Rab njeguje kult slastičarnica, a u Zadru pečemo janjca na rivi

Slika korisnika martinazd
Zapis s jednog vikenda na otoku
Brojni restorani, slastičarnice, sve je na Rabu podređeno turizmu. U slastičarnici možete kupiti i poznatu Rapsku tortu koja je dobila nagradu za kolač godine u Hrvatskoj. Rapska torta zaista je posebna slastica, u njoj su izmiješani svi okusi Mediterana
ZL
Na zadarskoj rivi ljetos je ispečeno janje na ražnju

Rana je jesen. Bablje ljeto. Kako kome?! Stranim turistima, još uvijek brojnim, bablje je ljeto. Sunčaju se i kupaju, u moru i na otvorenim bazenima uz hotele. Zapravo sad je i za nas domaće idealno vrijeme za turizam. Cijene u boljim hotelima snižene su i do dvjesto posto, a vrijeme je sunčano i ugodno toplo. Vrijedi doživjeti dio tog blaženstva. Izbor pada na otok Rab. Vikend na Rabu!
Naši meteorolozi nisu baš u dogovoru s vremenom i nije im to prvi put! Najavljuju jaku, mjestimično i olujnu buru, nevere… Srećom, ništa od toga. Skoro cijelo vrijeme našeg putovanja bilo je sunčano s laganom burom. Idealno vrijeme za razgledavanje Raba. Nažalost, stalno nas netko nečim plaši: olujama, neverama, klimatskim promjenama, novom recesijom, smanjivanjem mirovina, ratom… Znam ja zašto se to radi i ne uzbuđujem se puno radi toga. Život me naučio da ništa neće biti tako crno kao što se ja bojim da će biti, a neće biti ni tako bijelo kao što bih ja želio da bude.
Vozimo se po propisima starom, dobrom magistralom. Magistrala nije više ni tako stara, mjestimično je obnovljena. Srećemo rijetke kampere i motocikliste u grupama. Na radiju u autu Oliver pjeva "Bez tebe nestat će sunca…", a ja ženi pjevam "s tobom nestat će sunca," jer se kod Karlobaga pojavljuju tanki oblaci. Žena mi odgovara: "I meni".
Nakon dva sata ugodne vožnje skrećemo za Jablanac. Idemo u Stinicu gdje nas čeka trajekt za Rab. Trajekt je skoro pun. Uglavnom njemački umirovljenici u autobusima. Rab je turistički biser. Nekoliko puta bio je šampion hrvatskog turizma. Rab je i bogat otok, pa mu nije na čast stara, više puta krpana cesta od trajekta do grada Raba. Znaju li oni koji vode Rab za EU fondove?!

Sličnost Raba i Zadra

Izbor hotela bio je pun pogodak. To je dugovječan hotel uz sami rub starog dijela grada Raba. Nalazi se na brežuljku, odakle se pruža nezaboravan pogled na stari dio grada, marinu i novi dio grada. U hotelu je davne 1936. godine boravio i kralj Ujedinjenog kraljevstva Edward VIII sa svojom gospođom, Amerikankom Wallis Simpson. Za uspomenu na taj događaj u hotelu je mnoštvo njihovih fotografija snimljenih za vrijeme njihova boravka na Rabu.
Za početak idemo u obilazak starog dijela grada. Šetajući prvo mi na pamet pada Dubrovnik. Kamene zidine, kamene ulice, kamene kuće, kamene crkve i zvonici… Sve je od kamena! Kao i u Dubrovniku.
Kasnije u šetnji sve više otkrivam sličnost sa zadarski Poluotokom. Brojne crkve, četiri zvonika, muzeji, zidine… Stari dio Raba je slika zadarskog Poluotoka – u malom. Grad Rab ima crkava i zvonika koji bi bili dovoljni i za grad od pedeset tisuća stanovnika, a danas cijeli otok Rab ima nešto više od devet tisuća stanovnika.
Drugo jutro idemo u đir po novom dijelu grada. Na Rabu sam već bio, no bilo je to davno. Danas primjećujem da su rapske kuće "nabubrile". Jednokatnice su postale dvokatnice, dvokatnice trokatnice, a trokatnice su postale četverokatnice. Apartmani, apartmani… Rab živi od apartmana! Uočio sam i izvanrednu čistoću. Na ulicama nema papirića, ostataka žvakaćih guma, psećih izmeta, opušaka cigareta. Grad je čist i to je za svaku pohvalu. U samome centru grada smještena je ACI marina Rab sa 142 veza. Šarolikost i šušur brodova doprinose turističkom ugođaju. Iza marine je veliko nogometno igralište. Rab se nalazi u Primorsko-goranskoj županiji, ali po nogometnom igralištu reklo bi se da je u Dalmaciji. Na ogradi cijelom dužinom igrališta nacrtana je parola o "vječnom Hajduku". U potpisu: Torcida Rab. Po meni, ja bih to igralište izmjestio u predgrađe, a na tom atraktivnom prostoru izgradio reprezentativne hotelsko-ugostiteljske objekte.
U slijedećoj vali, iza marine, moderni hotel. Tu su i rapski barkajoli. Oni će vas za nekoliko minuta prebaciti iz novog u stari dio grada i obratno. Ipak, njihove brodice idu na motor, a ne kao zadarske na vesla.
Rab ćete pamtiti i po borovoj šumi. Borovi, borovi, svugdje borovi. Nigdje ljepše uređene borove šume, kao što je rapska šuma Komrčar! Za to je zaslužan šumar Belia, kome su se Rabljani odužili podigavši mu u toj šumi spomenik s prigodnom spomen pločom. Belia je umro prije sto godina, ali njegovo veliko djelo itekako je živo i danas.

