Najuspješnije razdoblje HNK Zadar bilo je prvo desetljeće poslije II. svjetskog rata

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Marin GOSPIĆ
Jasna Ančić, Tihomil Maštrović, Renato Švorinić, Živko Nižić i Ana Marušić

U HNK Zadar održana je prigodna svečanost u povodu obilježavanja 70. obljetnice HNK Zadar: „70 godina Hrvatskog narodnog kazališta Zadar (1945. - 2015.)." 

Moderatorica događanja bila je Ana Marušić, a o kazalištu su govorili prof.dr.sc. Tihomil Maštrović, Renato Švorinić, ravnatelj HNK Zadar i prof.dr.sc. Živko Nižić. Jasna Ančić je izvela nekoliko scena iz predstava „Stoše od Foše", „Dundo Maroje", „Muka svete Margarite" i „Dom Bernarde Albe", a glazbeno su događanje upotpunile Dina Bušić i Melita Ivković, izvodeći, uz himnu na početku, i jednu latinoameričku skladbu.

Prvi je govorio Švorinić, zahvalivši se svima na dolasku, prisjećajući se svojih 12 godina na čelu kazališta.

Mladi na akademijama

- Kada sam došao, kazalište je bilo u slabom materijalnom stanju, a prva stvar koju smo napravili bila je adaptacija. U zadnjih 12 godina u kazalište je uloženo 6 milijuna kuna, uređeno je grijanje, hlađenje, obnovljena je pozornica pa sad umjesto 12 imamo 100 reflektora, zgrada je najprije tehnički usavršena, da bismo onda krenuli i s formiranjem stalnog glumačkog ansambla. Godine 2007. pozvali smo Jasnu i Mirka (Šatalića, op.a.), što je bio početak nove faze u radu kazališta. Nastojali smo raditio sa što više domaćih autora, glumaca, posebice mladih ljudi, kazališnih entuzijasta implementiranih u proces nastajanja naših predstava. Drago mi je da smo u tome i uspjeli, zahvaljujući prije svega Jasni i njenim glumačkim radionicama, u HNK Zadar su stasali brojni mladi glumci koji danas, da nabrojim samo neke, dalje uspješno grade svoje karijere, bilo nakon završenih glumačkih akademija poput Tihane Lazović, ili su upravo na akademiji poput Vinka Radovčića i Silvija Mumelaša, naglasio je Švorinić te dodao kako su nastojali i zadržati dozu normalnosti i uljuđenosti, držeći kako je takav pristup programu primjeren Zadru, primjeren sredini.

- Naše su predstave rađene tako da idu u skladu sa sredinom. Isto tako, u prvi plan smo stavljali suradnju s domaćim autorima, a ta poslovna koncepcija se pokazala uspješnom, broj naših posjetitelja se povećao, a kao prijelomnu godinu izdvojio bih 2010. kada smo postavili Katu Kapuralicu, ili u našem slučaju Stoše od Foše. Ta je predstava igrala pet godina i pogledalo ju je preko 4 tisuće ljudi, izdvojio je ravnatelj naglasivši da nije problem napuniti dvoranu na premijeri, već održati konstantan broj posjetitelja.

- Naše su predstave igrale i na raznim festivalima, dodao je Švorinić te izlaganje zaključio posebnom zahvalom Jasni Ančić, izdvojivši Danie satire 2010. godine kada je dobila nagradu za najbolju ulogu u „Stoši od Foše".

Maštrović je okupljenima približio povijest kazališta u Zadru, iscrpno ih informirajući o počecima kazališne umjetnosti u sredini te razvoju kazališne scene do današnjih dana.

- Povijest kazališta na ovom području starija je od 1000 godina, Zadar je najstarije mjesto u Hrvatskoj koje bilježi tu vrstu aktivnosti. Bogata dramska produkcija bilježi se već u 11. stoljeću, a ono što je posebno važno za naglasiti su djela na hrvatskom jeziku. Koliko je Zadar kao sredina bio oličenje pismenosti, svjedoči i Red i zakon o primanju redovnica u samostan iz davne 1345. godine. Zadar je dao temeljni doprinos razvoju hrvatske kazališne scene, njegujući, što je važno, hrvatski jezik. I za vrijeme talijanske dominacije u gradu su se izvodile predstave i na jednom i na drugom jeziku. Poznati Teatro Verdi je startao s izvedbama na hrvatskom jeziku, no kada ga se dočepala talijanska uprava sve su predstave krenule na talijanskom jeziku. Ništa bolji odnos prema Teatro Verdiju nije imala ni komunistička vlast koja je zgradu, iako tek neznatno oštećenu u ratu, minirala, kazao je Maštrović.

U svom izlaganju, prisjetio se i činjenice da je Zadar ima Alku prije Sinjske i to 2,5 stoljeća prije, okupljene je upoznao s činjenicom da su se za vrijeme II. svjetskog rata ulaznice u kazalište plaćale u kunama te da je najuspješnije razdoblje kazališta bilo odmah nakon toga rata.

"Stoše" kao hit

- Najuspješnije razdoblje kazališta bilo je prvih deset godina nakon rata, kada je odigrano puno predstava i bilo jako puno publike, izdvojio je Maštrović.

Profesor Živko Nižić se u svom izlaganju osvrnuo na rad na zadarskoj verziji „Kate Kapuralice" - „Stoše od Foše", napomenuvši da je u početku bio skeptičan oko te produkcije.

-Kada su mi Renato i Jasna predložili 'Kate' pomislio sam, iako sam znao da postoje razne varijante te predstave, hoćemo li i mi to moći napraviti, koji jezik ćemo upotrijebiti, hoće li to ljudi uopće razumjeti? Uzeo sam stoga jezik koji se koristio 10-15 godina nakon II. svjetskog rata, objasnio je Nižić.

No, njegovi strahovi, kako se moglo čuti kasnije, nisu bili opravdani, predstava je postala hit, zanimljiva i ljudima koji nisu imali pojma tko su likovi koje je tematizirala.

- Uzeli smo neke poznate zadarske likove, ljude vezane za razdoblje koje je predstava obrađivala i naišli na izvanredan prijem kod ljudi. Publika je imala potrebu čuti taj stari lokalni izgovor, doživjeti nekadašnji Zadar. Dakako, uspjehu predstave je svakako doprinijela i izvrsna režija kao i glumačke izvedbe, dobili smo teatarski jako zanimljiv komad, istakao je Nižić. Važnu obljetnicu kazalištu čestitao je i Ministar kulture Berislav Šipuš, koji je poslao prigodni brzojav.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno