Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

POTRESNA ISPOVIJEST MAJKE ZADARSKOG DIJABETIČARA “Moj sin je tri dana bio u komi i nismo znali hoće li preživjeti”

27.09.2020. 10:12


 
Članovi udruge Cukrići, koja okuplja djecu oboljelu od dijabetesa i njihove roditelje, jučer ujutro organizirali su Dan otvorenih vrata kako bi građane pobliže upoznali sa svojim aktivnostima, ali i upozorili javnost na važnost zdravog života.
– Naša udruga okuplja 50 obitelji s područja cijele Zadarske županije, ali i šire. Imamo članove različite dobi od kojih najmlađe ima godinu i pol dana i to su sve djeca koja imaju dijabetes tip 1. Također, budući je prethodna zadarska udruga dijabetičara prestala s radom, planiramo se otvoriti i svima ostalima oboljelima od dijabetesa, rekla nam je Doris Bailo, predsjednica udruge Cukrići.
Naglasila je kako su podaci o dijabetesu ove godine jako loši jer je u Hrvatskoj preko 315 tisuća oboljelih, ali Hrvatski zavod za javno zdravstvo procjenjuje kako ukupno ima i pola milijuna oboljelih od dijabetesa jer mnogo ljudi još uvijek nema dijagnozu. Dodala je kako za Zadarsku županiju dobro da ima nisku prevalenciju odnosno postotak oboljelih od ove bolesti i kako treba raditi da taj broj bude što manji.


Dan otvorenih vrata
– Danas smo organizirali Dan otvorenih vrata kako bismo ljude upoznali s radom udruge, te smo ljudima mjerili krvi tlak, težinu i šećer u krvi. Također, predstavili smo brojne projekte na kojima radimo, rekla nam je Doris Bailo, a nastavila Milena Pešić Lukić, članica udruge već pet godina, odnosno otkako je njezinom djetetu dijagnosticiran dijabetes tip 1.
– Ono što mi planiramo su aktivnosti prvenstveno okrenute djeci – najvjerojatnije će biti riječ o radionicama te o psihološkim individualnim savjetovanjima novootkrivenih i njihovih obitelji. Naime, svi znamo da je to onaj najgori moment koji se dogodi kad se djetetu dijagnosticira dijabetes. U tom je trenutku cijela obitelj u rasulu i mi kao udruga želimo pomoći. Također, razmišljali smo o radionicama koje će se baviti braćom i sestrama novootkrivenih. Naime, često se događa da se roditelji posvete bolesnom djetetu te ovo drugo ostane po strani pa tako dok spašavate jedno dijete, drugo tone, rekla nam je Milena. Također, najavila je i radionice zdrave prehrane gdje bi nutricionistkinja djecu, kao i njihove roditelje učila kako napraviti zdrav obrok. U svemu ovome, dodaje, podržavaju ih Grad i Županija te će uskoro urediti prostor i krenuti s tim projektima.
O tome da dijabetes nije samo dijabetes i neka lagana bolest, a što misli velik broj ljudi, uvjerile su nas dvije majke majke djece koja imaju dijabetes – Manuela i Vanda, a koje su nam ispričale svoja iskustva od trenutka kad je djeci dijagnosticiran dijabetes do sada.


Dijabetičar aktivni sportaš
– Naš sin Vito sada ima 15 godina i dijabetes mu je dijagnosticiran kad je imao 10 godina. On je dio trojki, dakle ima još dvije sestre i uvijek kad su imali virozu prvo bi dobila jedna, sljedeći vikend druga kćer i potom treći vikend on. Tako je bilo i tog puta kada mu je otkriven dijabetes. Nekako se čudno osjećao, nikako mu nije bilo bolje i te nedjelje navečer je pao u hiperglikemijsku komu i izmjeren mu je šećer 43, ali i ketoni su bili ogromni. Dakle, njihovo tijelo je stvorilo aceton u krvi te je uništavalo organe. Došli smo s njima na Hitni prijem u bolnicu i doslovce su nam rekli »pozdravite se s djetetom« jer da ne znaju hoće li preživjeti. Stavili su ga u vozilo Hitne pomoći i krenuli za Split, a mi smo vozili za njima. Došli smo u KBC Split i tri dana je bio u komi, a mi nismo znali hoće li preživjeti. Nakon tri dana se počeo buditi i izborio se, rekla nam je Manuela. Kaže kako kad kao roditelj prođeš tako težak trenutak u kojem ne znaš hoće li ti dijete preživjeti ili neće, onda dobivanje dijagnoze dijabetesa nije bio velik šok, S druge strane, ističe, drugo je kad je dijete zdravo i odjednom dobije dijagnozu dijabetesa tipa 1.
– Nakon pet godina suživota sin je to prihvatio i bavi se aktivno sportom, cross fitter je, treći je u timskom natjecanju. Sada je skroz samostalan pa nekad pojede nešto što ne bi smio, ali vodi računa o tome. Primjerice pojede čokoladu pa kaže »Noćas će mi šećer biti ludilo«, ali mi roditelji svaku noć moramo mjeriti šećer i ne spavamo, govori nam Manuela, a njezina kolegica iz udruge, Vanda, to potvrđuje. Dodaje kako se ulaskom u pubertet stanje zna promijeniti jer hormoni utječu na šećer. VIto inzulin uzima minimalno četiri puta dnevno, a ponekad, ovisno o tome što pojede, mora uzeti i dodatne jedinice.
Vanda, pak, ima kćer u dobi od 13 godina kojoj je dijabetes dijagnosticiran prije dvije godine.




