Spisateljska mladost u desetom desetljeću života

Knjiga o poljoprivredi bi trebala izaći do polovine sljedeće godine, naravno ako me zdravlje posluži. Iza toga slijedi knjiga o povijesti poljoprivrede, a ako sve bude po planu nju bih trebao objaviti početkom 2010.
Najstariji hrvatski autor i aktivni agronom Dinko Tudor, iako na pragu drugog stoljeća svoga životnog vijeka i po struci agronom, sa svojih 96 godina života tek je na početku nove karijere – spisateljske.
Prije pet godina ovaj Hvaranin, rodom iz Malog Grablja, izdao je prvu knjigu “Malo Grablje i Milna na zavičajnom otoku Hvaru”, da bi nedavno objavio još jednu knjigu – “Uspon i muke čovjeka”.
S obzirom da je Dinko Tudor rodom s otoka Hvara u knjizi o svom zavičajnom mjestu obuhvatio je dva najvažnija razdoblja u životu otoka i priobalja, i to doba prosperiteta od 1880. do 1900. i doba najvećeg siromaštva od 1914. do 1930.
Dinko kao najstariji član obitelji Tudor nije jedini u obitelji koji piše – vitalni 96-godišnjak Dinko Tudor autor je knjige “Uspon i muke čovjeka”, njegov sin Goran knjige “Menadžerska učinkovitost 360°”, a Milna Tudor, unuka Dinka i Goranova kći, autorica je knjige “Zdravi život u poslovnom svijetu”. Promocija ovih triju knjiga će se održati danas u Novinarskom domu u Zagrebu, u organizaciji izdavačke kuće specijalizirane za poslovne knjige M.E.P koja će tom prigodom ujedno proslaviti i 15 godina izlaženja.
S poljoprivrede prešao na ekonomiju i politiku
* Što Vas je potaklo na to da u 90. godini života počnete s pisanjem knjiga i kako Vas je “publika” doživjela kao autora?
– Pa prvu knjigu su čitatelji jako dobro primili jer mlade generacije o tom dobu ne znaju mnogo, stoga je sam sadržaj knjige veoma poučan i informativan. Na pisanje sam se odlučio s vremenom. Naime, kako sam često bio “citiran” i na televiziji i na radiju, odlaskom u mirovinu odlučio sam početi zapisivati svoje misli i to ponajprije o povijesti poljoprivrede. Iako ta knjiga na kraju nije nikada tiskana, čim sam završio s objavom knjige o otoku Hvaru opet sam počeo pisati o poljoprivredi. Planirao sam naposljetku i nastaviti svoje pisanje u tom smjeru, no s vremenom čitajući sve više o stanju u svijetu shvatio sam razmjer katastrofalnog socijalno-ekonomskog stanja u kojem je čovječanstvo, s obzirom na broj gladnih i pothranjenih u svijetu – već ih je 18 milijuna od gladi umrlo! Tako sam počeo s proučavanjem tog pitanja pa sam sadržaj svoje knjige proširio na ukupni razvoj čovječanstva, nepravedno socijalno-ekonomsko stanje i na političko-vojno stanje u svijetu, a veliki dio obuhvaća odnose u obitelji.
* Koji Vam je cilj bio na umu dok ste pisali knjigu?
– Moj cilj je bio upoznati suvremenog čovjeka s nastankom i razvojem civilizacije i predložiti program za sretniji život čovjeka u budućnosti. Želio sam konkretnim situacijama i prijedlozima skrenuti pažnju na to kako bi države i crkve trebale doprinijeti sretnijem životu čovječanstva i to sam obradio kroz šest poglavlja knjige.
* Pišete kako današnje suvremene države nemaju program razvoja čovječanstva, a čovječanstvo vode državnici kojima je glavni cilj samo profit i postojanje kapitalističkog sistema?
– Kapitalizam nema alternative, no treba ga humanizirati jer kapital kao takav ima pravo na svoj profit, no također mora i osigurati dostojan život svakoga radnika kao i čovječanstva u cjelini, kako je sam papa Ivan Pavao II. rekao. Ljudsko društvo danas živi u ekonomskoj nepravdi i političkoj korupciji, stoga bi trebalo humanizirati kapitaliste kako bi prestali misliti samo o sebi već i o ljudima u cjelini, što i dokazuje to što trenutačno nema ni jedne stranke koja se bori za interese radnih ljudi, a oni čine 80 posto stanovništva. Moj je prijedlog da se osnuje politička stranka radnika i politička stranka žena. Danas u Europi žena na istom poslu ima 20 posto manju plaću od muškarca, umjesto da su ravnopravne i da imaju kraći radni vijek od muškaraca. Moj prijedlog je da se zajamči ravnopravnost žena i da se to strogo kontrolira te da kada žena rodi troje djece ostvari pravo na mirovinu, što je jamstvo da će biti djece i da će biti dobro odgojena. Moj je prijedlog i da se u svakom gradu podigne spomenik žene s djetetom.
Poljoprivredu organizirati prema suvremenim dostignućima
* S obzirom da ste tek dovršili pisanje knjige, bavite li se trenutačno nečim drugim?
– Naravno, i dalje radim na planu uređenja poljoprivrede jadranskog područja. U više navrata poslao sam na 40 adresa, Uredu Predsjednika Republike, Uredu predsjednika Vlade, Agronomskom fakultetu i drugim nadležnim institucijama, dopis o stanju u poljoprivredi te prijedloge kako unaprijediti poljoprivredu. Dobio sam odgovor Ureda predsjednika Vlade koji podržava moj prijedlog, a u budućnosti mi je želja da jadransko područje bude konačno organizirano prema suvremenim dostignućima znanosti i prakse s obzirom na našu zaostalu poljoprivredu. Neke od materijala o tome sam poslao i nadležnom ministru za to područje, koji mi je odgovorio kako je moj rad “zadivljujuće pohvalan” te da je spreman surađivati.
* Možemo li očekivati još knjiga u budućnosti?
– Sad pišem knjigu o našoj poljoprivredi, uz prijedlog programa kako osuvremeniti poljoprivredu Jadrana – stvoriti uvjete za bolji život građana, uz osvrt na jadransko područje u povijesti i sadašnjosti. Smatram da su ljudi s ovog područja najkulturniji, najrazboritiji i daleko “najpitomiji”. Iako smo od naroda kao što su Grci, Rimljani, Austrijanci te od Napoleona poprimili i kulturu i znanje, nismo nikada preuzeli zlo koje okupator obično ima. Knjiga bi trebala izaći do polovine sljedeće godine, naravno ako me zdravlje posluži. Iza toga slijedi knjiga o povijesti poljoprivrede, a u tom području poslovanja imam već pune 84 godine iskustva i rada iza sebe. Ako sve bude po planu nju bih trebao objaviti početkom 2010.
* I za kraj?
– Ono što je najvažnije, i to bih htio ovim putom, zahvaliti svojoj ženi Kati, sinu Goranu i kćerima Ani i Miri, kao i svim suradnicima što sam uspio ostati živ i ovo napisati i to u dobroj fizičkoj kondiciji. Iako me mnoge “boleštine” nagrizaju mogu reći sa sigurnošću da sam u pameti još uvijek svjež.

