Godinu spasio dobar ulov tune

Godinu na izmaku je obilježio dobar ulov tune, pad ulovne kvote na tuni, pad ulova inćuna, pad veličine ulovljenog inćuna te porast otkupnih cijena ribe. Kad se sve zbroji, 2008. godinu će se vrlo brzo zaboraviti. Sljedeće dvije godine očekujem veliki porast prerađivačkih kapaciteta
Kraj godine je vrijeme kad se povlače bilance i daje inventura godine koja je na izmaku i najavljuju događanja u novoj. Kako je i red počnimo prvo s inventurom ribarske 2008.
ZERP i flota
Godina je počela s velikim očekivanjima oko ZERP-a. Veliko očekivanje se za ribare brzo pretvorilo u veliko razočaranje. Događaj koji je trebao obilježiti 2008. i brojne buduće ribarske godine nije se dogodio i domaći ribari su ponovno ostali bez ribolovno-ekološke zone.
Godina 2008. donijela je daljnje povećanje ribolovne flote. Dio brodova je izgrađen preko Vladinog programa izgradnje i obnove ribarske flote, a dio je uvezen, ponajviše iz Amerike. U godinu se ušlo s nekoliko novih brodova od kojih su pojedini svojom veličinom i opremljenošću uistinu impresivni.
Porast broja flote nije pratio porast prihvatnih mjesta i riboprerađivača.
Novi pogoni za preradu
Na zadarskom području smo dobili dva nova pogona za preradu, dok su manjim dijelom porasli kapaciteti na sjevernom Jadranu. Nosioci posla u 2008. su bili i prijašnjih godina najuspješniji riboprerađivači, od kojih se većina nalazi u Zadru. Kad je inćun u pitanju tu je prije svega benkovačka Ostrea, dok je Adria najveći domaći prerađivač srdela.
Ulovna godina je počela neočekivano. Inćun se počeo loviti već krajem siječnja, što ranijih godina nije zabilježeno. Nakon uranjenog starta, slijedio je dugi ribarski post.
Inače izdašni, proljetni škurevi su znatno podbacili, a situaciju je znatno pogoršala veličina ulovljenog inćuna. Dok su se u proljeće 2007. povremeno lovili inćuni pecature i manje od 30, u ovoj godini inćuna ispod pecature 35 gotovo da nije ni bilo. Loš početni ulov se nastavio i u sljedećim mjesecima.
Za razliku od prijašnjih godina, sredinom ovogodišnjeg ljeta lovljen je inćun za gotovo dvije klase manji. Dok je prijašnjih godina uglavnom prevladavala riba pecature oko 40, ove godine se ponajviše lovio inćun pecature 46-50. Tek se u drugom dijelu ljeta na srednjodalmatinskim lovištima pojavio nešto veći inćun pecature 40-42.
S druge strane, početkom ljeta događali su se ulovi neuobičajeno velike srdele. Srdela veća od pecature 26 je prava rijetkost, a tijekom ljeta znale su se loviti srdela pecature 22, što se dosad ne pamti.
Odličan ulov tune
Loš ulov male plave ribe kompenzirao je odličan ulov tune. Godina je bila uistinu dobra i možemo reći da je tuna spasila ribarsku 2008.
Drugi dio godine nije donio velike pomake u ulovu inćuna. Na jugu se povremeno lovila veća riba pecature oko 40, ali ni ti ulovi nisu bili izdašni kao prošlih godina.
S druge strane srdela se povremeno lovila u nevjerojatnim količinama. Tijekom listopadskog mraka zabilježen je ukupan dnevni ulov duž naše obale od 1900 tona. Veličina brojke najviše dolazi do izražaja ako kažemo da je rekordnih godina 1983. i 1987. ukupan godišnjih ulov srdele dostizao 38000 tona. Na žalost veliki ulovi srdele su bili povremeni, a tek rjeđe su trajali veći broj dana za redom.
Kad podvučemo crtu na ulovnu godinu, ulov inćuna je u 2008. u odnosu na 2007. pao oko 10%. Ipak valja računati na porast broja brodova na moru koji se zbio u 2008. u odnosu na 2007. Pad ulova po brodu u 2008. je bio i do 30%, a pad veličine ulovljene ribe za gotovo dvije klase. Godinu su spasili: dobar ulov tune, solidni jesenski mrakovi u ulovu srdele i ulov miješane ribe.
Pozitivno u 2008. je što se dogodio porast otkupnih cijena srdele za 10-20%, te porast otkupnih cijena inćuna. Kako je sezona ulova inćuna odmicala otkupne cijene inćuna su polako rasle, te su one danas na razini najviših u 2006., pa čak i malo iznad.
Prerada i pad ulova inćuna
Zadarski riboprerađivači su i u 2008. bili nositelji ovog posla. Više od polovice ukupno ulovljene ribe se preradilo u Zadarskoj županiji. Ipak pad ulova inćuna su osjetili i zadarski riboprerađivači. U ovoj godini se procjenjuje da je u Zadru posoljeno nešto iznad 6000 tona inćuna, što je pad za oko 15% u odnosu na 2007.
Od važnijih događanja u 2008. spomenimo završetak prve riblje burze u Rijeci. Završetak i uređenje par privezišta za ribare. Ribarstvo je dobilo državnog tajnika. Dogodio se i jači iskorak u udruživanju ribara u zadruge, nagle promjene cijena nafte…
Kraj godine donio je i očekivanu lošu vijest – pad ulovne kvote na tunama koji je uz domaće pogodio i ostale zemlje koje se bave ulovom tuna. Pad kvote je pratio i pad otkupnih cijena tune. Nakon odličnog ulovnog početka, tunarima je drugi dio godine umnogome pokvario račune.
Godinu na izmaku je obilježio dobar ulov tune, pad ulovne kvote na tuni, pad ulova inćuna, pad veličine ulovljenog inćuna te porast otkupnih cijena ribe. Kad se sve zbroji, 2008. godinu će se vrlo brzo zaboraviti.