U tri mjeseca izgubila 20 kilograma
– Kod moje kćeri je sve počelo rapidnim mršavljenjem. Ona je u tri mjeseca izgubila 20 kilograma te je stalno pila, bila je umorna, ništa nije htjela raditi. U srpnju prije dvije godine se srušila na plaži, ubrzo je došla ekipa Hitne medicinske pomoći koja ju je odvela u bolnicu te joj je dijagnosticiran dijabetes. Godinu dana se liječila u Zadru i nisu joj mogli pogoditi terapiju. Tijekom šest mjeseci četiri puta je upadala u šećernu komu i četiri puta sam joj morala dati glikogen da je oživim, a to joj je oštetilo mozak i dobila je i epilepsiju. I onda neke naše ustanove kažu kako ima samo dijabetes, govori nam vidno potresena majka Vanda. Dodaje kako joj kćer sada vode liječnici iz Zagreba te kako ima dana kad su šećeri dobri, a ima dana kad su loši, kao primjerice u petak navečer kad je, kako kaže, došla doma s posla, a kćeri je šećer bio 25.
– Na razinu šećera sad svašta utječe – nešto krivo pojede, uzme tablete za epilepsiju, u pubertetu joj luduju hormoni, stres, adrenalin, promjena vremena – sve su ovo faktori koji mogu utjecati na razinu šećera u krvi i tu su roditelji nemoćni. Osim toga, u tim godinama imamo i psihološku i emocionalnu komponentu koja je jako važna. Naime, svako dijete želi pripadati i želi se ponašati kao i ostali vršnjaci i ne želi odskakati. Primjerice, ako će prijatelji ići u McDonald’s, može ići i dijete s dijabetesom, ali ono se mora pripremiti i organizirati inzuline da ne bi bilo problema, pojasnila je Doris Bailo naglasivši kako ta djeca u biti mogu jesti sve, ali ne u prevelikim količinama i ne prečesto.


Budimo se svaka tri sata i mjerimo šećer
– Ono što ljudi ne znaju je da mi roditelji djece s dijabetesom, od trenutka kad je njima dijagnosticirana ta bolest, prestajemo spavati. Dakle, budimo se svaka dva tri sata kako bismo im izmjerili šećer te ako šećer počinje padati moramo im dati jesti. Ukoliko je šećer visok i dali smo im inzulin, moramo se probuditi kako bismo provjerili šećer da ne padne previše. Sve je ovo podnošljivo kad imate partnera s kojim sve dijelite, ali kad ste samohrani roditelj kao ja, onda je sve to još teže, govori nam Vanda. Dodaje kako je njezina kćer teško prihvatila ovo što se dogodilo te je puno teže kad netko ima dvije dijagnoze.
Manuela se nadovezuje kako djeci koja idu u školu često skače šećer uslijed stresa ili straha od ispitivanja ili ispita.
– Ja točno znam po očitanju što je taj dan bilo u školi, jesu li imali nekih problema. Također, apeliramo na učitelje da se educiraju oko toga što je dijabetes, kako reagirati ako neko dijete padne u šećernu komu, kako moraju imati razumijevanja da dijete s dijabetesom,ako mu počne padati šećer mora isti tren nešto pojesti ili popiti neki slatki sok. Imali smo nekoliko edukacija u školi, ali odaziv profesora je bio jako slab, rekla nam je Manuela.
Vanda se nadovezala i rekla kako je njena kćer imali situaciju na vjeronauku gdje joj je kćeri padao šećer i morala je popiti sok.
– Moja kćer je uzela sok i htjela ga popiti da si digne šećer u krvi, ali profesorica joj je to uzela i bacila ga u smeće pod objašnjenjem da na njenom satu nitko ne smije ništa ni jesti ni piti. U e-imeniku piše da je moje dijete dijabetičar te ne vjerujem da učiteljica to nije znala. Dvadesetak minuta nakon toga moja je kćer pala s drugog kata na prvi te je završila u bolnici. Nakon toga sam razgovarala s ravnateljicom, ispisala je iz vjeronauka, ali sada smije imati mobitel pri ruci i pojesti nešto. Ipak, to se sve dogodilo tek nakon što je ona pala, rekla nam je Vanda dodavši da su još čak i u Centru za socijalnu skrb, gdje je tražila pomoć, rekli kako njezino dijete ima samo dijabetes. Međutim, dijabetes je teška bolest i ukoliko se na vrijeme ne reagira, te se ne pojede nešto da se podigne šećer, ili se ne uzme inzulin, da se spusti šećer, ta osoba može umrijeti.


Na YouTube kanalu objavljivat će priče
Članovi Udruge Cukrići Zadar započeli su Kreativne čitaonice putem svog YouTube kanala na kojega će svakog tjedna staviti jednu priču.
– S obzirom da svoje aktivnosti često volimo popratiti citatima i ovaj put ćemo se "poslužiti" s jednim citatom dragog nam L. Carolla: "Priče su dar ljubavi."
Znamo da ćete prepoznati naše želje i nastojanja te nas podržati u radu, stiču Cukrići.


»Na satu vjeronauku u njezinoj školi mojoj kćeri je padao šećer i morala je popiti sok. Uzela je sok i htjela ga popiti da si digne šećer u krvi, ali profesorica joj je to uzela i bacila ga u smeće pod objašnjenjem da na njenom satu nitko ne smije ništa ni jesti ni piti
Vanda, majka dijabetičarke


»Na razinu šećera sad svašta utječe – nešto krivo pojede, uzme tablete za epilepsiju, u pubertetu joj luduju hormoni, stres, adrenalin, promjena vremena – sve su ovo faktori koji mogu utjecati na razinu šećera u krvi i tu su roditelji nemoćni
Doris Bailo, predsjednica udruge Cukrići