Sve podređeno turizmu

Rab se može pohvaliti lijepom i dugom gradskom plažom. Nalazi se odmah ispod starog dijela grada i šume Komrčar. Malo koji grad ima tako simpatičnu plažu uz sami centar grada. Odmah nasuprot te plaže smjestio se poluotok ljubavi Frkanj. Zelena borova šuma, zeleno plavo more, veliko čisto plavo nebo, pa i ne čudi da se upravo tu dogodio početak hrvatskog nudizma. Kupali su se tu kao nudisti i kralj Edward VIII i gospođa Simpson.
Već ste i sami zaključili da je na Rabu sve podređeno turizmu. Tu ima brojnih restorana i slastičarnica. U slastičarnici možete kupiti i poznatu Rapsku tortu. Ta torta dobila je i nagradu za kolač godine u Hrvatskoj. Mi smo našu tortu kupili u prodavaonici slastica u novom dijelu grada, kojeg Rabljani zovu "Šaremgradska". Prodavaonica ima simpatično ime po još jednom poznatom rapskom kolaču. Riječ je o pekarsko-slastičarskoj firmi koja se bavi proizvodnjom i prodajom autohtonih slastica otoka Raba. Prodavaonica je moderna, čista, svijetla, mirisna, baš kao što to i sliči prodavaonici slastica. Udjeljujem kompliment ljubaznoj prodavačici, a ona kaže: moj se gazda vratio s rada u Njemačkoj i rekao: ili ćemo biti kako treba ili ćemo zatvoriti. Lijepo je to čuti. Ohrabruje! Rapska torta zaista je posebna slastica, u njoj su izmiješani svi okusi Mediterana. Nekada je i Zadar imao kult slastičarnica, danas mi pečemo janjca na rivi.
U hotelu smo uzeli polupansion. Hrana je vrhunska i ima je u izobilju. Zato smo se odlučili za laganiji ručak. Uz pomoć interneta izbor je pao na talijanski tip restorana u starom dijelu grada. I opet nismo pogriješili! Restoran je mali, s terasom i skladno je uređen u svakom detalju. Sve je baš kako treba biti: ambijent, namještaj, osoblje, okus hrane. Vlasniku restorana udjeljujemo kompliment za restoran. Lijepa riječ ništa te ne košta, a svatko je voli čuti.
Dan kasnije kad smo odlazili s Raba u redu za trajekt ispred nas novi "glanc" veliki BMW džip. Iz njega izlazi vlasnik tog restorana i ide kupiti trajektnu kartu. Odjeven je u vrhunsku robu marke "Polo". Pomislih, dâ se živjeti dobro i u Hrvatskoj, ako si vrhunski profesionalac u svome poslu. Lijepo! Treba raditi, ozbiljno raditi, a onda kad imaš slobodno vrijeme, uživati u rezultatima svoga rada. Nema ništa od kukanja. Kukanje nije valuta. Sjetim se svog prijatelja pomorca, koji mi je pričao da kad bi na brodu pao u depresiju, zatvorio bi se u kabinu, uzeo svoje dolare i brojio ih. Nakon toga depresija bi se naglo smanjila. Novac je ljekovit! On sve izglanca. Pogotovo ako si njegov gazda, a ne rob.

