Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Križam dane na kalendaru

26.11.2011. 23:00


Apstiniram od medija i medijskog prostora. Čekam da se pročisti od predizborne i izborne kampanje. Ne idem baš često ni na kavu jer je i taj sveti prostor zagađen izborima. O, kako i koliko samo mrzim pitanja: za koga ćeš glasati? Koga ćeš zaokružiti?…
Brate, dođe mi da ne glasam ni za koga jer nitko ni od lijevih ni od desnih nije zaslužio ni moj ni ičiji drugo glas. I nervira me što preko sirotinje, poginulih civila i branitelja svi kupe poene i zbog jednog položenog vijenca očekuju da ću baš njima dati glas. I lijevi i desni. I sve vrišti, sa svakog kantuna: glasaj baš za mene jer ja sam taj/ta…
E nema toga tko je stvarno i istinski zaslužio glas. Lijepo je moj profesor u srednjoj govorio da se politikom ne bave pošteni ljudi, i nekako pri tome stojim. To je možda najveća istina ovih i svih prijašnjih i budućih izbora. Sve je to isto sranje, drugo pakiranje, ali imati muda to napisati na (pred)izborni plakat i očekivati da će ljudi baš tom govnetu od tebe dati glas… Ccccc. Bože, u što se demokracija, ako je ovo uopće demokracija, pretvorila. Stari Atenjani se vjerojatno prevrću u grobu…
Više od samih izbora, a apolitičan i da hoćeš biti – ne možeš, zanima me ovo što se šuška da će euro propasti. Sva sreća u nesreći, ako se to i dogodi, je ta da mi se ušteđevina već odavno otopila brže od ledenjaka koji su progutali dinosaure, ali i ovo zera love na računu što dobijem od plaće ne znam u što da mijenjam. Franke ili funte? Srpske dinare ili bosanske marke?
Nije mi jasno zašto mi uvijek kaskamo za cijelim svijetom, točnije Europom. Svi koji su odavno ušli, koliko vidim i čujem, na sve moguće načine žele izmigoljiti iz te iste Europe, samo mi očajnički skidamo gaće već godinama ne bi li nas primili. I da apsurd bude veći, dobit ćemo članstvo kad ista ta Europa krepa. Pa ćemo samo mi biti Europa. Onda će na sljedećim izborima i lijevi i desni vikati da smo najveća velesila. Jer smo postigli cilj – mi smo Europa…
Zato križam na kalendaru dane kad će ovo ludilo proći, pa da u miru, ako treba, propadnemo dostojanstveno. A onda će mi biti sasvim svejedno tko je na vlasti… Do tada mi je najbolje ne izlaziti iz kuće, osim samo na posao, ili se preuranjeno radovati Božiću. Jer ove godine ću sigurno imati tuku ispod peke, a što će biti dogodine sam bog zna.
Dolazim u iskušenje otputovati negdje na Maldive, dok ih još ima, i dok imam skucati na rate, po mogućnosti na 24. To bi se još dalo i preživjeti. Ili bilo gdje je toplo i sunčano, pa bar da je vremenska prognoza obećavajuća. Jer ako nam isključe grijanje jer neki ne plaćaju centralno isti mi je kukumar, živjela u Zadru u svom stanu ili u vrijeme Staljina u Sibiru. Dobro, nije baš toliko hladno, ali za mene zimogroznu sasvim je ista stvar.
Ne moram ni na Maldive, mogu i na neku jeftiniju destinaciju, samo pod uvjetom da se i tamo ne priprema kolaps. Jer danas gdje god poželiš, nitko ti ne garantira da ćeš se sigurno doma vratiti. Maroko, Italija, Engleska, Španjolska, Grčka, istok da ni ne govorim…, sve je na vlastitu odgovornost. Pa ako mi se već nešto dogodi, barem da familija ima kakve kosriti. Ovako će ti samo reć, tko ti je kriv, što ideš tamo gdje nije sigurno. A kod nas je turbo sigurno. I na cestama i u diskotekama, i u dnevno-noćnim izlascima… Nikad ne znaš kad će te neki frustrirani psihički bolesnik slučajno upucati. Zato i ne izlazim vikendom. Jer vikendom su vani i oni koji su pušteni iz raznoraznih ustanova upravo na vikend… A ne kužim to, jer ne bi bili u ustanovi da su okej, ali dobro, živimo u Hrvatskoj…
Zaključila sam da su moja četiri zida najsigurnije mjesto za izlazak za mene samu. A i ako dođe do žešće krize i euro krepa. Izbacila sam sve cipele, odnijela ih u podrum. Kome trebaju cipele, kad nemaš što jesti. Dakle, izbacila sam sve, a zidni ormar od 4 metra širine lagano punim konzervama. Grah, tripice, tunjevina, biži… Nek’ se nađe, nije beg cicija. Bit će za nahranit barem sedam gladnih usta….
Mare ([email protected])