 U BRAK SE NE SMIJE ULAZITI ZBOG FIZIČKE PRIVLAČNOSTI

* Knjigu ste započeli razvojem čovjeka i civilizacije od prvih početaka do danas, no u priči ste i zahvatili probleme koji su došli unutar zajednice u pogledu odnosa partnera kao i njihovog ljubavnog života. Je li se taj odnos kakav je bio u vaše vrijeme mnogo promijenio?
– U mojoj mladosti je vladalo siromaštvo pa se nije ni vremena imalo razmišljati o preljubu. Kada je čovjek sit i bogat tek tada postaje “rđav”. U današnje vrijeme svijetom vlada gen i muškarac. Ipak što se kvalitete braka tiče, danas je brak zaposlene žene i muža kvalitetniji nego prije 30 godina, jer su se žene osamostalile i postale su ravnopravne s muškarcima, a kao ravnopravan treba se postaviti odmah na početku odnosa i braka. Za uspjeh u braku su važne dvije stvari, a to je da se ne smije nikada ulaziti u brak na osnovi toga što su žena ili muškarac jedan drugome fizički privlačni, već na osnovi svih ostalih osobina, poput socijalnih prilika, obrazovanja te zajedničkih sklonosti koje se upoznaju prije braka kroz druženje, zabavu i aktivnosti, kao i putem zajedničkog suživota. Smatram da žene posjeduju veću kvalitetu od muškaraca jer su one te koje rađaju, nose dijete i rade. Muškarac bi, s druge strane, trebao sudjelovati u svemu ravnopravno, ne samo u domaćinstvu, već i u odgoju djeteta i to od njegovih prvih koraka pa dalje.