zadaćama na strateški važnim kotama. Pod silinom topničko-pješačkog napada neprijatelja, među posljednjima se izvlači s prostora Jasenica te iz neposredne blizine s RBR-om pogađa i uništava neprijateljski tenk… To su samo neki od detalja ratnoga puta čovjeka koji danas bespomoćno stoji pred institucijama države koje mu čak i ne odgovaraju na apele i upozorenja.
O njegovu je slučaju Zadarski list prije dvadesetak dana objavio tekst u kojemu je djelomično prikazana ova tužna i neshvatljiva sudbina. Na upit je li se od tada išta pomaklo s mrtve točke, Sorić danas kaže:
– Iako je prošlo više od 20 dana, žalosno je da nitko od udruga, socijalnih radnika i drugih područnih službi Ministarstva hrvatskih branitelja ništa nije poduzeo. Zbog svega toga sam tražio prijam kod ministra branitelja, spreman mu podastrijeti gole činjenice kao dokaz da institucije države u mome slučaju ne samo da ne provode, nego doslovce negiraju novi zakon o pravima hrvatskih branitelja. Zato ustrajem i tražim od ministra da meni odgovori osobno, a za potrebe ostalih branitelja i javno: što može poduzeti u svezi mog stambenog pitanja s obzirom da živim u dijelu kuće s peteročlanom obitelji gdje na istu imaju pravo svi nasljednici, tj. brat i dvije sestre. Upozoravao sam u ministarstvu da moja obitelj živi u nesnošljivim uvjetima, uz moje narušeno zdravlje što je izravna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, iznosi svoju muku ovaj hrvatski branitelj, te nastavlja:

Nemar odgovornih koči sve
– Imam saznanja, a vidim i iz osobnoga iskustva, da općina Bibinje ne čini ništa u svezi braniteljskih prava. Zar mi preostaje vjerovati da će nešto poduzeti oni koji ništa ne poduzimaju!? Imali su zemljišta za branitelje, ali ih nisu ustupili za ostvarenje njihovih prava iako su to po zakonu bili dužni učiniti, tvrdi Sorić te poručuje:
– Zbog toga će mi supruga iz revolta zatvoriti prostor koji je Općina namijenila za prodaju ribe jer ta ista Općina nije poduzela ništa da taj prostor, odnosno objekt zaštiti, nego je dopustila da u neposrednoj blizini ribarnice rasprodaju ribu i oni koji uopće nemaju registriranu takvu djelatnost. To traje više od tri godine i oni koji žele raditi zakonito i pošteno jednostavno ne mogu normalno funkcionirati, a sve zbog nemara odgovornih.
– Zato sam Vas gospodine ministre, nažalost bezuspješno, molio da me saslušate kako bi Vam dokazao kako se prema meni kao hrvatskom branitelju i prema mojoj obitelji vrši diskriminacija. Zato još jednom javno pozivam predsjednicu Republike da mi osobno, a za potrebe hrvatskih branitelja javno odgovori: za koje sam ja to djelo ili junački čin u Domovinskom ratu, a na temelju mog ratnog puta, odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog? Isto tako, molim da mi se odgovori gdje je završilo vatreno oružje koje mi je dodijelio general Mladen Markač u znak priznanja za doprinos koji sam dao u stvaranju države Hrvatske?

U procjepu između prava i stvarnosti
– Iako sam postupao po usmenim uputama Vašeg savjetnika za pitanja hrvatskih branitelja, ja još do dana današnjeg nisam dobio pisani odgovor na moje pisano obraćanje Vama s datumom 23. prosinca 2018. godine – podsjeća Neven Sorić predsjednicu države.
Hrvatski branitelj iz Bibinja koji se našao u procijepu između prava koja mu daje zakon i stvarnosti u kojoj se ta prava ne mogu ostvariti, traži odgovor od ljudi koji vode državu i njezina tijela. Navodi kako nažalost ima loša iskustva, a nije u tome jedini, glede djelatnika policije, posebno u kontekstu špekulacija i raznih priča koje kolaju po gradu i u nekim hrvatskim medijima, a tiču se sramotnih i osuđujućih navoda u vezi s udrugom Specijalne jedinice »Poskoci« Zadar. Zbog svega toga ću – poručuje na kraju ovaj razočarani hrvatski branitelj – izvijestiti hrvatsku javnost, i to po prvi put, o istini, tj. o radu ove jedinice prije borbenih akcija, tijekom i poslije svršetka Domovinskog rata. Mnogi će biti iznenađeni, ali neka – istina je ipak samo istina.
Ne tražim da mi netko daruje malo dostojanstva i časti! Tražim samo da institucije ove države za koju sam se iskreno i pošteno borio u ratu kao prvi hrvatski redarstvenik, rade svoj posao, a ne da neki budu privilegirani, a neki diskriminirani – poručuje Neven Sorić.