Odbojka je moj život

– Već dosta dugo sam u odbojci, i sve do sad što sam zbog treninga i utakmica propustila nije mi žao, u biti samo je potrebno malo se organizirati i sve se može kad se hoće
Odbojkašice OK Zadra u ovu su sezonu krenule bez ikakvog pritiska, s ciljem da poprave rezultate od prošle sezone, da naprave korak naprijed. Za sad im je to odlično krenulo. Od ukupno osam kola imaju sedam pobjeda i jedan poraz. Trenutno su druge s istim bodovima kao i Matija Mesić Slavonski brod) i trećeplasirani Rovinj koji ima isti omjer kao OK Zadar te Slavonski brod. U subotu igraju u Rovinju, pa ćemo saznati tko je zaslužio prvo mjesto. Naravno, po nama to su naše odbojkašice, bez ikakve sumnje. Pred susret smo porpičali s ponajboljom zadarskom odbojkašicom Lorenom Banić.
* Kako i kada je započela tvoja sportska karijera?
– Odbojkom sam se počela baviti s deset godina na nagovor prijateljice. Nakon mjesec dana sam odustala jer su me boljele ruke od lopte i nisam bila toliko zainteresirana. Kasnije sam se ponovno upisala i dvije godine trenirala u OŠ Smiljevac, da bih u sedmom razredu nastavila u školi odbojke kod današnjeg trenera Roberta Kresoje. Nakon dvije godine sam prešla u seniore i malo po malo došla do prve postave.
* Zašto odbojka? Je li te ikad privlačio koji drugi sport, možeš li danas zamisliti da bi počela iznova s nekim drugim sportom?
– U osnovnoj školi sam trenirala odbojku, ujedno sam igrala i rukomet za školu, tako da sam bila između ta dva sporta. Čak sam dobila poziv da se priključim seniorskoj ekipi. No, ljubav prema odbojci je prevladala i eto, još sam uvijek tu. Tip sam osobe koja se voli baviti sportom pa mislim da ne bih imala problema i u drugim sportovima, ali mislim da je sad već kasno za promjenu, a i da promijenim, odbojka bi mi bila uvijek prva.
* U kojem si klubu započela svoju sportsku karijeru?
– Započela sam je u OK Zadar, ekipi sam se priključila dok su bili članovi druge lige, sad sam još tu ali u daleko jačem rangu, 1b ligi.
* Kako ti je bilo probijati se kroz odbojku sve ove godine da bi došla do onoga što želiš? Jesi li ikad osjetila zasićenje?
– U ni jednom sportu nije lako. Ima dosta prepreka koje te mogu isključiti iz svega. Ja sam napravila svoje, dajem sve od sebe i mislim da mi se to sve isplati i vraća na najbolji način.
* Koja ti je bila najdraža utakmica ili su ti sve drage na svoj način?
– Ima najdražih utakmica, ali ima i onih koje bi najradije izbrisao iz sjećanja. Ne znam je li tako i kod drugih sportova, ali kad igramo protiv slabijih ekipa od sebe damo onoliko koliko je potrebno za pobjedu. Tako je i kod ekipa koje se favoriziraju kao najbolja ekipa, tu damo maksimalan otpor i u većini slučajeva se to isplatilo. Tako je prošle godine bio Vukovar, ekipa kojoj smo u cijelom prvenstvu jedini zadali poraz. Vukovar danas igra u 1a ligi. Ove sezone odmah na početku favorit je bio Slavonski brod, protiv njih smo igrali i također dobili i oni za sad imaju taj jedan poraz od nas. To su nam ujedno i najdraže utakmice.
* Vidiš li se kao trenerica jednog dana?
– Kao trenerica mlađe generacije, vidim. Volim odbojku, volim djecu pa mislim da ne bi bilo problema u svezi toga.
* S kojim protivničkim klubom najviše voliš igrati utakmicu?
– Svaka sezona donosi nova iznenađenja, tu su novi klubovi, pojačanja, tako dok ne odigraš utakmicu ne možeš ništa znati. Nemam neki određeni klub koji simpatiziram. Volimo igrati protiv jačih ekipa, jer kako sam već rekla, tu pokažemo maksimalan otpor pa je takve utakmice dobro i pogledati.
* Kako se osjećaš u trenutku kad počne utakmica?
– Iza mene je već dosta utakmica, tako da tremu nemam. Ima utakmica koje jedva čekam da završi samo da znam na koju stranu će pobjeda otići. Kad radiš ono što voliš, onda znaš kako se osjećaš.
* Kako usklađuješ posao, trening i privatni život?
– Već dosta dugo sam u odbojci, i sve do sad što sam zbog treninga i utakmica propustila nije mi žao, u biti samo je potrebno malo se organizirati i sve se može kad se hoće. Na poslu nemam nekih problema, radim u stolarskom obrtu Studio-b koji nam je ujedno i sponzor, koji izlazi u susret klubu i meni osobno tako da nemam nikakvih problema. Što se tiče privatnog života, već sam rekla sve se može kad se hoće.
* Koja je tajna uspješne sportašice?
– Mislim da je to prvenstveno upornost i volja, s tim dolazi sve. Doći na trening samo da izgubiš vrijeme, nema ništa od toga.
* Koji su ti planovi, ali i želje za ubuduće?
– Planova imam sto! Ali neka za sad ide ovako kako je i krenulo, nije loše. S odbojkom se mislim baviti dugo, a vidjet ćemo što vrijeme nosi. Najbitnije je zdravlje, poslije toga se sve može…

 VIŠE OZLJEDA ZBOG HLADNE DVORANE

* Jesi li na nekoj utakmici doživjela ozljedu koju ćeš dugo pamtiti?
– Baš na utakmici nisam, ali ima ozljeda koje se znaju vući i duže vremena. Dosta dugo imala problema s desnim ramenom, bilo je pitanje da li ću moći nastaviti igrati, ali s terapijama to smo riješili. Zima nam je najgore razdoblje upravo zbog ozljeda. U dvorani nam je prehladano, ne zagrijemo se i tu nastaju ozljede.
Na izletu sa ekipom (na snijegu) sam ozlijedila nogu, otišli su mi ligamenti. Nisam igrala mjesec dana, pa još mjesec dana da se vratiš u formu, nije bilo lako.

 SVAĐAMO SE MANJE, VIŠE TRAČAMO

* Kako je trenirati s djevojkama? Znate li se kad posvađati, tračati?
– Mi cure iz prve ekipe već dosta dugo igramo zajedno. Prošle sezone su nam se pridružile mlađe djevojke koje ujedno igraju i drugu ligu. Neke od njih su već dobile priliku igrati u prvoj postavi. Inače se ne svađamo, no ima trenutaka kad na utakmici u žaru borbe jedna drugoj nešto kažemo, ali to se sve zaboravi. Nije lipo ni vidjeti da se usred utakmice svađamo. Dobro se slažemo i izvan terena, izlazimo zajedno. Tračanja ima svugdje. Kod nas su to tračanja koja imaju veze sa odigranim utakmicama i treninzima. Obično tračamo tko je kako odigrao.