Tople boje i zavodljivost slika “Drogog dana”

Otočne škrape i brežuljci, mocire, kamene kulise na morskoj pozornici, vrijes, brnistra i smrdela, razbacani po tim velikim sivozelenim i krakastim praživotinjama, kako otoke jednom nazva Vesna Parun, ili kako to ustvrdi likovni kritičar Josip Zanki u katalogu izložbe “padine i brdašca što nas odvode onkraj mora, uokvireni mocirama koje se uz rubove polja penju po unutršnjosti otoka zaklanjajući padine dok nestaju presijecane hridima otvorenog kulfa”, sadržaj su izloženih platna koja se od nedavno mogu pogledati u izložbenom prostoru Jedriličarskog kluba Uskok na zadarskom Vitrenjaku.
Izraženi kolorit
Ove izrazito koloraturne slike rađene u tehnici ulja na platnu, velikog formata, rad su Blanke Katunarić – Ivanine, Zadranke sa zagrebačkom adresom.
Katunarićka je 15-ak svojih impresivnih ulja predstavila Zadranima na izložbi naslovljenoj “Drugi put”, koja je uz prigodnu svečanost na Vitrenjaku otvorena u nazočnosti brojnih uzvanika, rodbine i prijatelja slikarice. Svojim pjevom i svirkom otvorenje su uveličali ženska klapa Barufa i legendarni trubadur s Kalelarge Duško Nonković-Bućo. Zadarski postav ove izložbe potpisuje Konstantin Kostov,akademski kipar i slikar te voditelj likovne udruge JADERTINA i mentor brojnih međunarodnih likovnih kolonija po zadarskom okružju. Kostov je i predstavio umjetnicu i njeno djelo ovom prilikom u Zadru,mdok je izložbu proglasio otvorenom prof. Radovan Dunatov, pročelnik za kulturu u Gradu Zadru. Ova izložba je u Zadar, naime, stigla neposredno nakon što su je mogli razgledati Zagrepčani u tamošnjoj Galeriji “Kristofor Stanković” pri starogradskoj vijećnici na Gornjem gradu, a kojom se je autorica od svojih dojučerašnjih sugrađana željela oprostiti nakon umirovljenja po dugogodišnjem radu u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.
Blankini radovi su dojmljivi tim više što nisu nastali pod prstom akademske slikarice, već po dugotrajnom i samozatajnom uranjanju u impresiju vizualnosti i prelijavanje boja tek na slikarskim radionicama i tečajevima. Inspiraciju za svoj likovni izričaj nalazi za ljetnih boravaka na rodnom Molatu gdje je za šetnji kamenim krajobrazima subjektivno viđenje njih nastojala prenijeti na svoja platna ostvarivši time impozantan ciklus apstraktnih motiva suhozida, mocira, vinograda i loza u kamenu, kojim je pak “stvorila znak prepoznatljivosti u svojoj definiciji krajobraza”, kako navodi dalje u svojoj kritici Zanki. Na njenim platnima nadalje kroz sugestivna viđenja prepoznajemo sjaj žara plamena, tople boje sparina na otočnom suncu, mirnoću snova ljetnih popodneva, vinograde ukotvljene u kamenu, boje noći i jutra na otoku. Nadasve prevladavaju u tom njenom opusu meki i smirujući tonovi uživanja u arkadijskom ugođaju kako je to i sama naznačila agendom na jednom platnu: “U Arkadiji našoj/ neka se smiju smrdela i bor/jer dojdosmo uskoro veseli/ “.
Uzori Pollock i Chagall
Kao voditeljica Službe protokola i odnosa s javnošću u Gradskoj skuštini Grada Zagreba dugi niz godina je provodila likovni ciklus mladih umjetnika u Galeriji Kristofor stanković te je time nastojala na kulturnoj razmjeni i predstavljanju zadarskih likovnjaka u prestižnim galerijama metropole.
 Ostvarila je dvije izložbe sa kojima na svjetlo javnosti iznijela dva veća ciklusa svoga opusa. Prvi s motivima otočnih krajobraza predstavila je na izložbi “S otokom” 2009. u Zapuntelu na otoku Molatu. Drugi ciklus s ditirambskim apstrakcijama otočnih suhozida i vinograda te kontinentalnih šuma, potoka i jezera čini glavninu sadržaja ove najnovije izložbe “Drugi put” netom predstavljene zagrebačkoj i zadarskoj publici. Uzori u slikarstvu su joj, kako nam je rekla, Riopelle, Pollock, Chagall i Dogan.