Kampanjci

Premda se i u vrijeme podugačke predsjedničke predkampanje dalo naslutiti kako se ova službena kampanja neće voditi “u rukavicama”, nije se moglo očekivati da će kampanjci, za ovu priliku nabubano gradivo, zboriti s toliko licemjerja i udvornosti da će ih se teško slušati.
Prema njihovim istupima, a i prema pitanjima koja im se postavljaju ispada da se bira svetac, spasitelj zemlje, onaj koji će s Pantovčaka s čarobnim štapićem sve naše “blato” pretvarati u zlato.
Kada se tome dodaju zajedljiva međuoptuživanja i predbacivanja koliko tko ima domoljublja i nekretnina, tko je “dezerter”, a tko nije, predsjednička kampanja na hrvatskoj pozornici pretvara se u teško gledljiv tragikomičan komad.
Kandidati, posebno oni kojima ankete prorokuju prolazak u drugi krug, sada je jasno, spremni su masno platiti svoje putovanje prema Pantovčaku. Kako milijunima, tako i (ne)odmjerenim riječima upućenim upravo onima s kojima su do jučer bili stranački prijatelji.
Iako su se i prije službenog pucnja za početak predsjedničke utrke mogla čuti zaklinjanja kako će predsjednička kampanja do zadnje lipe biti transparentna, već na početku nad glavama nekih “trkača” ukočio se veliki upitnik od kuda toliki milijuni za televizijske “nastupe” u udarnim terminima. Nazavisni pretendenti na predsjednički tron, Vidošević, Bandić i Primorac, prema jednostavnoj računici o cijeni spota u “dnevničkom” terminu, spiskat će pravo bogatstvo pa dok je svuda potrošnja pala, predsjednički kandidati spremni su nemilice trošiti kako bi omilili biračima.
Osim spomenutih nezavisnih koji su zbog predsjedničkog zova mahnuli zbogom vlastitim strankama, Nadan Vidošević i Dragan Primorac HDZ-u, a Milan Bandić SDP-u, ušminkali su se i iskočili na plakate i Andrija Hebrang (HDZ), Ivo Josipović (SDP) te Vesna Pusić (HNS) te zatvorili krug onih koje anketari trenutačnuo respektiraju.
Poput učenika koji su dugo sjedili na ušima, za ovu su predsjedničku priliku, misle oni, naučili sve.
Iako su cijelo vrijeme prisutni na političkoj sceni te su kao vrhunski domoljubi mogli davno reagirati, pomoći svojoj zemlji da suzbije korupciju, gospodarski ojača, osnaži pravosuđe, obrazovanje, socijalna i ljudska prava, oni su tek sada gotovo uglas zagrmili kako će to sada raditi, bez obzira što je to mimo predsjedničkih “fikusnih” ovlasti.
Vidošivić je baš kao što se predviđalo, zaigrao na gospodarsku kartu, a Hebrang mu predbacuje da nikad nije imao tvrtku, ali je uspio “nakotiti” milijune eura imovine. Domoljubni Hebrang tek sada glasno zaziva povratak dostojanstva Domovinskog rata. Pravdoljubivi Josipović i prije je mogao zavapiti za novom pravednošću. Iako je, izgleda, onaj koji bi sirotinji u svakom trenutku rado pomogao, sada bi možda najradije da i nema četiri stana. Neumorni Bandić, koji bi rado “orao” iako zna da Pantovčak nema takve oranice, tek nakon dugo godina stupanja uz ljevicu čuo je sveti glas “na desno ravnaj se”.
Vesna Pusić koja se najviše kontrolirala i najmanje upadala u kontradikcije, kao dama je pogriješila i izgubila kontrolu na placu, uzvrativši prolaznici koja je nazvala “flundrom”. Primorac tek sada s puno žara podiže šaku na korupciju…
Kampanjci, kampanjci….