 ŠTO NAS ČEKA  U 2009-?

Zatišje pred buru! Već godinama pišemo o rastu ulova ribe, još većem povećanju ribolovne flote, ali kad spominjemo nosioce posla uvijek je to nekolicina istih velikih riboprerađivača.
Sljedeća godina će donijeti daljnje povećanje ribolovne flote. Danas je ona već kvalitetom i brojnošću narasla do impresivne snage. Naša ribolovna flota, se može nositi s najjačim mediteranskim ribolovnim flotama. Pitanje je može li to Jadran podnijeti!?
U 2008. su u Zadarskoj županiji izgrađena dva nova pogona za preradu ribe. Ipak u gradnji, pri završetku ili u pripremi za gradnju je nekolicina velikih tvornica. Tu je prije svega nova proizvodna hala “Stankovačke Ostree”. Osim nje u poslovnim zonama Stankovci, Poličnik, na Splitskom području, te manje na sjeveru gradi se riboprerađivačka industrija čijom izgradnjom će se udvostručiti naši riboprerađivački kapaciteti. Gotovo sigurno je da će samo u Zadarskoj županiji u sljedeće dvije godine broj riboprerađivača narasti na 15-20. Nije nerealno da ukupan broj domaćih riboprerađivača dosegne rekordne brojke zabilježene 50-ih godina kad je na Jadranu bilo preko 50 tvornica.
Veliki rast spremaju i domaći uzgajivači bijele ribe, koji su i 2008. zabilježili pozitivne pomake. Cenmar i Dalmar su vodeći hrvatski uzgajivači bijele ribe i za očekivati je da se u sljedećim godinama još popnu na ljestvici najuspješnijih zadarskih izvoznika.
Onda se vraćamo na pitanje – može li Jadran podnijeti toliki ribolovni napor i osigurati dovoljno ribe za novoizgrađene objekte!? Znanost kaže da može, a tržište nikad nije bilo upitno. Ipak brojni ljudi iz prakse i strana iskustva upućuju na bojazan. S druge strane, ulovna kvota tune će sigurno i dalje padati, a o količini tuna u kavezima ovisi cjelokupna plivaričarska flota – tj. plasman miješane ribe i srdele.
Kako bilo, domaćem ribarstvu slijedi veliki rast ukupnih kapaciteta. Zadarska županija će tu najviše profitirati. Ukoliko ulovni kapaciteti Jadrana budu dostatni, realno je iz godine u godinu očekivati nove rekordne brojke zadarskog ribarstva i izvoza.
Veliki rast domaćeg ribarstva za očekivati je od 2010. godine, pogotovo ako ne dođe do većeg pada kvota i ulova tune. Od 2009. godini je za očekivati – “zatišje pred buru”.