Dobrovoljne žrtve neuromarketinga

I cijene koje završavaju sa 99 lipa spadaju u tu vrstu marketinga, jer kupcima se cijena koja završava na 9 čini jeftinija od pune, samo 1 lipu skuplje cijene, iako tu lipu neće dobiti natrag, kazao je Zoran Knežević

U današnjem modernom svijetu u kojem su dobit i zarada jedini i krajnji cilj, a u kojem su potrošači, iako osobe, postali tek puki brojevi, ljudi više niti ne primjećuju sve one trikove na koje kupujući naivno nasjedaju. Među jednima od takvih su i cijene proizvoda koje završavaju na 99, a koje su preplavile trgovine.
Nema lipica
Iako je većina kupaca do sada svjesna marketinškog trika kojima podliježu plaćajući takve cijene, svi oni ne čekajući da im se vrati jedna lipa velikodušno trgovinama daruju svoje novce. Nekima je, pak, taj oblik cijene toliko uobičajen da uopće ne primjećuju gotovo genijalno učinkovitu prodajnu taktiku koja se krije iza njega. Jasno je da se formiranje cijene u spomenutom obliku temelji na teoriji da, zato što čitamo slijeva na desno, prva se brojka cijene jače urezuje u naš um. Upravo zbog toga će potrošači prije kupiti proizvod koji stoji, na primjer 9,99 kuna od identičnog proizvoda koji stoji točno deset kuna. Jer, proizvod čija cijena počinje s manjim brojem jednostavno se čini kao bolji izbor. Malo tko na blagajni uopće čeka 1 lipu, a i da je suprotno, ne bi je dobio, jer “lipica” u blagajni nema. Sve su to na prvi pogled bezvrijedni načini uštede, koji se na kraju godine za trgovine pokažu itekako vrijednima. No koliko se “bogati” zadarski kupci uopće zamaraju s ovom “prihvaćenom” krađom i smatraju li se uopće oštećenima govori Zoran Knežević, predsjednik Udruge za zaštitu potrošača “Zadarski potrošač”.
– Danas se sve svodi na taj takozvani ‘neuromarketing’, odnosno psihološku obmanu kupaca, koju oni nesvjesno prihvaćaju smatrajući pritom da su ‘dobro prošli’. Tako i cijene koje završavaju na 99 lipa spadaju u tu vrstu marketinga, jer kupcima se cijena koja završava na 9 čini jeftinija od pune, samo 1 lipu skuplje cijene, iako tu lipu neće dobiti natrag, kazao je Knežević, ističući da se među brojnim pitanjima i pritužbama potrošača koje svakodnevno zaprimaju u udruzi još nikad nije našla pritužba vezana za ovu temu.
15 do 20 pritužbi
Razlog tome je, kako navodi Knežević, što se ovaj problem čini zanemarivim u odnosu na ostale probleme potrošača.
– Ovo je tek sitan problem u odnosu na puno važnije dijelove Zakona o zaštiti potrošača koji se ne provode i ne poštuju. I za same potrošače ovaj problem predstavlja zanemarive novce, a da se mi kao udruga zauzmemo za njega, smatrali bi nas sitničavima, kazao je Knežević, dodavši da je svjestan da je ovo tek stvar mentaliteta, jer, kako je kazao, mi smo takav narod i ne shvaćamo da su sve to naši novci, dok se u drugim zemljama ovaj problem uspješno rješava, a da pritom nitko ne ispada škrt.
Kada je riječ o ostalim pritužbama potrošača, Knežević navodi da se one nisu bitnije mijenjale, a tjedno zaprime 15 do 20 pritužbi bilo telefonom ili e-mailom. Riječ je uglavnom o pritužbama oko prehrambenih namirnica kojima je istekao rok pa do problema s računima i telekomunikacijskim uslugama koje je najteže riješiti.
– Najčešće se bavimo problemima s visokim računima za struju ili vodu te komunikacijske usluge. Također, nedavno nam se javila gospođa koja je kupila nekakav instrument koji liječi sve i sad kad se taj proizvod pokazao drugačijim, ona ga želi vratiti. Česte su i pritužbe za odvoz smeća u turističkim mjestima u kućanstvima u kojima netko boravi tek tri mjeseca godišnje, a odvoz smeća moraju plaćati cijelu godinu, kazao je Knežević, naglasivši kako su najteži ipak problemi s internetom, jer te su usluge vezane za ugovor koji se, ako je potrošač nezadovoljan, prije roka ne može raskinuti, a uz to svako malo im se javljaju građani koji plaćaju internetsku uslugu koju ne koriste jer je u kvaru, a ne mogu raskinuti ugovor prije isteka.