Politika i poduzetnici

Dok u hotelskom baru pijem kapućino, bacam pogled na novine. Predsjednica Kolinda izjavljuje da bi kod nas prosječna plaća trebala biti oko tisuću eura. Lijepo je to čuti, ali tko će zaposlenicima dati toliku plaću. Vlada, političari ili privatni poduzetnici?!
Strah me da će to uglavnom pasti na privatne poduzetnike koji su, radi trenutnog nedostatka radne snage, prisiljeni zaposlenicima dizati plaću. Što će se dogoditi ako dio uspješnih poduzetnika kaže: neću ja hraniti ovu skupu državu i svoje zaposlenike na račun moje dobiti!? Umjesto da imam pedeset radnika, imati ću ih pet, a država neka se brine za ostale. Dizati plaće zaposlenicima, a time smanjivati dobit poslodavcima - koliko je to mudra politika?
Uspješni privatni poduzetnici su ti koji danas drže Hrvatsku iznad vode i zaista imamo brojne primjere sjajnih poduzetnika. Kad čitam i slušam o političarima, baš i ne vidim sjajnih primjera. Uglavnom se spominju korupcija, mito, nepotizam, uhljebi, lažno domoljublje, stranačka pripadnost… A ti naši političari dobro su plaćeni za taj nered u društvu. Siromašna je država u kojoj je domoljublje najunosnije zanimanje.
No, vratimo se Rabu. Sljedeće jutro idemo u obližnji Kampor koji je pet kilometara udaljen od grada Raba. I opet stara, više puta krpana cesta, a privatne kuće: vila do vile. I opet je riječ o apartmanima, apartmanima… U Kamporu se nalazi kompleks franjevačkog samostana sv. Eufemije s muzejskom zbirkom. Kompleks se nalazi u očaravajućoj prirodi uz more. To vrijedi vidjeti!
Svega nekoliko stotina metara prema zapadu nalazi se Psihijatrijska bolnica Rab. Tu su svoj život tužno završili mnogi naši građani, a kako je napisao Krleža - tu je svoj život okončalo i pola hrvatske kulturne elite njegovog doba. Doznajem da danas imaju brojne pacijente koji su "pukli" radi svojih kredita u "švicarcima". Svako vrijeme ima svoje bolesti, a čovjek ima samo jedno vrijeme.

​Rab stvoren za pet zvjezdica

Rukovoditelji te Psihijatrije očito dobro znaju za EU fondove. Zahvaljujući tim fondovima obnovili su i oplemenili taj prostor. Sada je tu lijepa vegetacija, sportski tereni, obnovljene zgrade, uređeno parkiralište…
U Kamporu se nalazi i groblje stradalih civila iz logora kojeg su osnovali talijanski fašisti u Drugom svjetskom ratu. Nažalost, svoj život tu su nasilno okončali mnogi civili iz Like, Gorskog kotara, ali najviše je tu stradalo Slovenaca. Zato mještani to groblje zovu "slovensko groblje". Potomci stradalih Slovenaca svake godine dolaze obići grobove svojih predaka.
I Rabljani se s poštovanjem odnose prema svojim pretcima, poginulim partizanima u Drugom svjetskom ratu. U parku u centru Raba nalazi se veliki spomenik palom borcu. Tu su i kamene ploče na kojima su uklesana imena oko tristo poginulih boraca Rabljana. Po godinama rođenja vidim da je to većinom bila tadašnja rapska mladost. Odmah uz taj spomenik nalazi se i novi spomenik - svim stradalima u Domovinskom ratu. Tako su se poginuli osloboditelji i branitelji našli zajedno na istom mjestu.
Zaštitnik otoka Raba je sv. Kristofor. U Rabu se čuvaju njegove moći i njemu u čast svako ljeto u srpnju održava se poznata Rapska fjera. Poznati rapski sin je Marin – klesar, osnivač Republike San Marino. Poznati rapski sin je i Markantus de Dominis, crkveni pisac i fizičar. Svi oni imaju svoj kip na rapskim ulicama ili trgovima.
U Rabu, kao i u Zadru, još uvijek susrećete brojne strane turiste. Oni se u grupama ili pojedinačno u parovima šeću ulicama. Uglavnom su treće životne dobi. Oni si sad mogu priuštiti da uživaju u plodovima svog dugogodišnjeg rada. Mnogi od njih tvrde da im je to najbolje razdoblje života. I ja mislim da je treća dob najbolje doba života, uz uvjet da u njega uđeš zdrav i koliko toliko materijalno sređen. Bilo bi to treće doba još i bolje da iza njega ne dolazi četvrto doba.
Dok iz kafića gledam te njemačke turiste, pitam se koliko toga može sebi priuštiti naš prosječan hrvatski umirovljenik. Kad čovjek čita koliko stotina tisuća naših umirovljenika ima mirovinu do dvije tisuće kuna, zapita se jesmo li mi uopće u Europskoj uniji!?
Premijer Plenković se šali da nam sjajno ide i da će svima povećati primanja za sto posto. Mislim da kad bi većini umirovljenika i povećali mirovine za sto posto, da im ni tad ne bi – prelivalo.
Naš vikend na Rabu bliži se kraju. Bio je to lijepi vikend! Rab je otok stvoren za pet zvjezdica, ali radi loše ceste, poneke zapuštene fasade starinskih vila, Rab je danas ipak na četiri zvjezdice. Čekamo tu petu zvjezdicu pa ćemo opet na Rab!

ZNAJU LI ČELNICI ZA EU FONDOVE?!

Rab je turistički biser, a nekoliko puta je bio šampion hrvatskog turizma. To je i bogat otok, pa mu nije na čast stara, više puta krpana cesta od trajekta do grada Raba. Znaju li oni koji vode

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)