Građani za Božić "stezali remen" samo za pirotehniku

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
suk_badnjak
Velimir BRKIĆ
Uz "golede" su se u badnjoj noći tek rijetko pjevale božićne pjesme uživo

Ovogodišnji Badnjak je srećom bio znatno manje "eksplozivan" nego proteklih godina, dok je Božić kao obiteljski blagdan već tradicionalno bio u ozračju mira, ljubavi i nade. Božićno slavljenje Badnje večeri je drago i onim ljudskim dušama koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz prihvaćanja kršćanske poruke o miru, pa makar i zastajali pred porukama o Bogu i čovjeku. Hrvatski je vjernik od Božića učio i naučio da nije najveće zlo kad je dijete rođeno na slamici oštroj, ako može računati s ljubavlju roditelja.

Badnjak je jedan od najiščekivanijih dana u godini, zapravo je dan kada se događa najviše "akcije". Unatoč postu koji propisuje crkva, mesnica se tek zbog nemrsa zamijeni ribarnicom.

Loženje "goleda"

Valja okititi i božićno drvce, pripremiti jela i fritule, umotati darove, zapaliti badnjak, potrošiti pirotehniku i na kraju cijele priče otići na ponoćku. Na Božić se onda - odmara, blaguje s obitelji i odlazi na svetu misu i u kafiće na čašicu blagdanskih priča. I čestitamo jedni drugima Isusov rođendan, nažalost ne toliko uživo koliko putem SMS-ova.

U Sukošanu postoji jedinstven običaj, loženje "goleda", odnosno velikih koledi, vatri-badnjaka na otvorenom. I u ovoj badnjoj noći Sukošan je jednostavno gorio od brojnih "goleda". Stoljećima je na centralnom trgu Gonja vrata, do prije 40-ak godina, gorjela samo jedna "goleda", od Badnjaka do Tri kralja. Bilo kako bilo, danas su neka druga vremena, vremena urbanizacije i promjene načina života tako je i ovog Badnjaka, kao i proteklih godina, bilo desetak "goleda", od zaseoka Makarska do Marine, od nogometnog igrališta Zlatne luke do Punte, za što je položeno na desetke kubika drva. Usto su se vrtjeli i janjci, odojci i tuke, iz "teća" su se pila domaća vina. Tek je uokolo ponekih "goleda" nedostajalo božićnih pjesama uživo, ali i dječjih igara i natjecanja s mendulama da ova betlehemska noć podsjeti na one iz drugih vremena, na vremena zabrana, ali i na vremena hrvatskog prkosa u svetoj noći. Iako su običaji Badnjaka i Božića bili nekako topliji, manje komercijalni i više obiteljski, tko se danas više i sjeća da je do uspostave hrvatske države Božić bio radni dan.

Tjeranje zime

Ono što danas obilježava Badnjak i Božić je pucnjava iz raznog pirotehničkog arsenala. Ipak u manjoj mjeri nego prijašnjih godina. Petarde i ostale pirotehničke naprave korištene su "škrtije", pa se čini da su za božićne blagdane građani tek tu "stegnuli kaiš" i odlučili da se u "tihoj noći, svetoj noći" Božić ipak može dočekati bez pretjeranih ponoćnih eksplozija. Ma koliko bili ljuti na takav običaj, on nije nešto novo. I u prošlosti se pucalo iz različitih sredstava s ciljem tjeranja zime i kratkih dana, a u slavu života. Nekada se uz pomoć "garbure" ili karabita pucalo iz "važova" s poklopcem. Danas se osim karabita i "važova" potroši i na "tone" pirotehnike tako da je osim "prvog stupnja pripravnosti na tlu" sukošansko nebo, doduše tek kratkotrajno, podsjećalo na ono "kinesko". Srećom, kako doznajemo, nije bilo ozljeda, tek nešto popucalih prozorskih stakala.

Nakon prigodnog programa u izvođenju sukošanske školske djece koje je s puno ljubavi gotovo do savršenstva uvježbala s. Antonija, blagdan Kristova rođenja proslavljen je ponoćkom. Brojni vjernici sudjelovali su u misnom slavlju dokazujući tako gotovo 14-stoljetnu pripadnost Petrovoj stolici. Kako je i uobičajeno zbog pripreme tradicionalno bogatog božićnog ručka na ponoćki su bile uglavnom sukošanske žene i djevojke. Ipak, osim prepunih kafića koji su radili u badnjoj noći i župna crkva Sv. Kasijana, u kojoj je euharistijsko slavlje predvodio župnik don Tomislav Sikirić, bila je jednostavno pretijesna da primi sve Sukošance tako da je velika većina za ponoćku, ali i na Božić svetu misu slušala u dvorištu crkve.

Pružiti ruku jedni drugima

No, gotovo svi su se u i oko crkve otišli pokloniti i pomoliti ispred božićnih jaslica koje su ove godine uprizorene na neki poseban, rijetko viđen umjetnički način, što je plijenilo brojne poglede.

Govoreći o značaju jednoga od najvećih kršćanskih blagdana - Božiću, don Tomislav je kazao kako u svetoj noći obnavljamo spomen rođenja Kristova, a u euharistiji ostvarujemo otajstvo silaska Sina Božjega na svijet.

- Isusovo rođenje nije bajka, nego stvaran događaj koji se zbio u Betlehemu prije dvije tisuće godina. To je otajstvo Istine i Božje ljepote koje dolazi među nas radi spasenja svih, kazao je don Tomislav koji se potom osvrnuo na dublje značenje Božića.

- Možemo s Božićem u duši pružiti ruku jedni drugima, oprostiti, pomiriti se. Možemo se susresti kao ljudi, obnoviti zajedništvo i mir sa samima sobom i s ljudima s kojima nas život svakodnevno povezuje. Kad se ljudi daruju susretom i mirom, nađe se već načina kako prepoznati one kojima treba pomoć, i kako pomoći i darovati bližnjega u potrebi, da i on bude sretniji. Najveće bogatstvo naroda nisu ljudi bogati stvarima, nego sretni ljudi. Obnavljajmo spone povjerenja, uzajamnog poštovanja, razumijevanja i solidarnosti u sredini u kojoj živimo u našem kršćanskom društvu, zaključio je don Tomislav zaželjevši da božićni mir uđe u sva sukošanska, hrvatska srca.

Božić je uz bogat obiteljski stol proslavljen dostojanstveno, u ozračju mira, ljubavi i nade.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno