Haag Hrvatskoj prenio 10 optužnica za Dubrovnik

Haag je osudio generale JNA Pavla Strugara i Miodraga Jokića za “Operaciju Dubrovnik”, no ŽDO je za tu akciju naknadno optužio desetoricu visokih oficira, te od dobilo Haaga dokumentaciju o istragama

Najava srbijanskog državnog tužitelja za ratne zločine Vladimira Vukčevića o mogućim novim optužnicama za “Oluju” ne bi smjela biti posebno iznenađenje za hrvatsku javnost. Njegovo traženje dostavljanja dokaza iz predmeta Gotovina – Markač temelji se na pravu prvenstva budući da je Haški tribunal po međunarodnom pravu imao prednost u suđenju hrvatskim generalima. Pritom Vukčević slijedi praksu koju je i hrvatsko pravosuđe već iskoristilo, primjerice, u slučaju počinjenih ratnih zločina protiv civilnog stanovništva te uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika na dubrovačkom području tijekom 1991. i 1992. godine.
Prije tri godine, podsjećamo, Županijsko državno odvjetništvo (ŽDO) u Dubrovniku podignulo je optužnicu protiv deset visokih oficira bivše JNA za ratna zlodjela počinjena na jugu Hrvatske. Malo se tko tome nadao budući da je i iz samog Haaga višekratno naglašavano kako je pravomoćnim presudama protiv generala Pavla Strugara i admirala Miodraga Jokića “Operacija Dubrovnik” praktički zaključena.
No, na podizanje te nove optužnice s deset aktera ŽDO se odlučilo nakon pribavljanja podataka iz ranijih haških istraga, kao i vojne dokumentacije bivše JNA koju je od 2000. do 2009. godine prikupljalo Tužiteljstvo ICTY-a.
Tu važnu činjenicu nije skrivalo ni ŽDO koje je 4. prosinca 2009. službeno obavijestilo hrvatsku javnost kako je spomenuta dokumentacija bivše JNA u ruke hrvatskog pravosuđa “dospjela ove godine”, i to “putem časnika za vezu Državnog odvjetništva RH pri Uredu Tužiteljstva ICTY-a u Den Haagu”.
Pritom je istaknuto kako je iz tih dokumenata “utvrđeno koje su jedinice sudjelovale u agresiji na dubrovačko područje”, kao i u kojem su razdoblju pojedine jedinice napadale pojedine krajeve juga Hrvatske u “Operaciji Dubrovnik”.
U toj dokumentaciji ICTY-a, koja je ustupljena hrvatskom pravosuđu su, među ostalim, direktive za napad, naredbe za borbena djelovanja i izvještaji o provedenim oprecijama koje su “potpisivali optuženici”. Upravo su ti dokumenti ŽDO-u umnogome pomogli pri utvrđivanju tko je među deset visokorangiranih oficira bivše JNA vodio pojedine jedinice i kakva je bila zapovjedna odgovornost optuženika na dubrovačkom ratištu.